Skip to content

Kostanj – Božićni vez u Štaglju na Štefanje


BOŽIĆNI VEZ

Evo nas ponovo u Štaglju! Deseti smo put održali božićni koncert. U godini u kojoj su članovi udruge za promicanje kulture i umjetnosti Štagalj i njihovi prijatelji priredili sedam zanimljivih i vrlo posjećenih susreta, 26. prosinca izvezli smo još jednu priču. Bio je to  „Božićni vez“. U tišini seoskog dvorišta bez lažnog blještavila okupili su se prijatelji iz Samobora, Zagreba, Peteranca, Vrbovca, Dubrave i susjednih sela, a bio je tu i jedan mladi Japanac. Asahi Motoike je u Hrvatsku došao preko Lions Cluba, kako bi se upoznao s našom kulturom i s ljepotama naše prirode o kojoj je mnogo slušao u svojoj domovini.
Štagalj i nekadašnja štalica postali su mjesto radosnog susreta ljudi dobre volje. Sa starog štednjaka mirisala je sarma, iz kotlu u štaglju širio se miris kuhanoga vina, a djecu je dočekao topli čaj. Sokova i kolača, jabuka i mandarina bilo je za sve. Moja mama, koja je 18. prosinca proslavila 92. rođendan, neumorno je pekla fritule. Za domaći kruh svi su se otimali, a bilo je i masti koja je, namazana na kruh, mnogima bila draža od bilo kojeg kolača. Pozornica je, urešena novom svjetlećom dekoracijom, starom štaglju podarila bajkovitu tajnovitost.
Najprije su nastupili učenici PŠ Rakovec s kratkim igrokazom koji su pripremili pod vodstvom svoga učitelja Ninoslava Radakovića, koji je i sam mnogo puta nastupio u Štaglju, pjevajući s klapom „Zrinski“ iz Vrbovca. Bučan pljesak njegove je učenike ohrabrio do te mjere, da već smišljaju što će izvesti sljedeći put. Zatim su nastupile učenice  OŠ Dubrava, Katarina Keleković i Lucija Žunić.  Katarina koja redovito nastupa na našm susretima, za svoj božićni nastup odabrala je „Božićnu pjesmu“ Vere Zemunić. Lucija i ja zajedničkim smo snagama  recitirale pjesmu „Dan u četiri slike“ nedavno preminule slikarice i članice udruge Štagalj, Nade Falout.
A onda su došli glumci i pročitali nekoliko priča i pjesama, kako to samo oni umiju. Luka Barešić je čitao priče Nevenke Bakoš, a Blanka Bukač dvije pjesme  Otona Župančiča, da bi na kraju, prilagodivši glas svakom drugom stanovniku „Ježeve kućice“,  dočarala tajnoviti život šume o kojem je tako slikovito pjevao Branko Ćopić. Naši Betlehemi i njihova pjesma o čovječuljku, koju je Miro napisao prije pet godina za svoju netom rođenu unučicu Paulu, mnoge je raznježila do suza. Na pozornicu su stupile i dvije odvažne sestre iz Zagreba, djevojčice Antonela i Valentina Đuka. Trogodišnja Antonela je prošaptala Zvončiće, a devetogodišnja Valentina je sve iznenadila svojim prelijepim muzikalnim nastupom. Sama, bez ičije pratnje otpjevala je “ Tihu noć“ osvojivši simpatije cijelog auditorija.
 

Dragi nam Pogrmilovići, koji su u Štaglju prvi put nastupili u „Iskrama i krijesovima ljetne noći“  svojim su zimskim nastupom rasplamsali oganj radosti,  dotaknuvši svaku dušu, uzburkavši svako srce. Otac i kći, što će reći Bojan i Jana, pjevajući rjeđe izvođene božićne pjesme, uz klavirsku pratnju Željke Spinčić, dok je gitaru i udaraljke svirao Fran, najmlađi član glazbeno- folklorne obitelji Pogrmilović , poveli su nas na zanimljivo muzičko putovanje svijetom. Čuli smo pjesme iz Italije, Njemačke, Meksika,Engleske SAD-a, Portorika, Poljske , a nisu izostale ni one iz Hrvatske. Na kraju  smo svi zajedno zapjevali „ U to vrime godišta“.

I nakon svršetka postoji kraj. Poput šuštanja anđeoskih krila pod prstima Dražena Franolića zamrmorila  je arapska lutnja. Tako milozvučno…  
Međutim, za naše mlade posjetitelje i sudionike ni to nije bio kraj! Predstavnici Saveza mladih iz Vrbovca donijeli su vreću punu igračaka, pa je tako  svako dijete ponijelo sa sobom plišanu uspomenu  na susret u Štaglju, kao i katalog, što ga je, posluživši se kukičanim uradkom Jadranke Mlinar, dizajnirala Biljana Knebl.
Mirjana Sačer Bobanac

DAN U ČETIRI SLIKE

Jutro
Tisuće plavetnih pramenova neba
protkano ružičastim nitima zore,
blještavi odsjaji u staklima prozora
i cvrkut ptica, tako milozvučno…
Podne
Bujni vodoskoci svjetlosti
razmetno radosno pršte
po nabrekloj zemlji,
mladoj travi
i toplom kamenu.
Večer
Kao crni mačak
večer se šulja mekim šapama
preko gustih krovova
zabadajući njuškom
u intimu krošanja i gnijezda.
Noć
Mjesec nujni usamljenik,
motri utihlu ravnicu
i vlak što hitro grabi
prema novome danu…

Nada Falout