Koliko nas košta država i njezino zaduživanje i koliki su se dugovi nakupili u posljednjih desetak godina, pitanje je koje smo postavili nakon što je saborski zastupnik Dragutin Lesar sličan upit poslao Vladi
 
I analizom smo došli do podatka da je država od 2002. do kolovoza 2012. potrošila 48,64 milijarde kuna više nego što je skupila od poreza i doprinosa.
Sada moramo prodavati
U međuvremenu se zaduživala pa je dug same države bez republičkih fondova i lokalnih jedinica narastao sa 60,8 na 166 milijardi kuna. Da smo trošili u razini mogućnosti, mogli smo deficitom sagraditi autoceste u gotovini i ostalo bi nam gotovo 12 milijardi kuna. Za taj ostatak mogli smo sagraditi 15 rukometnih dvorana veličine zagrebačke Arene, i to u gotovini. Umjesto da se stisnemo, mi smo se zaduživali i trošili na plaće, mirovine i sitne investicije te pomaganje tvrtkama u problemima. A nije da je bilo nemoguće trošiti manje.
Država je svoje apetite širila iz godine u godinu. Prihodi su skočili sa 69,6 u 2002. na planiranih 108 milijardi kuna ove godine, a kako su rasli porezi, tako je rasla i potrošnja države. Deficiti su nam bili mali, pa je država u 2007. i 2008. čak i poslovala sa suficitom, ali kako je došla kriza, država je nabildala u četiri godine 40 milijardi kuna deficita jer nije prilagodila svoju potrošnju nastalim uvjetima. Sada moramo prodavati Croatia osiguranje i pola Hrvatske poštanske banke, a njihova je tržišna vrijednost zajedno 2,3 milijarde kuna. To je minus koji država stvori u dva do tri mjeseca.
Morat ćemo i ‘monetizirati autoceste’ kako bismo otplatili njihove dugove. Hrvatske autoceste i Autocesta Rijeka – Zagreb imaju još 28 milijardi kuna dugova, od kojih za 25 milijardi jamči država kroz državna jamstva koja na naplatu stižu sve do 2034. A sva ta jamstva samo su četvrtina duga koji je država stvorila u zadnjih deset godina. Vrijednost Hrvatskog telekoma kreće se oko 16 milijardi kuna. To smo potrošili u dvije prve godine krize. I sada nam ostaje dug, inozemni i domaći za otplaćivanje i pregovori sa sindikatima zbog propuštenih prilika.
– Koliki je ukupni vanjski, a koliki unutarnji dug Republike Hrvatske? – zanimalo je Lesara, a Vlada mu je odgovorila iscrpno. Inozemni dug je na početku godine bio 45,7 milijardi eura, a ukupni dug opće države 156 milijardi kuna.
U prva četiri mjeseca godine taj je dug skočio na 174 milijarde kuna, a u međuvremenu smo još izdali i obveznicu od 2 milijarde kuna i 400 milijuna eura na domaćem terenu te otplatiti 500 milijuna eura ponovno domaćim ulagačima. Na domaćem terenu središnja država duguje 95,7 milijardi, državne agencije i fondovi bankama su dužni 5,79 milijardi kuna, a lokalna samouprava 1,77 milijardi kuna. Slična struktura duga obilježava i vanjski dug. Najveći dio – 50,68 milijardi kuna – odnosi se na središnju državu, od čega se 36,96 milijardi odnosi na obveznice.
HŽ najnelikvidniji
Unutarnjem i vanjskom dugu treba pribrojiti još i izdana državna jamstva koja su početkom godine iznosila vrtoglavih 59,837 milijardi kuna (u tome je HBOR sa 13,29 milijardi kuna). Šefa Laburista Dragutina Lesara zanimalo je i kakvo je stanje s likvidnošću naših javnih poduzeća. – Loše! – sukus je odgovora koji je Lesar dobio od Vlade prije nekoliko dana. Naša javna poduzeća, kojih ima 21, u prosjeku svoje obveze prema dobavljačima plaćaju sa 45 dana kašnjenja, što je dan dulje od prosjeka na kraju 2011.
Od kupaca se u prosjeku naplate tek 68 dana od ispostave računa, što je za tri dana lošiji rezultat nego na koncu prošle godine. Najvećih problema s likvidnošću ima HŽ (s plaćanjem kasne 157 dana), Narodne novine (60 dana), HAC (59), HEP (55)… Na dan 30. lipnja javna poduzeća dobavljačima su bila dužna 3,975 milijardi kuna, a od kupaca nisu uspjeli naplatiti čak 4,434 milijarde kuna.
Izvor: VLM