Krk – Zdravko Milić: Thetadrom

Pogledajte galeriju radova!

U organizaciji Centra za kulturu Grada Krka u četvrtak, 8. rujna 2011. u 20.00 sati, u Galeriji Decumanus u Krku otvara se izložba slika našeg eminentnog slikara i sveučilišnog profesora ZDRAVKA MILIĆA, koji je za svoje slikarstvo višestruko nagrađivan u nas i u inozemstvu. U Krku će se predstaviti svojim najnovijim ciklusom „Thetadrom“, iz koje serije je jedan rad nedavno bio visoko nagrađen na prestižnom slikarskom natječaju u Italiji.

Kustosica izložbe u Galeriji Decumanus je Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, koja je autorica predgovora u katalogu, a koja će izložbu i otvoriti.

Thetadrom

Čini se da Zdravko Milić svakim ciklusom i svakom serijom radova pred nas stavlja novi zadatak. Zadatak da prvo otkrijemo tajnoviti kôd naziva ciklusa, kako bi pomoću njega lakše iščitali poruku djela. Naziv za autora zato ima veliku važnost, jer tu on pohranjuje jednu od osnovnih šifri. Za iščitavanje njegova najnovijeg ciklusa i odgonetavanje naziva treba se vratiti desetak godina unazad, nizu autorovih intrigantnih ciklusa koji su svi odreda nosili enigmatične, tehnicističke nazive. I premda različiti, svi oni imali su i mnogo zajedničkoga: negdje u podlozi zajedničku nit u konceptu, ali isto tako i u svome nazivu zajednički sufiks: „…drom“ (Monolitdrom, Terrordrom, Papirdrom, Turandrom) – u značenju staza, put, putanja; ali i arena/životno poprište. Sve to samo može značiti da neke ideje Milić već desetak godina razvija, ali istodobno i ide dalje. I uvijek je nov i svjež. Takav je slučaj i s njegovim najnovijim ciklusom Thetadrom, nastalim 2010/2011., koji se u mnogoćemu (morfologija, značenje, izričaj) nastavlja na prethodne, ali koji istraživački ide dalje – s jedne strane izričajem, a s druge nekim novim (ili dodatnim) značenjem. A ovim potonjim autor se uvijek volio poigrati, čega je Thetadrom dobar primjer.

Imenom „theta“ (osmo slovo grčke abecede) znanstvenici nazivaju jednu vrstu moždanih valova (postoje alfa, beta, gamma, delta, theta). Theta-valovi su oni niske frekvencije (4-7 Hz), koji se na aparatima očitavaju pri dubokoj smirenosti (ili meditaciji). U tome stanju (koje se slikovito opisuje „stanje budnoga sanjanja“), mi smo tjelesno umireni, ali mentalno koncentrirani, pa lako prelazimo u jednu „drugu svjesnost“, u kojoj smo sposobni pobuditi izuzetnu moždanu aktivnost, te aktivirati neočekivanu intuiciju i inspiraciju. U „theti“ mozak je u stanju aktivacije snažnih električnih naboja i pozitivne (vitalne, životne) energije (prane), čime može „reprogramirati“ (obnoviti) naše opće stanje, ispuniti nas snagom i postaviti u unutrašnji balans. Stanje je to u kojem se ponajbolje usuglašavaju i uravnotežuju naše mentalne aktivnosti, ali i začudno harmonično ujednačuje djelovanje razuma i intuicije. Za umjetnike, to je savršeno stanje za bljeskove imaginacije, za snažnu inspiraciju, za izranjanje zaboravljenih sjećanja, za brzo učenje i za pojačane osjetilne percepcije. Ne čudi stoga što je ovo stanje Miliću blisko – i intrigantno, jer ga navodi na novo tumaćenje njegovih uvijek prisutnih crtica i točkica na slikama; ne samo kao digitalnih ekrana, nego i kao prikaza snopova mentalnih valova (osobito u njegovu posljednjem, nagrađenom radu „Ispod đavoljeg mosta“). Zato je on vjerojatno i odabrao taj naziv za svoj novi ciklus, jer nam je tako ponudio barem dva puta spoznaje ideje. Ali tu sad valja uključiti prethodno iskustvo, pa se prisjetiti da u cijeloj Milićevoj umjetnosti postoji jedna, za njega karakteristična konstanta: element angažiranosti i kritičnosti. Jer njegovi radovi svaki put nose jaku društveno-kritičku i ekološku poruku, ukazujujući na sveprisutni nedostatak društvene svijesti o očuvanju prirode, kulture i životnoga prostora, te time na disbalans u odnosu između čovjeka, prirode i tehnologije. U svom je stvaralaštvu Milić do sada pokazao da posjeduje izuzetnu osjetljivost umjetnika za detektiranje takvog disbalansa, osobito u svom životnom okruženju, pa je u većini dosadašnjih ciklusa lokalni primjer urušavanja i nestajanja srednjovjekovnog Kaštela Turan u blizini Labina pretvorio u paradigmu eko – katastrofe i njezinu metaforu, uzevši to kao globalnu temu ekocida i kulturocida prirode, pejzaža i kulturnog nasljeđa. U svom slikarstvu ovu poruku likovnim je jezikom preinačio u kompjutorski, kako bi bila razumljiva i bliska svima – i današnjim i nekim budućim generacijama. A možda i u nekim drugim galaksijama.

Zbog koncepta prenošenja poruka za budućnost – ali i u skladu s novim trendovima u umjetnosti, Milićevo slikarstvo, premda slikano klasičnim slikarskim sredstvima i alatima, svoj vizualni uzor nalazi u svijetu digitalnih tehnologija i kompjutora. Njegova su platna bojom i kistom pretvorena u svjetlucave ekrane ispunjene koloristički vibrantnom piksel-rešetkom, ispod koje motivi trepere, titraju, rastvaraju se i rastapaju, dezintegrirajući se i „razlijevajući“, te u konačnici prelazeći u čistu optičku senzaciju. Tako je i u Thetadromu. Realno (pejzaž) združeno je tu s tehnoidnim (monolit nalik kompjutoru), pa sve prelazi u irealno i u jednu novu dimenziju. Konkretni krajolik u novome zajedništvu potpuno je modificiran, pa bljeska bojama neke druge stvarnosti, u kojoj se miješaju vremena, prostori i očišta (odozgo i en face). S druge strane, tu je monolit, kao nešto irealno (inače čest u dosadašnjim Milićevim ciklusima). Premda u Thetadromu vibrira, pulsira i iz sebe isijava svjetlost, on tu stoji i kao nešto naglašeno stabilno, blokovito, sintetično, geo-monumentalno i gotovo opipljivo. Tako u cijelu situaciju (često eko-katastrofičnu) unosi red i sklad, mir, uravnoteženje i balans, otvarajući um i vodeći prema theta- stanju i spoznaji.

Višnja Slavica Gabout

Zdravko Milić rođen je 1953.god. u Labinu. Na Accademia di Belle Arti u Veneciji diplomirao je slikarstvo 1977. godine, u klasi prof. Carmela Zottija. Na École Nationale Supérieure des Beaux – Arts u Parizu studirao je 1988. godine mozaik. Danas predaje kao izvanredni profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Član je HDLU Rijeka, HDLU Zagreb i Le Venezie Treviso (Italija). Izlaže od 1973. godine i do sada je realizirao više od sedamdeset samostalnih izložbi (Labin, Mestre, Pula, Treviso, Rovinj, Pazin, Rijeka, Šibenik, Venezia, Bassano del Grappa, Ljubljana, Poreč, Buzet, Opatija, Sombor, Koper, Ronjgi, Zagreb, Rab, Trieste, Vodnjan, Sarajevo, Novi Vinodolski, Kaštela, Brela, Malinska, Motovun, Brtonigla, Šmartno), te sudjelovao na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (Italija, Austrija, SAD, Njemačka, Portugal, Brazil, Slovenija, Australija, Nizozemska, Poljska, Mađarska…). Isto tako, sudjelovao je i u radu mnogih likovnih kolonija i simpozija. Za svoj stvaralački rad 56 puta je nagrađivan, a neke od značajnijih nagrada su:  I. nagrada za slikarstvo na Ars Histriae; Nagradna stipendija 61 na Mostra collettiva dell´opera Bevilacqua la Masa u Veneciji; otkupne nagrade na IX. biennalu mladih i na VII. međunarodnoj izložbi originalnog crteža u Rijeci, na XX. Annalu u Poreču i na II. internacionalnom biennalu portreta u Tuzli; I. nagrada na izložbi Umjetnost i more u Rijeci; II. nagrada na I. međunarodnom ex- tempore u Opatiji; II. nagrada na Grisiji 96. u Rovinju; I. nagrada na II. međunarodnom ex- tempore u Grožnjanu; Velika otkupna nagrada na međunarodnom ex- tempore u Piranu; I. nagrada na Pul Kaštela 98. u Rijeci;  I. nagrada na XIV. međunarodnom slikarskom natječaju Mandrać u Voloskom; I. nagrada na I. međunarodnoj radionici Severia Art Meeting u Kopru; nagradu na 12. zagrebačkoj izložbi jugoslavenskog crteža; Godišnja nagrada HDLU Rijeka za 1999; I. nagrada Grada Labina na X. Labinskom uzletu likovnosti; otkupna nagrada na 4.hrvatskom triennalu crteža u Zagrebu; II. nagrada na Likovnoj koloniji 2008. u Rovinju; Nagrada Zaklade Sveučilišta u Rijeci – i mnoge druge. Radovi mu se nalaze u značajnim javnim prostorima, u muzejskim i galerijskim kolekcijama, kao i u privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.

Kontakt:

G. Martinuzzi 11, 52220 Labin

zdravko.milic@pu.t-com.hr

Akademija-Art.hr
05.09.2011.