Krešimir Nikšić: Otoci

Galerija Stančić, Kneza Mislava 11, Zagreb
Krešimir Nikšić
Otoci
od 21. 12. 2010. (u 19.00 sati) do 15. 01. 2011.


Otoci

Novi ciklus Krešimira Nikšića pokazuje kontinuitet djelovanja u poljima čistog slikarstva, kvalificirajući ga i dalje kao autora koji tražeći ekvivalent osnovnim egzistencijalnim pitanjima čini slikovno polje mjestom refleksija, otkrivanja vlastitog poimanja i pogleda na svijet. Percipirajući ga kao cjelinu uočavamo njegovu egzistenciju u svijetu čiste apstrakcije, silovite gestualnosti proizašle iz dubokog unutarnjeg poticaja i energije. No, prisutnost pomaka, evidentno u „Otocima“, svjedoči neprestanu procesualnost i razvoj vlastitog slikarskog identiteta i rada. U Nikšićevim slikama razlijevaju se sada prostranstva kozmička, oceanska, a u njima utočišta otoci – grumeni stvrdnuta ulja, vibrantne točke opstanka. Udari, sudaranja, razlijevanja, uzdignuća uskipjelog kolora, gesta smirena, sabijana u grudu uljane gvajte. Otok i nije otok. To je mjesto sabiranja, suprotnost rasapu, razlivenosti kolora koja nastaje mehanizmom spontanog djelovanja. U novim vizualnim prostorima akrilom razblažene pikturalne magme iščitavamo tako nestalnost, promjenjivost vječno žive površine. No, upravo ta akrilna polja karakterističnih razlijevanja i lakog širenja omogućavaju Nikšiću intervencije, kontrolu geste. Ta usmjeravanja ključna su za konačni izgled, za konstituciju slike.

Umjetnički eksperiment postavlja nerješiva pitanja na koja Nikšić neprestanim istraživanjem u polju slike pokušava pronaći odgovore. Ta istraživanja događaju se u samom umjetniku. Ruka prati nepreglednu viziju koja se u preglednom, ograničenom polju pretvara u omaterijaliziranu emociju, doživljaj teško čitljiv raciom. U dramatskom sudaru svjetla i kolora nastaju nebeski, kozmički krajolici, akvatorični predjeli „nikšićevski“ plavog, sada pomiješanog tirkiza i ultramarina, akcentiranog prosijavajuće bijelom, crvenom i „grudama“ žute sasušene uljane boje. Sve je u protežnosti boje, u snažnoj senzibilnoj gesti (kontroliranoj), u lavažiranom nanosu koji preplavljuje platna poput vulkanskih erupcija ili meteorskih praskova. To je ikonografija koja se ne prepoznaje kroz figurativna očitanja (otoci su samo izgovor) već se ćute na razini intuitivnog. U novim platnima Nikšić istražuje i nove mogućnosti. Koristeći se slikarstvom akcije – drippingom i lavageom, svjedocima izravne autorove nazočnosti unutar slikarskog polja, razigrava slikarsku podlogu, u akrilnu boju intervenira uljem. Njime prosijava, intenzivira ili pak uljanim gvajtama akcentira ključne točke slike. Nikšić ponovno  sužava svoj koloristički registar, zadržavajući se najviše u polju plavog spektra. Plavog (prema Kandinskom) kao istodobnog udaljavanja od čovjeka i kretanja usmjerenog prema vlastitom središtu. Plavo kao želja za pročišćenjem, žeđ za nadnaravnim. Bijeg u središte, u svoj otok? Uroniti u eksplozivno, tekuće, u govor same boje, govoriti ekspresijom, širokom gestom – to je imperativ. Stanje, a ne opisnost. Pod slikarstvom Nikšić podrazumijeva čisti likovni jezik: govor boje, poteza, kretanje prema čistoj apstrakciji, igru energijom i intuicijom.

Problemski i interpretativno Krešimir Nikšić ostaje sebi dosljedan. Slobodne kolorističke i prostorne interpretacije zadržane su u okvirima štafelajnog, formirane su „klasičnim“ pikturalnim postupcima, sada razigrane strukture slikarskog platna u smislu različitih oblikovnih slojeva. Kao osobni autorovi psohogrami platna nisu opisi već mediji opažanja podložni i dalje Nikšićevoj vlastitoj ikonografiji. Njegova su osobna geografija. Autorski prepoznatljiva, nova ali i stara, u simbolici i neprestanim mutacijama. Akceptirajući opća i bitna mjesta likovne morfologije, koristi ih je za gradnju osnovne vlastite slikarske pozicije, mijenjajući i dalje vrstu pikturalnog izraza u kojem djeluje mehanizam slobodnih spontanih kolorističkih aplikacija, emanacija umjetnikove uskipjele i snažne energije, oslobođene, sada smirene, sabijene u asocirajućim formama njegovih „otoka“.
Sanda Stanaćev Bajzek

Krešimir Nikšić rođen je 1961. godine u Zagrebu. Magistrirao slikarstvo na AlU u Ljubljani. O njegovom djelu izdane su dvije likovne monografije (1999., 2006.) i jedno prošireno izdanje (2008.), uz tekstove najpoznatijih likovnih kritičara. Samostalno izlagao pedesetak puta u zemlji i inozemstvu (Pariz, Beč, Venecija, Udine, Zagreb, Dubrovnik, Split, Zadar, Varaždin, Koprivnica, Rijeka, Pula, Metković, Jelsa, Osor…).

Dobitnik je prve nagrade za slikarstvo na 13. Biennalu Internazionale Art del Friulli Giulia (2002.). Član je strukovnih udruga HDLUZ- a i HZSU-a.
Kontakt:
e-mail: kresimir.niksic@zg.t-com.hr

Nina Bešlić
beslic.nina@gmail.com

Akademija-Art.hr
19.12.2010.