Krk – Anton Vrlić: Stakleni gradovi

Centar za kulturu Grada Krka – Galerija Decumanus, Trg sv. Kvirina 1, Krka
mbijentalna instalacija (stakleni objekti, kvarcni pijesak, svjetlo)
Anton Vrlić
Stakleni gradovi
od 16. 07. (u 21.00 sat) do 30. 07. 2011.

Pogledajte galeriju radova!

U organizaciji Centra za kulturu Grada Krka u subotu, 16. srpnja 2011. godine, u Galeriji Decumanus u Krku otvara se izložba/ambijentalna instalacija pod nazivom„Stakleni gradovi“, poznatog hrvatskog umjetnika – slikara, grafičara i sveučilišnog profesora Antona Vrlića. „Stakleni gradovi“ su instalacija koja je prošle godine izazvala veliki interes publike i kritike kad je krenula galerijskim prostorima Hrvatske, počevši svoj hod od zagrebačke Gliptoteke, preko zadarskog Muzeja antičkog stakla, do riječke Galerije Juraj Klović. Pokazujući svaki put svoju izuzetnu atraktivnost, živost i aktualnost. Nastavlja ga sad u Galeriji Decumanus, dokazujući kako je to isto tako i projekt koji pruža izvanredne mogućnosti daljnjeg razvoja i nadogradnje istraživanja u mediju stakla, te kako je on time fascinantni „work in progress“.

Kustosica izložbe u Galeriji Decumanus je Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, koja je autorica predgovora u katalogu, a koja će izložbu i otvoriti.

Staklo je oduvijek Antonu Vrliću bilo velika inspiracija. Jer ono je materijal i vizualni medij specifičnih svojstava, pogodan i podatan za inspirativna optičko-taktilna istraživanja; za stvaranje efektnih samostalnih formi, ali i za uspostavljanje živog i kreativnog razgovora sa slikarstvom ili dizajnom, te za intrigantne sinergijske odnose s drugim materijalima i medijima u instalacijama i ambijentima, s kojima onda stvara (posebno sa svjetlom i bojom) neke nove, magično-poetične svjetove. Svjetove gdje percepcija ima jednu drugu dimenziju, gdje se zbilja stalno transformira, a ambijent likovnog događanja postaje neki novi (mikro)univerzum čiji se prostor, uhvaćen u vizualnu igru, naizgled uslojava i brazda, a vremenska kategorija dobiva raspukline koje se otvaraju i šire do dalekih horizonata, s pogledom u prošlost, ali i budućnost. Kad Antun Vrlić razmišlja o svojim umjetničkim kreacijama u staklu, te o spajanju stakla s drugim materijalima, likovnim disciplinama (u slikarstvu na izuzetno inspirativan način u ciklusu „Terra incognita“) i medijima (posebno sa svjetlom), razmišlja upravo na takav način. Proniknuvši dugogodišnjim radom i iskustvom u mnoge tajne ovoga čudesnog medija, on poput demijurga i maga u svojim staklenim ambijentalnim luminoinstalacijama gradi i razgrađuje zbilju, stvara je i rastvara, uobličuje i preobražava, mijenjajući združenom snagom boje, svjetla i refleksija na staklenim objektima dojam taktilnosti, voluminoznosti i oblikovne postojanosti. Time utječe na percepciju, koja onda mijenja dimenzije prostora i vremena (kroz objekt možemo virtualno proći – ali ga onda i zaobići), pa se i cjelokupna zbilja transformira. Postaje jedna nova – prerađena, presložena, fantazmagorično-snovita i zamišljena realnost, koja premda je izgrađena od elemenata viđenoga i znanoga, kompaktnoga i tvarnoga, uzmiče dodiru i rasplinjuje se, rastvara i dematerijalizira, postajući igra i iluzija.
Realnost od koje Vrlić polazi u svojoj umjetnosti u početku je vrlo konkretna i izvučena direktno iz njegova urbana okruženja, pa se tako i teme koje ga intrigiraju i kojima se bavi, kako u slikarstvu, tako i u instalacijama i ambijentima, uvijek na neki način, iz nekog kuta, dotiču problematike grada. Luminoinstalacija „Stakleni gradovi“ to potvrđuje. Autor je tu najviše bio inspiriran snagom vizualnih doživljaja kojima obiluju suvremeni megalopolisi, okupani svjetlom i bojom, te dinamizirani prštavom energijom, koji uz to opčinjavaju i gusto „usađenim“ vertikalama staklenih geometrijskih habitata-monolita. Kroz njihove čvrste, prozirne forme prolazi svjetlost, a na površini se ogleda okolna priroda, dok čovjek, boraveći unutar ovih staklenih kubusa kao da balansira (i komunicira) između zemlje i neba. Bio je tu autor, međutim, inspiriran i onim manjim, prizemnijim i ruralnijim gradovima, u kojima su habitati nekako organski blokoviti – poput grumena; u kojima forme odišu plasticitetom i tektonikom, a arhitektura se doimlje kao da je izrasla iz krajolika i s njime srasla. I jedan i drugi tip grada Vrlić interpretira na sasvim autorski način, kreativno ujedinjujući staklene objekte, kvarcni pijesak, led-svjetlo i boju, te kreirajući suvremene tipske module grada bez identifikacijskih oznaka. Grada namjerno bez individualnosti, ali u podlozi s diskretnom slutnjom opće urbane problematike. Ali grada koji ima vizualno atraktivno lice blistavog, magičnog karusela, iza kojeg skriva svoje naličje (čiji je jedan segment, međutim, Vrlić razotkrio u svojim slikama iz ciklusa „Terra incognita“). Ovdje nas autor hoće zadiviti i impresionirati tim licem grada. Zbuniti nam osjetila navalom svjetla i boja, kao i odrazima i refleksijama u staklu i kroz staklo, pa nas prenijeti u svijet obilja i privida gdje izgleda da je sve moguće: u jednom je trenutku sve opipljivo i materijalno, a u drugome se sve dematerijalizira i čini da nestaje. Vrlić nas tako uvodi u ambijent i atmosferu grada. Ali ne samo grada, nego i u svoj osobni umjetnički vizualni svijet, u kojem, neopazice, postajemo aktivni sudionici zbivanja.

Višnja Slavica Gabout

Anton Vrlić rođen je 1957. godine u Splitu. Školovao se u Sinju. U Zagrebu je upisao Akademiju likovnih umjetnosti, na kojoj je 1982. godine diplomirao slikarstvo, u klasi prof. Raula Goldonija. Kontinuirano se bavi slikarstvom, povremeno grafikom, a posljednjih petnaestak godina istražuje medij stakla. Izlaže samostalno od 1982. godine i do sada je održao 57 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Zagreb, Split, Dubrovnik, Trogir, Sinj, Kaštel Novi, Duga Resa, Lovran, Rab, Karlovac, Šibenik, Biograd, Vinkovci, Zadar, Rijeka, Annecy/Francuska, Thonon/Francuska, Sombor/Srbija, Češké Budějovice/Češka, Prag/Češka, Berlin/Njemačka, Krško/Slovenija, Ljubljana/Slovenija, Novo Mesto/Slovenija, Pécs/Mađarska). Izlagao je, uz to, na više od stotinu skupnih izložbi u Hrvatskoj i širom svijeta. Izdao je do sada 6 grafičkih mapa (linorezi u boji, duboki tisak, plutotisak). Radovi mu se nalaze u mnogim javnim i privatnim zbirkama (slike, grafike, objekti/skulpture ), a njegovi vitraji, mozaici i reljefi od stakla postavljeni su u niz sakralnih, privatnih i javnih objekata. Od 2007. godine Anton Vrlić zaposlen je na Akademiji primijenjene umjetnosti u Rijeci, gdje do danas kao docent predaje slikarstvo na odsjeku primijenjenih umjetnosti. Od 2003. godine vanjski je suradnjik i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje vodi kolegij Tehnike i umjetnost stakla. Za svoj rad autor je dosad više puta nagrađivan. Godine 2009. izdana mu je monografija, u autorskoj obradi Borivoja Popovčaka, a u izdanju Knjigre i Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Umjetnik živi i radi u Zagrebu i Rijeci.

Akademija-Art.hr
13.07.2011.