Krk – Emilija Duparova: Projekt Liberta

 

Pogledajte galeriju radova!
U organizaciji Centra za kulturu Grada Krka, u subotu, 14. srpnja 2012. u 21 sat u Galeriji Decumanus u Krku otvara se izložba znane hrvatske umjetnice i sveučilišne profesorice EMILIJE DUPAROVE. Izložba će predstaviti njezin multimedijalni projekt „Liberta“, koji je autorica realizirala 2011. godine. Projekt karakterizira interdisciplinarnost pristupa (ples, fotografija, slikarstvo, glazba …), pri čemu je cilj autorice bio da suvremenim medijima (video, UV-print, kompjutorska obrada) zabilježi odjeke praiskona – naše pradavne prirode, kojoj se ponekad treba vratiti kako bismo u aktualnoj svakidašnjici postigli duhovno uravnoteženje. Inspiracija joj je bila mlada žena koju je nazvala Liberta (Oslobođena), čije se nago tijelo, oslobođeno civilizacijskih naplavina, predaje transu plesa i ritmovima arhaike, pa još dodatno ojačano energijom boje i snagom vatre, pročišćeno, pronalazi put oslobođenja. 

 

Kustosica izložbe u Galeriji Decumanus je Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, koja je autorica predgovora u katalogu, a koja će izložbu i otvoriti.

„Liberta“

EMILIJA DUPAROVA od samih početaka umjetničkog djelovanja u svome stvaralaštvu njeguje interdisciplinarnost i multimediju. Inzistirajući na ulozi (i) klasičnih likovnih elemenata, izgradila je izraz koji se temelji na zajedništvu naizgled suprotnih polova: na tradicionalnim likovnim disciplinama i na najrazličitijim oblicima „nove umjetničke prakse“, stvorivši tako zanimljive likovne integracije i izričajne sinergije. To joj je omogućilo da se svakim svojim novim projektom predstavi u novome svjetlu. Možda su zbog toga svi oni koji su nepažljivi i površni mogli steći dojam kako mnogostrukošću pristupa i mnoštvom interesa kod Duparove postoji određena neujednačenost likovnoga iskaza – što dakako ne stoji. Naprotiv, upravo ta njezina stalna propitivanja i ta svestranost dokaz su beskrajne kreativne radoznalosti. Potvrdili su to i kritičari koji dosljedno i sukcesivno već godinama prate njezin rad, rekavši kako ova umjetnica, ako se malo bolje pogleda njezin rad, svoju umjetničku strategiju nikada ne mijenja. Ono što mijenja su vidovi i načini pojavnosti njezine umjetnosti. Jer ona stalno radoznalo zaviruje u nebrojena likovna područja i oprobava snage u mnoštvu disciplina. Rezultat je uvijek multidisciplinarno vizualno razmišljanje Emilije Duparove, te izričaj izgrađen na nedjeljivu dvojstvu tradicionanoga i suvremenoga: s jedne strane na strogim, klasičnim elementima slikarstva, crteža i grafike, a s druge na slobodnim, životnim i sinestezijskim elementima nove umjetničke prakse (fotografija, video, akcija, performance), nalazeći kao suvremena autorica kako su interferencije „starih“ i „novih“ medija, tehnika i tehnologija za nju beskrajno inspirativne.

Zbog percepcijskih i značenjskih preobrazbi, ali i filozofsko-estetskih prevrednovanja, danas se, u duhu postmodernizma, preklapaju i isprepliću različiti mediji i različite discipline, pa su prisutni široki rasponi pristupa. Ne odnosi se to isključivo na globalnu likovnu scenu, nego i na pojedinačna autorska stvaralaštva, pa tako i na ono Emilije Duparove, koje je znano kao specifičan spoj klasičnoga i suvremenoga. Ona pritom, stvarajući, ne zaboravlja temeljne likovne postulate, ali se s velikim užitkom priklanja multimediji. A kad joj se prikloni, onda je to takav media-mix u kojem su združeni svi toga trenutka autorici zanimljivi multimedijski izričaji. Upravo je na takav bogato multimedijski i naglašeno višedisciplinaran način Duparova prišla i temi „Liberte“.  Radi se o projektu u čiju je realizaciju uključila plesni happening, video projekciju, boju, vatru, zvuk…, da bi krajnji rezultat ovjekovječila u seriji lirskih foto-printova, otisnutih na platno suvremenom UV-tehnologijom. Ono što tu plijeni pozornost, a što se kao varijacija motiva pojavljuje u svakom „kadru“ ovoga snimljenoga i na platno prenešenoga performansa je naga, tek u konturnim obrisima spoznatljiva, depersonalizirana plesačica, predana opsesivnom, omamljujućem plesu, kojeg divlje pleše iza (ili možda unutar) „vatrenog“ kolorističkog vela od ugrijanih, gustih, crvenih i žutih „curki“, pa energija njenih pokreta korespondira s eksplozivnom energijom boja. Ipak, njezin ples nije uvijek „pod naponom“ naglašene geste. Postoje i trenuci smiraja, kad se pokreti usporavaju, postajući nježniji i lirskiji, a tad se i boje razrjeđuju, „rashlađuju“ i pretvaraju u profinjeno-transparentne. U jednom i u drugom slučaju pokreti plesačice ipak djeluju ritualno, kao da pleše u transu, otkrivajući kako taj ples ima neki dublji smisao. Smisao otvaranja kôda, a u svrhu oslobađanja unutarnjih energija; u svrhu spoznavanja/ponovnoga prepoznavanja svojih korijena; u svrhu vraćanja instinktima koje smo pod teretom svakidašnjice zaboravili i zanemarili. To oslobađanje vraća nas naizgled svijetu rituala, mitskih priča, vračeva i čarobnica, ali bitnije, vraća nas nama samima, našoj iskonskoj prirodi, podsjećajući da je potrebno slušati vibracije vlastitoga tijela i usuglašavati ih s onima zemlje, neba i univerzuma. Isto tako, podsjećajući da treba poslušati vlastito disanje i osluškivati vlastito bilo, pritom nastojeći uskladiti udahe i izdahe s onima prirode. Podsjećajući, najposlije, na potrebu fizičkoga oslobađanja tijela od svih oklopa svakodnevice – na protezanje mišića, istezanje i rastezanje, na osjećanje udova, prstiju, ramena… Oslobođena „Liberta“ svojim plesom poput strune harmonično titra s ambijientom, pokretima ispisujući naizgled magične – ali ipak još od arhajskih vremena znane krugove pozitivnih energija, na taj način spajajući suvremenost i svevremenost, te preklapajući kategorije sadašnjosti i praiskona. Uz to,   transgresijski modificirajući našu aktualnu svakodnevicu, jer skidajući i „stružući“ sve ono civilizacijski racionalno, odjednom tu pred nama izranja i oslobađa se sve ono divlje-prirodno, elementarno-intuitivno i sinestezijski-čulno. Oslobađaju se čula, nagoni, mašta…i sugestivnošću plesnih pokreta priziva se djetinjstvo. Ne samo djetinjstvo pojedinca, nego i ono daleko, primordijalno čovjekovo djetinjstvo. „Liberta“ tako na kraju funkcionira kao „slobodna“ i plesnim performansom od stege oslobođena žena, pretvorena u simbol, u metaforu, u ideal i u pojam. Pojam snage, strasti, ćulnosti i ljepote – i u svojevrsni simbol osloboditeljice.

Višnja Slavica Gabout

 

 

NASTAVNO-PEDAGOŠKA DJELATNOST

Emilija Duparova, započinje svoju nastavno-pedagošku djelatnost 1996.godine kada je birana u suradničko zvanje ml. asistentice, na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Godine 2000. birana je u suradničko zvanje asistentice, 2002.godine u znanstveno- nastavno zvanje docentice, na Filozofskom fakulteti Sveučilišta u Rijeci, a 2007. godine u znanstveno-nastavno zvane izv. profesorice, na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Tijekom svog pedagoškog rada,radi na kolegiju Slikarstva na svim godinama  prediplomskog i diplomskog studija. Dinamično izvodi edukaciju studenata kroz medij slikarskog izraza na Odsjeku za likovnu pedagogiju i Odsjeku za primijenjene umjetnosti. Kroz atelijerske principe, sustavno provodi obrazovanje studenata u okvirima programskih sadržaja predmeta. U prvim godinama studija uvodi studente u osnove slikarskog izraza kroz studije na bazi opservacije i analize, te usvajanja općih zakonitosti likovnog jezika. Kroz više godine studija, putem skica i studija vrsno vodi studente ka osvještavanju i izgradnji vlastitih kreativnih putova likovnog izražavanja. Kroz metode istraživanja i eksperimentiranja, te širenje spoznajnog prostora pojedinog studenta unutar individualnih interesa i sklonosti, postiže ozbiljnu razinu kvalitetnog dosega artikulacije studentskih radova završnih godina studija.

 

             pejzažu”, za diplomsku godinu izbornog kolegija Slikarstvo.