O knjizi će govoriti:
Marijan Boršić, prof.
Željko Knapić, atletičar
Ana Pokrivač, akademska slikarica
Nada Landeka, autorica
U knjizi "Neka mi sudi Hrvatska, a ne hrvatsko pravosuđe" autorica Veronike Vere (Landeka Nade), u izdanju DAN-GO d.o.o, na vrlo topao, iskren i vjerodostojan način predstavlja patnje koje prolaze hrvatski poduzetnici i sve probleme na koje nailaze zbog nefunkcioniranja ili zbog nepravovremenog funkcioniranja pravosudnih tijela i policije.
Veronika Vere umjetničko je ime poduzetnice rođene u Zagrebu, koja se dugi niz godina bavi samostalnim poduzetništvom. Tijekom svog rada, osim ogromnog iskustva i znanja, upoznala je i onaj dio društva gdje se gotovo svakodnevno susreće sa kriminalom i raznim podvalama. Kako je rođena pod znakom pravde, kod nje je naglašena izražena pravdoljubivost zbog koje je uvijek spremna ukazati na nepravdu. Dobar dio života provela je u stranim zemljama gdje je naučila na rad i red, poštivanje zakona i pravila, stoga ju još više smeta nezakonitost koja vlada u pojedinim strukturama naše zemlje.
Unatoč ustrajnom radu i napretku, ponekad je morala uložiti iznimno velike napore da bi uspjela riješiti problem, upravo zbog grubih struktura vlasti koje nisu željele odstupati od uobičajenih pravila na koja su se pozivali.
Isječak iz knjige "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe"
…Zahvaljujući dugotrajnim sporovima upoznala sam veći broj stečajnih upravitelja koji su "upravljali" imovinom stečajnih dužnika. Posjetila sam tvrtke čija se zaliha na zakonit i legalan način, putem javnih natječaja, sa njihovih skladišta, u stečajnom postupku, prodavala u bescjenje. Pokretnine koje su doslovno bile ispod cijene i prodavale se za sitan novac, odnosno za keš, pa makar i u neznatnom iznosu, dok su se nekretnine prodavale dijelom preko žiro računa, a ostatak iznosa u gotovini.
Vidjela sam poduzeća koja su bila istovjetna mojem. Uništene hale, izrezane strojeve, ištemane podove. Tad sam tek shvatila da je najveći biznis u stečajnom postupku prodaja bakra i starog željeza i da se strojevi moraju uništiti radi što bolje zarade prodajom starog željeza, aluminija i bakra.
Upoznali su me sa činjenicom da kad se jednom otvori stečaj, najprije treba uništiti strojeve, kako bi se spriječilo tvrtku da dalje posluje. Tada je situacija daleko lakša jer se onda mora prodavati ostatak imovine. U tome je zarada, i stečajni upravitelji preferiraju prodaju pokretnina u staro željezo, a nakretnine po najpovoljnijoj tj. najnižoj cijeni…
Više na blogu www.istina-pravda.blog.hr i u knjizi "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosudje".
Više na blogu www.istina-pravda.blog.hr i u knjizi "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosudje".
DAN-GO d.o.o
Akademija-Art.hr
13.07.2010.
