Kusovac: Ne smije se dopustiti atmosfera ‘normalnosti nasilja’

Nemoguće je utvrditi koliko je najnovija eksplozija na Jelačić-placu zbilja uznemirila građane Zagreba i Hrvatske. U svijetu ozbiljnih medija i društvenih institucija već u srijedu bile bi provedene ankete iz kojih bi se moglo procijeniti je li narod u strahu od prijetnje nasiljem. U nedostatku ozbiljnih institucija svi ovise od mama, teta, taksista i kumica na placu.

Građani su zabrinuti. Ogromna većina nije ni uspaničena ni histerična no očito je da im nije prijatno živjeti u spoznaji da već treći put u dva tjedna u Zagrebu usred noći nešto eksplodira. Ova najnovija vjerojatno nije "prava" eksplozivna naprava namijenjena rušenju i uništenju. Po javno dostupnim opisima čini se da se radi o eksplozivnom simulatoru koji se koristi za vojnu obuku i vježbu i konstruiran je da stvori što više buke a što manje štete. No čak i saznanje da je riječ o "topovskom udaru" neće smiriti građane koji u nizu od tri eksplozije vide nešto zlokobno, nešto što sluti na nevolju i zlo.Po svemu sudeći i ovu treću eksplozivnu napravu postavio je nekakav luđak, redikul, osobenjak, oriđinal, neprilagođeni čudak, marginalac. Pritom naziv "luđak" nikako ne znači da bi se moglo raditi o osobi koja ne zna što radi ili čiji bi razlozi i uvjerenja mogli biti opravdanje ili olakotna okolnost pri procjenjivanju odgovornosti za podmetanje paklenih strojeva.

Svako podmetanje eksplozivne naprave na javnom mjestu je društveno nedopustiv i zakonski zabranjen čin ugrožavanja sigurnosti ljudi i imovine, javnog reda, mira, društvenog poretka i mnogih drugih tekovina normalnog civiliziranog građanskog društva. Sa stajališta sigurnosti društvenog i državnog sustava nije presudno ni kolika je neka bomba, ni koliku je štetu načinila. Naravno da nedjelo koje počini veću materijalnu štetu odjekne jače baš kao i što daleko veći efekat sijanja straha i nesigurnosti ima svaka ljudska žrtva koja bi u tim eksplozijama mogla pasti, no bilo bi pogubno ove događaje minimizirati – jer je šteta mala a nitko nije ni ranjen ni poginuo (ne računajući mogućeg ili vjerojatnog bombaša sa Bolonje). Ako bi noćne eksplozije postale normalne, sve i da u njima nitko ne nastrada a materijalna šteta ostane na razini nekakvog bezazlenog sudara, ta bi atmosfera "normalnosti nasilja" bila pogubna.Hrvatska je imala sreću da se rat nije nastavio terorizmom te nije postala druga Palestina ili drugi Irak. U Hrvatskoj se neće razviti terorizam kurdskog ili baskijskog tipa. Ni pljačkaška privatizacija i bahata tajkunizacija nisu ni u jednom trenutku proizvele stvarnu mogućnost oružanih anarhosindikalističkih akcija ili bezemljaških pokreta. Hrvatska ima sve uvjete biti sigurna zemlja. Ipak, tri zagrebačke siječanjske eksplozije ukazuju da Hrvatska nije sigurna. Ne u smislu fizičke ugroze za život ogromne većine građana već usljed nepostojanja psihološke sigurnosti i povjerenja građana u državu, njene organe i društvo.Kolektivni strah poguban je za bilo koje društvo i državu. Spoznajom da se ne smije dopustiti da djelovanješačice luđaka razvije atmosferu straha i nesigurnosti morale bi se voditi sve institucije društva. Sada je pravi trenutak za prevenciju i sada je ona još uvijek moguća. Što situacija više eskalira to mjere za njeno spriječavanje postaju i kompliciranije, i skuplje i neučinkovitije.

Upravo u tome država najviše griješi. Prosječan građanin nema i ne može imati dojam da netko drži uzde jer sve reakcije djeluju kaotično, od istraga koje naizgled ne daju rezultate, preko birokratiziranog sustava policije i raznih organa za reagiranje u kriznim situacijama koji djeluju kao alati za samopromociju politi-čara, do sudstva koje je tužna priča za sebe. Policija je toliko birokratizirana da većina policajaca više razmišlja kako ne pogriješiti u popunjavanju desetaka besmislenih papira i zadovoljiti formu nego kako zbilja pronalaziti bombaše i njihove pomagače. Tužiteljstvo i sudstvo bole svakog normalnog građanina koji se još uvijek sjeća nesposobnosti da se mnogobrojne pompozno najavljivane akcije okončaju osudom kriminalaca koji slobodno šetaju dok se istodobno po tužbama razmetljivih sumnjivaca hapse novinari.Samo u sustavu koji osjećaju kao svoj i u čiji rad imaju povjerenja građani mogu doista doprinijeti općoj sigurnosti.

Foto: Indeks
Izvor: 21stoljece.hr