Krapina – Valentina Šuljić

Galerija grada Krapine, Magistratska 25, Krapina
monotipije na transparentnim podlogama
mr.grafike Valentine Šuljić

Linijska prostorna kretanja
Od 04. 11. (u 19.00 sati) do 24. 11. 2010.

Pogledajte galeriju radova!

Izložbu otvara gđa. Višnja Slavica Gabout, likovna kritičarka, uz prigodan glazbeni program učenika Osnovne glazbene škole pri OŠ Augusta Cesarca, Krapina.

Linijska prostorna kretanja

Konstanta u umjetnosti Valentine Šuljić čvrsta je i dinamizirana linija. Transformira se ona u njezinim već znanim radovima – monotipijama, uvijek u neki začudni splet apstraktnih mrlja i crtovlja, u kojem nema naznaka mimezisa. Ima međutim asocijacija na kružna gibanja i na prostorne proboje, na dinamiku kretanja i na energetska pražnjenja, a što se sve može iščitati (i) kao prikaz internog autoričinog mikro-univerzuma, koji bilježi njezine misli i impresije, osjećanja i nervne vibracije. Pritom se taj mikro – univerzum, lakim preskokom kroz prostor i vrijeme, istodobno doživljava i kao makro – univerzuma, jer ga nije teško zamisliti kao čudesnu presliku misterija života u bezgraničnim prostranstvima svemira.
Možda baš zbog želje da se dobije dojam stalnih i nepredvidivih mijena, stalnih preskakivanja iz stvarnosti u zbilju i stalnih pulsacija linije u prostoru, Valentina Šuljić je prije nekoliko godina u svojim radovima počela koristiti transparentne podloge (staklo), koje nameću drukčije vizualne dijaloge. Zbog prozračnosti i vječne naklonjenosti svjetlu, prostorno-vremenska dimenzija tu postaje odmah drukčija, bez obzira na to što je linijski kompozicijski raster u Valentine strogo artikuliran i discipliniran. Kad se njezina linija kreće tim prostorom, ona u njemu stvara gibanje i energiju. S druge strane, upravo zbog transparentnosti podloge gubi se osjećaj zbiljnosti, a prevladava imaginarnost. Dojam je kao da se linijski spletovi šire i kovitlaju u nekim drugim dimenzijama, izvan realne percepcije. Zato je sve tu nekako „taktilno sklisko“ i balansira na rubovima opipljivoga i neopipljivoga, dok se opažaj neosjetno, ali kontinuirano transformira: prvo u promatračevu oku, a onda u njegovu duhu, redefinirajući osjet i stvarajući od vida privid, te naposljetku jednu novu – presloženu stvarnost.
Kad je Valentina Šuljić odabrala staklo („lamistal“) kao podlogu svojih monotipija, izazvala je odmah u grafičkim krugovima nedoumice: – O čemu se tu radi? O matricama, otiscima, crtežima, ili jednostavno oslikanim površinama? Poznato je da se monotipije mogu raditi na podlozi od metala, pleksiglasa, stakla ili linoleuma, uljenom bojom i slikarskim alatom (baš kako to radi i Valentina), a onda se, pomoću valjka (ili prešom) s na taj način pripremljene matrica otiskuje samo jedan jedini originalni otisak – monotipija. Valentina ipak sa svojih „staklenih matrica“ ne radi otiske, već ostavlja da one funkcioniraju kao jedan jedini postojeći original. Pristup joj se pritom može nazvati slikarsko-grafičkim, a za „utiskivanje“ na podlogu profinjenih linijskih struktura i njihovih tekstura služi se jednostavnim valjkom. Tu međutim nije kraj priči, jer njezina istraživanja idu dalje, pa u idućem koraku autorica „staklene monotipije“ združuje s drugim medijima i likovnim kategorijama – sa svjetlom i prostorom, aktivirajući i usmjeravajući percepciju na nov i drukčiji način. Činjenica je, međutim, da je onaj početni perceptivni pomak tu učinilo staklo. Jer zbog svojih specifičnih karakteristika ono nas već u samome startu uvodi u svjetove u kojima vladaju suprotstavljeni polariteti: opipljivo/neopipljivo, stvarno/nestvarno, materijalizirano/dematerijalizirano…Staklo se odlikuje čvrstoćom (ali i krhkošću), prozirnošću i rezonantnošću, te izuzetnom glatkoćom i sjajem, a rado prigrljuje – i snažno reflektra, svjetlo. Valentinine linijske strukture gibaju se unutar staklenih, prozračnih, transparentnih i prosvijetljenih prostora po nekim drugim zakonitostima, na svom putu modificirajući i sebe i svoj okolni prostor. Čineći se jednom stvarnima, a drugi put imaginarnima; jednom podložnima opipu, a drugi put se gotovo rasplinjujući, ove strukture i mrlje naizgled prelaze iz iluzije u zbilju. Ali ta zbilja, zbog specifičnosti medija stakla i posebnosti svjetla ostaje iluzija i onda kad se misli da je prostor osvojen. Jer staklo i svjetlo, pogotovo kad su zajedno, vole prevariti našu percepciju, pa često u njihovim svjetovima i ono što možemo opipati izmiče opipu. Spletovi linija Valentininih monotipija, bilo da su još na zidu, ili su se već zaputili u prostor, uvijek daju efekt svojevrsnih „opipljivih neopipljivosti“ i neočekivanih privida, unatoč tome što se, sljubljeni s koloritom promišljenoga i efektnoga crno-crvenoga dvoglasja, temelje na discipliniranom vizualnom poretku i čvrstoj kompoziciji.
Ova izložba na neki način sublimira Valentinina dosadašnja istraživanja okrenuta suvremenom pristupu monotipiji i „monotipijskim postupcima“ na transparentnim podlogama. Izložba isto tako zaokružuje ciklus s tematikom linije/niti. Tu temu i taj motiv Valentina Šuljić istražuje već dulje vrijeme, a prijenos „niti“ u medij „staklenih monotipija“ profilirali su njezino stvaralaštvo kao autorski samosvojno i dali mu oznaku prepoznatljivosti. Do sada je Valentina svakim svojim novim istupom dokazivala kako se na ovome području uvijek ima što za reći, suočavajući nas stalno s nečim novim: s dodavanjem novih medija onima otprije prisutnima i novih prostornih i vremenskih dimenzija onima otprije poznatima. Tako nas na neki način čini svjedocima – ali i sudionicima gradnje svoga vizualnog sustava. Mi smo to i na ovoj izložbi. Svjedoci/sudionici smo onoga što se rezimira i onoga što je novo, pri čemu je konstanta da je linija uvijek u centru njezina interesa.
Iščitavanje djela Valentine Šuljić svojevrsna je pustolovina. Pustolovina koja naliči na neko imaginarno putovanje na koje je potrebno sa sobom ponijeti dovoljno koncentracije – ali i imaginacije; promišljenosti – ali i spoznaje; intuicije – ali i dozu poetike.
Višnja Slavica Gabout

Valentina Šuljić rođena je 1976. u Zagrebu. Nakon završene Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu 1995. godine, upisuje Odjel grafi ke na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Za vrijeme studija boravila je u Republici Češkoj, točnije u Brnu (Fakulty výtvarných umêní, VUT), u okviru razmjene studenata. Godine 2000. radila je kao demonstrator u Grafi čkoj radionici na ALU, kod prof. Nevenke Arbanas. Diplomirala je 2001. godine, u klasi prof. Frane Para. Iste godine pokreće “Malu likovnu radionicu na otvorenom” u Sutivanu na otoku Braču. Godine 2002. upisuje grupu pedagoških predmeta na Učiteljskoj akademiji u Zagrebu. Iste godine postaje članicom Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU), a 2004. Udruge likovnih stvaralaca Zaprešića (ULSZ). U želji za daljnjim usavršavanjem upisala je godine 2003. poslijediplomske studije na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, grafi čki odjel (duboki tisak), kod mentora prof. Dževada Hoze, gdje je i magistrirala u siječnju 2007. godine. Od 2005. godine članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU). Od 2005. do 2007. radila je kao stručni suradnik grafi čkog odjela Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je sad kandidat za doktorski umjetnički studij. Svoj umjetnički izričaj predstavlja publici na mnogobrojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, te u okviru mnogih festivala.

e-mail: mona_vala@yahoo.com

Samostalne izložbe:

2010. – Krapina, Galerija grada Krapine: Linijska prostorna kretanja
2008. – Zagreb, Galerija Zvonimir: Gibanje u imaginarnim prostorima
2008. – Karlovac, Galerija Vjekoslav Karas: Nit/Nit
2008. – Ljubljana (Slovenija), Galerija Schwarz: Niti
2007. – Zaprešić, Galerija Razvid: Niti
2007. – Sarajevo (Bosna i Hercegovina), Galerijia ALU: Grafotkanje
2006. – Zagreb, Galerija Vladimir Bužančić: Grafotkanje
2004. – Krapina, Galerija grada Krapine: Kretanje
2003. – Zagreb, Galerija Matice hrvatske: Vjetar u nitima
2002. – Zagreb, Galerija Idealni grad: Niti i aplikacije
2002. – Zagreb, Galerija CEKAO: Circulus
1999. – Sutivan na Braču, Općina Sutivan: Ljeto na moru
1999. – Zagreb, Galerija Vladimir Nazor: Ljeto na moru
1999. – Brno (Republika Češka), Galerija Fakulty výtvarných umęní
VUT: Monotipije
1998. – Zagreb, Lapidarij: Grafotvorine
1997. – Sesvete, Narodno sveučilište: Tiše od tišine
Skupne izložbe (izbor):
2010. – Zagreb, Dom HDLU-a: Izložba recentnih radova članova HDLU-a
2010. – Karlovac, V. Karas, Slavonski brod, V. Becić, Zagreb, Zvonimir:
5. hrvatski trienale akvarela
2010. – Sofi ja (Bugarska), Galerija Lessedra: 9th Lessedra World Art Print
Annual
2010. – Banja Luka (Bosna i Hercegovina), Galerija Banski dvor:
Miniprint Minimum Maksimum 2
2009. – Metković (Bosna i Hercegovina), Galerija GKS:
100 grafi čara Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Otisci, utisci
2009. – Cadaqués (Španjolska), Taller galerija Fort: 29é Mini Print
Internacional de Cadaqués
2009. – Krapina, Galerija grada Krapine: 5. zagorski likovni salon
2009. – Zagreb, Dom HDLU-a: Izložba recentnih radova članova HDLU-a
2009. – Sofi ja (Bugarska), Galerija Lessedra: 8th Lessedra World Art Print
Annual
2008. – Bihać (Bosna i Hercegovina), Gradska galerija: 11 + 1
2008. – Tetovo (Makedonija), Muzej za Tetovski kraj: Fourth International
Biennial of Mini Prints
2008. – Sofi ja (Bugarska), Galerija Lessedra: 7th Lessedra World Art Print
Annual
2008. – Zagreb, Muzej Mimara: IV. natječajna izložba Pasionske baštine
2007. – Cadaqués (Španjolska), Taller galerija Fort: 27é Mini Print
Internacional de Cadaqués
2007. – Sofi ja (Bugarska), Galerija Lessedra: 6th Lessedra World Art Print
Annual
2006. – Cadaqués (Španjolska), Taller galerija Fort: 26é Mini Print
Internacional de Cadaqués
2006. – (Srbija i Crna Gora, Albanija, Španjolska, Slovenija): Cervantes
Art Dulcinium
2005. – Zagreb, Muzej Mimara: III. natječajna izložba Pasionske baštine
2004. – Karlovac, V. Karas, Slavonski brod, V. Becić, Zagreb, Zvonimir:
3. hrvatski trienale akvarela
2001. – Rab, Galerija Brešan: Salon grafike
2001. – Karlovac, V. Karas, Slavonski brod, V. Becić, Zagreb, Zvonimir:
2. hrvatski trienale akvarela

Akademija-Art.hr
01.11.2010.