Mirjana Sačer Bobanac, Kostanj
mirjana.bobanac@gmail.com
Nek duša ne boli
Ljekovitost susreta
Pogledajte fotografije Krešimira Kvešteka!
Htjedoh napisati:“ Gledam kako kroz prozor primiče se jesen“, kad shvatih da je sve vrijeme bila ovdje, ni ne maknuvši se. Sve ovisi o kutu gledanja, o točki iz koje doživljavamo svijet. O točki vlastitog hoda i dostignuća. Kako reći da vrijeme protiče kad stalno smo u njemu. U njemu smo ono što jesmo – prolaznici, pozemljari. Jedino ono je konstanta.
Da bismo se lakše snalazili nazivamo ga sunčanim, kišnim, oblačnim, vjetrovitim. Zovemo ga jesen, proljeće, ljeto ili zima. Ere, eoni, stoljeća, razdoblja poput renesanse, baroka, klasicizma, suvremenosti koja ne prestaje. Vremenom naših života. Vremenom kroz koje, koliko god se svijet činio statičnim, koliko god solidno bile izgrađene naše nastambe i domovi, neprekidno promičemo. Postelje nas zibaju snivajući zajedno s nama što drvene što ljudske snove njišući se na vjetru vremena što miriše i šumi borovim iglicama, šušti jasenovim, orahovim ili nekim drugim listom vječnoga djetinjstva.Zbrajajući tako, zaključujemo da ono što bilo je jučer ne može biti danas, da sutra će nas neizbježno stići, pa smišljamo kako ga dočekati, nesvjesni da sve je bilo i da sve će biti kako je zacrtano. To iščitavanje se ne uči u školi. Čitači vemena su nevidljivi…
Iznenada me prene lavež. Moje dvije čuvarice, gospodarice moga života, najaviše dolazak poštara! Čiji mi list donosi? Je li i tamo jesen? – pitam se koračajući prema poštanskom sandučiću. Da – i tamo je jesen. Omotnica je još mokra od kiše! U njoj, u tuljac smotan, plakat “Jesen u štaglju“ – piše. Ovo je ipak san. Na plakatu je datum 29.9.2001. i karakteristična ptica Ivice Antolčića. Brojčanik vremena se ne predaje. Deset godina otkako susrete u Štaglju obilježavamo plakatom. Deset godina susreta u kojima smo učvršćivali prijateljstva, u kojima smo jačali veze, niti i konce naših života. Istini za volju, neki su se konci i raspleli, neki se novi spleli, ali kontinuitet susreta ne prestaje. Radost se širi dvorištem. Pjevamo pjesme, plešemo plesove, palimo krijesove zajedništva.
Doktorica Ljerka Eljuga i suprug joj dr. Damir među novijim su radosnicima ovih susreta, a ovdje se osjećaju kao kod kuće i prijatelje svoje ovamo zovu, jer vrata našeg dvorišta tek vremenom su omeđena, a ono je, kako znamo, bez granica. Toj bezgraničnosti dr. Eljuga je predložio naziv “ NEK’ DUŠA NE BOLI“, a ja kao podnaslov dodajem „ LJEKOVITOST SUSRETA“. Ovdje ćemo sresti i žene liječene i izliječene od raka dojke i one koje će u međusobnom razgovoru i edukativnoj riječi našeg liječničkog dvojca saznati kako prepoznati, kako bolest preduhitriti. Naučit ćemo da samo redovitim pregledom pomažemo sebi i omogućujemo jedni drugima ove susrete, bez kojih bi život bio žalostan i pust.Dr.Ljerka Eljuga, dopredsjednica Udruge Europa donna Hrvatska, vlasnica i direktorica Poliklinike
Eljuga, u duetu s gospođom Lidiom Capković Martinek – nazvanom „Duo dujet“ pjesmom će nas provesti „Kroz Lijepu Našu“. Vjerujem da bit će još poneki duet, jer zapjevat će i Oriana, a ne vjerujem da pjevat će sama. Ova nehotična rima priziva pratnju Đorđa Manojlovića i Dragane Petravić a možda se oglasi i koji kvartet. Prije deset godina prvi je put u Štaglju nastupio Kvartet Rucner a kako će biti ovom zgodom ostaje da vidimo. Netko od Rucnera svakako će biti s nama! Svojim pjevačkim umijećem oglasit će se i Orianin kolega iz Opere HNK – Zlatko Jelinčić, a vilenjaci Luka Barešić i Dragan Vicković bit će moji pomoćnici.
Dr. Damir Eljuga, neumorni pobornik kretanja i predsjednik Hrvatske Lige protiv raka, ljubitelj umjetnosti, posebice pak kazališta i poezije, reći će nam pregršt stihova. Prisjećajući se susreta od prije deset godina kada su Ana Merlin, Petra Dugandžić i Alen Šalinović govorili poeziju triju pjesnikinja: Ružice Ivić, Lidije Šustek i autorice ovih redaka, Ana Merlin će interpretirati moje stihove i Lidijinu priču. Pridružit će joj se vilenjak Luka i vila Katarina, kojoj je desetog listopada deset godina. Uvijek ima razloga za slavlje! Oriani je rođendan sutra 3.X. a radosno ga proslavljamo danas! Vjerujem da će se obradovati daru što će joj ga otpjevati Sead Muhamedagić.
Krugovi dobrote umnažaju se i šire. Postajući opće dobro dotiču i najmanjega. I najranjivijeg također. Zato su s nama i članovi Udruge Amorevera iz Dugog Sela, Udruge Sv. Margareta iz Dubrave, Udruge Nada iz Vrbovca, Europa donna, Liga protiv raka, Kazalište Merlin, Kvartet Rucner i svi vi pojedinačno bez kojih ovih susreta ne bi ni bilo. Svi vi koji ste ispekli kruh i kolač, dodali kupicu vina ili nečim drugim pridonijeli ljepoti ovog susreta.
Na kraju se vraćam onome što nas je okupilo – plakatu. Prigodnu izložbu priredio je vilenjak Krešo. Bit će tu i prvi plakati koje je za naše susrete nacrtao Ivica Antolčić kao i plakati Biljane Knebl, Josipa Boltižara i Ming Sheng Pia. Vidjet ćemo kako su puhali vjetrovi mašte i kako ih je u svoja jedra uhvatio Krešimr Kveštek. Izložbu će otvoriti i o radovima prozboriti mr.sc. Jadranka Luketa Marković, prof. a na nama je da otvorimo svoja srca i oči.
Nešto ipak mora ostati tajnom ili barem ogrnuto njenim velom. Stoga vam neću sve reći. Moje osobne čarobnice Lidija Šustek i Ana Merlin s rojem vila i šumskih stvorova uvest će nas u čarobnu priču. Strpite se i pričekajte upute! Sve ćete na vrijeme saznati.
Prvi plakat Ivice Antolčića, 2001.
Pogledajte fotografije Krešimira Kvešteka!
Akademija-Art.hr
30.09.2011.
