Galerija Decumanus, Krk
art fotografija

Erika Šmider
Prozračne forme 2

od 05. 08. (u 21.00 sat) do 24. 08. 2012.
U organizaciji Centra za kulturu Grada Krka u nedjelju, 5. kolovoza 2012., u 21 sat,  u Galeriji Decumanus, u Krku otvara se izložba art fotografija znane hrvatske fotografkinje ERIKE ŠMIDER. Pod nazivom „Prozračne forme 2“  izložba će predstaviti radove iz ciklusa kojim se Erika Šmider bavi i koji ovu autoricu likovno intrigira već dugi niz godina. Inspiracija za njegov nastanak potekla je davnih dana od jednog naizgled banalnog i svakodnevnog, malog motiva, pokazavši kako on u oku i profesionalnoj ruci umjetnika-fotografa može aktivirati fascinantu seriju ekspresivno-lirskih umjetničkih interpretacija.
Kustosica izložbe u Galeriji Decumanus je Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, koja je autorica predgovora u katalogu, a koja će izložbu i otvoriti.
 
Pogledajte galeriju radova!

„Prozračne forme II“


Erika Šmider pripada onim prvim generacijama školovanih hrvatskih fotografa,  koje su se šezdesetih godina prošloga stoljeća školovale na respektabilnoj Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu, kod poznatih fotografskih stručnjaka – Laure Mizner, Milana Fizija i Aleksandra Kukeca. Premda se Erika nije prvi puta srela s foto-aparatom i s fotografijom u školi, već puno ranije, jer s njom je doslovno rasla (njezin otac bio je majstor – fotograf, vlasnik još i danas postojećeg Foto Sandi u zagrebačkoj Vlaškoj ulici), njome se profesionalno počela baviti nakon završetka Škole primijenjene umjetnosti, ostajući joj vjerna do danas. A to je već više od pedeset godina. I cijelo to vrijeme neumorno stvara, uvijek spremna „za akciju“, uvijek sa svojim fotoaparatom, uvijek klikajući. Umjetnički senzibilna i senzibilizirana na posebnosti svijeta oko sebe, na ljepotu prirode i njezinih detalja, na strukture nama nezamjetljivih segmenata, na ljepote modernih arhitektonskih cjelina, a posebno na „crtanje svjetlom“, izgradila je svoj karakterističan autorski izričaj kojim se izražava „slikarski“. Kojim u svojim fotografijama priča likovnu priču odnosima svjetla i sjene, bojom, posebnim kadriranjem, osmišljenom kompozicijom. Otkrivajući nam u detaljima i u posebnim vizurama svakodnevnih motiva svijet koji ne očekujemo i ne poznajemo. Pričajući tako svojim foto-aparatom priču o poznatome na nama dotad nepoznati način. Ali pričajući je bez mnogo opisa, bez pretjerane elokvencije i bez prebujne naracije. Bez dopadljivosti i bez namještanja.
Svaki fotograf svijet vidi kroz okular svoga foto-aparata na drukčiji način, pa ga stoga i individualno-autorski interpretira. Čak i u dokumentarnih fotografa odabir motiva, trenutka, ili rakursa može usmjeravati značenje, pa onda i doživljaj u željenom pravcu. Erika Šmider uvijek zna kako doživljaj svojih fotografija usmjeriti u željenom pravcu, jer njoj uopće nije važno realnost dokumentirati, nego je kreativno interpretirati. Ona stvarnost doživljava na svoj karakterističan, poseban način – i tako je percipira. Uvijek je gleda likovno, pa kad fotografira, sve usklađuje prema svom unutarnjem, istančanom osjećaju za estetiku. Već pri uočavanju, njezin motiv je „likovno posložen“, sa znalački „uhvaćenom“ usklađenom kompozicijom, profinjenim kolorističkim suzvučjima i fascinantnim svjetlosnim efektima, udahnjujući fotografijama vizualnu sugestivnost lirske impresije i intimističke ekspresije. Motiv uvijek izranja iz nečeg viđenog, tu oko nas. Ali je uvijek i izrazito asocijativan, pa uz pomoć boje i svjetla doživljava metamorfozu, pretvarajući se u nešto drugo; u neku drugu stvarnost, neopipljivu i iluzivnu. Čak i kad je taj motiv banalan, on čarobnim dodirom svjetla i boje postaje na Erikinim fotografijama bajkovit.
Sve rečeno ponajbolje se može iščitati i u „Prozračnim formama“ (I i II) ove autorice, u kojima je ona malu, neuglednu lupinu luka uzdigla do velike, monumentalne teme pune dostojanstvene svečanosti. Motiv je to koji je zagolicao njezinu maštu još prije tridesetak godina, kad je nastao prvi ciklus takvih radova, kasnije nazvan „Look“ – i bio odmah nagrađen. Otad pa do danas ovaj motiv za nju je stalno intrigantan, pa mu se svako malo vraća i njime se bavi, pretvarajući ga u „work in progress“ projekt, tako od njega stvarajući svoj vizualni identitet, svoj autorski motiv i svoj znak. On već dugo u njezinu stvaralaštvu funkcionira kao pars pro toto, ne samo u doslovnom nego i prenesenom smislu, noseći u cjelini oznake njezina stila, te unutar toga stila detektirajući pomake i mijene. Tako je u novijim  radovima primjetno da je, u odnosu na ranije radove, naglašenija konstruktivnost i strukturalnost. Isto tako, pristup u posljednje vrijeme sve više postaje minimalistički: forme sažetije i kolorit škrtiji, čak sveden na odnos crno –bijelo. Rezultat je, međutim, u skladu sa sintagmom manje je više, obrnut: učinak je vizualno snažniji i značenjski slojevitiji. Najposlije, značajno je da je svjetlo (rasvjeta) „ugrađena“ u novije radove drukčije nego ranije, pa su i efekti drukčiji. Jer ranije se svjetlo nalazilo unutar kolorita i iz njega je isijavalo na slikarski način. Sad međutim svjetlo dolazi negdje izvan motiva, a uz to svjetlo pojavljuje se i sjena, što u fotografiju unosi novi element – prostor, čime motiv dobiva na skulpturalnosti. Igra svjetla i sjene – fine prosvijetljenosti i blage zasjenjenosti, stvara međutim dojam prividnog haptičkog iskustva. Neke voluminoznosti koja to nije. Jer lupine luka slijede neki davni volumen iz prethodne zbilje, oponašajući ga svojom ljušturom. Ulogu volumena preuzela je pritom šupljina („punina“ praznine), pa se najposlije sve tu čini bestežinski lako; lelujavo i plešuće; ali i irealno i iluzivno. Ipak, mi se, opčinjeni, prepuštamo toj magiji – i sanjamo svečanost plesa: na pozornici se podiže zastor, pale se sva svjetla i počinje raskošna predstava u kojoj se lupine luka pretvaraju u nježne, fine, transparentne i svilene plesne, baletne haljinice, plašteve, školjke i pokrove; u zlatne i srebrne kacige s perjanicama; i u čudesno – čak egzotično cvijeće neobične ljepote posloženo uokolo pozornice. Realnost se pretvorila u likovnu bajku,
Višnja Slavica Gabout

ERIKA ŠMIDER rođena je u Zagrebu, gdje je 1961. završila Školu za primijenjenu umjetnost, Odjel likovne i tehničke obrade fotografije. Bavi se primijenjenom i umjetničkom fotografijom, s interesom posebno okrenutim temi krajolika, arhitekture, portreta i struktura. Samostalno izlaže od 1965., a skupno od 1960., na mnogim domaćim i međunarodnim izložbama fotografije. Za svoje radove dobila je brojne nagrade i priznanja, od kojih se ističu: Srebrna plaketa "Zagreb" (1961.), Diploma na 10. međunarodnom triennalu fotografije u Zadru (1979.), Pohvala na Salonu fotografije u Dubrovniku (1979.), Brončana plaketa "Zagreb 82" – Muzej grada Zagreba (1982.), Priznanje na "Intergrafici" – Zagreb (1987.), Diploma na Međunarodnoj izložbi "Foto – Mundial", Rovinj (1998.), Diploma na 28. zagrebačkom salonu (2000.) i nagrada za kolekciju „Naj-foto“/Galerija Spot (2001.). Fotografije su joj objavljene u časopisima "Arhitektura" i "Čovjek i prostor", u stručnim izdanjima „Stambene zgrade i zgrade za odmor“ (1983.), te „Travnjaci“ autora Nikole Samardžije, u školskim udžbenicima "Riječ hrvatska", "Hrvatska početnica" i "Hrvatska čitanka" 2, 3 i 4, u "Dječjem atlasu prirode", u monografijama Mire Ovčačik – Kovačević „Živjeti na tri razboja“ i one Dore Pejačević (autorica Koraljka Kos), te na naslovnim stranicama knjiga "Čekati sjevernije" (Vlado Gotovac), "Proplanak" (Marisa Madieri), "Pjesme za Bosnu" (Rosemary Menzies) i "Glas srca i razuma" (Olga Carević). U monografiji "Arhitektonski studio 1955-1977" (u kojem studiju je 18 godina surađivala s našim poznatim arhitektima) objavljene su joj, u sklopu arhitektonskih projekata, brojne fotografije škola, vrtića i hotela (npr. "Libertas" u Dubrovniku). O Eriki Šmider pisali su mnogi poznati likovni kritičari i teoretičari, novinari i esejisti. Do sada je održala pedesetak samostalnih izložbi, te sudjelovala na mnogobrojnim skupnim tematskim, žiriranim izložbama i foto –manifestacijama u zemlji i inozemstvu. Članica je ULUPUH-a (Sekcija za fotografiju) od 1970., LIKUM-a od 1971. i Foto-kluba "Zagreb". Živi i djeluje u Zagrebu.


SAMOSTALNE IZLOŽBE
1965.
Zagreb
Izložba škola, "Arhitektonski studio"
1966.
Zagreb
Gradska vijećnica : "100 izvedenih škola"
1968.
Dubrovnik
Ugostiteljski školski centar, Hotel "Libertas"
1969.
Dubrovnik
Hotel "Dubrovnik – Palas"
1970.
Zagreb
Galerija "Forum" : „Suvremena turistička arhitektura“
1973.
Zagreb
Galerija "Forum" :  I. nagrađeni rad, Spomen dom Split
1980.
Zagreb
Knjižnica "Vjekoslav Majer"
1981.
Zagreb
Studio galerije "Karas"
1982.
Zagreb
Građevinski institut Hrvatske
1982.
Čakovec
Muzej Međimurja – Izložbeni salon
1982.
Zagreb
Susreti u ateljeu "Maslačak"
1982.
Zagreb
Hotel “Esplanada” – Izložbeno prodajni prostor LIKUM
1983.
Zagreb
Knjižnica "Vjekoslav Majer"
1986.
Zagreb
Exportdrvo – "Ambienta"
1991.
Zagreb
Muzej suvremene umjetnosti
1991.
Zagreb
Dramsko kazalište „Gavella“ – Izložbeni salon
1992.
Zagreb
Muzej za umjetnost i obrt : “Impresije”
1992.
Zagreb
“Floraart” – izložba u sklopu 27. međunarodne vrtne izložbe
1993.
Čakovec
“Porcijunkolovo ’92"
1993.
Zagreb
Foto – galerija "LIKUM"
1993.
Zagreb
“Floraart” – izložba u sklopu 28. međunarodne vrtne izložbe
1993.
Zagreb
Dom umirovljenika Sv. Ana :  “Za Anu”
1993.
Teolo
19. internacionalni Fotoforum
1994.
Zagreb
Galerija ULUPUH : „Riječ hrvatska”
1994.
Zagreb.
“Floraart – izložba u sklopu 29. međunarodne vrtne izložbe
1994.
Zagreb
Foto-galerija „LIKUM“
1994.
Zagreb
Kaptol, Bistro “Kapuciner”
1994.
Čakovec
Muzej Međimurja – Izložbeni salon
1995.
Graz
Restaurant “Alt Wien”
1995.
Zagreb
“Floraart” – Izložba u sklopu 30. međunarodne vrtne izložbe (vrtne kuće)
1995.
Zagreb
Bistro "Eni"
1996.
Zagreb
Klub "Kerametal" : “Svijet svjetlosti”
1997.
Zaprešić
“Zagreb zaprešićkom proljeću” (grupa autora)
1997.
Malinska
Galerija “Kvarner”: “Zapisi u kamenu”
1997.
Zagreb
Muzej Mimara : “Litoglifi”
1998.
Rovinj
Galerija “Batana” : “Koža zemlje”
1998.
Zagreb
Galerija “Spot” : “Look”
1999.
Bjelovar
Muzej grada Bjelovara : “Litoglifi”
1999.
Varaždin
Coning centar : “Koža zemlje”
1999.
Malinska
Galerija velike vijećnice općine Malinska-Dubašnica : “Poznato i nepoznato lice Malinske”
2000.
Graz
Dynamic-Photo Art &Performance : “Europäische Photo Kűnstlerinnen
2001.
Beli Manastir
Galerija Foto – kino kluba Baranja – film : “Look
2004.
Zagreb
Galerija “Vladimir Bužančić”: “Priče s mora”
2006.
Zagreb
Galerija "Badrov": "Metamorfoze"
2009. Rovinj            Centar vizualnih umjetnosti, Photo Art Gallery BATANA:  „Prozračne forme“
2010. Njivice           Galerija „Njivice“ : „Priča s mora, stara i nova“

2012. Krk               Galerija Decumanus: „Prozračne forme II“

Maja Parentić, ravnateljica CZK Grada Krka

Akademija-Art