brkaart@gmail.com
Klub kulture Križevci, Mažuranićev trg 1; Križevci
Dubravko Sertić
Crteži
od 28 . 05. (u 21.00 sat) do 11. 06. 2011.
TETOVIRANA DEVA, PEDESET DVIJE GLAVE, VANZEMALJAK I TRI GUTAČA RIBE (U OGLEDALU, NARAVNO)
Jedan pravi likovni kritičar i poznavatelj slikarskih tehnika, svakako bi vam najprije trebao skrenuti pažnju da su slike našeg današnjeg izlagača, Dubravka Sertića, izrađene u tehnici olovka na papiru i da je njegov crtež često nadrealan. Tu nadrealnost postiže, između ostalog, povremeno koketirajući s dječjim načinom percipiranja stvarnosti, gdje i fantastični elementi djeluju prirodno. Njegovi motivi čvrsto su ukorijenjeni na stvarnosti koju propituju naizgled naivno, ali zapravo su vrlo ironični, gotovo nemilosrdni.
Propituju našu stvarnost poigravajući se prastarim, ali i suvremenim mitovima i vječnim pitanjima kojima se bavi čovječanstvo, od problema porijekla i egzistencije čovječanstva do poimanja religije ili osjećaja. Kritičar bi vam također trebao ukazati na to da su linije u Sertićevim crtežima žive, vibrantne, da je njihova dinamika izuzetno zanimljiva, da neke njegove slike izgledaju kao grafike, naročito one u kojima se autor poigrava kombiniranjem linija i sivih ili crnih ploha i imitiranjem efekta ogledala. Vjerojatno bi vam likovni kritičar napomenuo da je važno znati da naš izlagač nije školovani umjetnik, već da je samouk, te da je to ponekad i prednost jer u tom slučaju autor lakše može pokazati svoju originalnost budući da je neopterećen bilo kakvom tradicijom ili likovnom školom.
O Dubravku Sertiću bi se još mnogo toga moglo napisati, ali ja imam potrebu istaknuti jedan detalj iz njegove biografije koji mi je „zapeo za oko“, a to je činjenica da je Dubravko Sertić pripadnik generacije koja je rođena 1968, koja je punoljetnost dočekala 1986. na zalazu jedne države i jednog sustava, svjesna da je čekaju ogromne promjene, možda i rat (kasnije je ovo „možda“ postalo bespredmetno) i koja se sa tako ljudskim strahom pred velikim povijesnim mijenama, odlučila suočiti preciznim izlučivanjem bitnog od nebitnog, podrugljivošću, humorom i ironijom… Krajem osamdesetih, u šali smo (jer i ja sam pripadnik te generacije) sami sebe znali nazivati ironistima, ali takva odrednica za generaciju nije stigla zaživjeti.
No danas, kad pogledam slike Dubravka Sertića, kad s odmakom sagledam generaciju koja i umjetnost i život i smrt prihvaća kao nešto ozbiljno, ali ne toliko da se čak i gledajući smrti u oči ne bi mogla narugati i nasmijati, danas mislim da bi naziv ironizam, kao stanje duha te generacije, bio vrlo prikladan. Tako se i Dubravko Sertić gorko smije, istovremeno je i „težak“ i dječji „lagan“, dubok, a površan i plošan, tužan i duhovit, prestrašen i hrabar, romantičan i zločesto realan… Budući da u Sertićevim slikama vidim svoju generaciju i sebe i da prelazim iz diskurza koji je pokušavao biti objektivan, u područje koje je potpuno subjektivno/osobno, osjećam potrebu da završim ovaj tekst (iako bih na ovu temu mogla napisati desetke stranica) i da se posvetim slikama Dubravka Sertića.
Dubravko Sertić rođen je u 1968. godine u Cerni. Osnovnu i srednju školu završio u Vinkovcima gdje i danas živi i radi kao samostalni umjetnik. Likovnošću se bavi od kraja osamdesetih. Član HDLU-a Zagreb i Grupe 1999 Vinkovci.
SAMOSTALNE IZLOŽBE (izbor)
24.05.2011.
