Skip to content

Knjiga – Adabelt Rebić: Sve moje izbjeglice


Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

 

Kada teolog i bibličar napiše knjigu s naslovom “Sve moje izbjeglice”, a nije vezana ni uz biblijsku ni uz crkvenu tematiku, onda to nužno privlači pažnju javnosti

 
No dr. Adalbert Rebić nije samo teolog, već je u vrijeme Domovinskog rata bio i predstojnik Vladina ureda za izbjeglice i prognane te ministar bez lisnice i kao takav izravni sudionik ključnih događaja u novijoj hrvatskoj povijesti
 
Sami organizirali odlazak
– Međunarodni sud u Haagu osudio je naše generale Gotovinu i Markača, među ostalim, zbog prisilnog iseljenja Srba s hrvatskih područja zbog neselektivnog granatiranja. Kao čovjek koji sam radio više od četiri godine za izbjeglice i prognane, kontaktirao s pobunjenim Srbima i molio ih da ne odlaze iz Hrvatske, to me ne samo ražalostilo nego i iritiralo do krajnje mjere, jer se ta teza neprestano ponavlja. Pa sam odlučio zaviriti i objaviti dokumente koje su objavili sami Srbi, kao što su dokumenti civilne zaštite, uredba o preseljenju itd. – kaže nam dr. Rebić kojemu na skrbi nisu bili samo hrvatski prognanici nego i srpski izbjeglice.

– Srbi koji su vladali tzv. SAO Krajinom sami su organizirali taj odlazak. I to sustavno, prije početka Oluje, čak su i vježbali evakuaciju – kaže Rebić i prisjeća se kako je na dan kapitulacije tzv. Krajine bio u Topuskom s dva tegljača humanitarne pomoći namijenjene Srbima koji su napuštali Hrvatsku. – Bilo je tu pića, mlijeka, kruha, cigareta… Međunarodne predstavnike pitao sam što činiti, kako da ih zaustavimo i vratimo, a oni su rekli da ih moramo pustiti da odu kamo žele. Razgovarao sam s nekim njihovim ministrom, koji je sjedio u automobilu, i rekao mu da ne idu u Srbiju, jer kako će i gdje ondje živjeti, da im to nije domovina, da zaustavi kolonu i vrati ljude natrag, jer im predsjednik Tuđman jamči sigurnost. “Ne, mi odlazimo u Srbiju”, rekao mi je – prisjeća se dr. Rebić.
– Kada smo 9. kolovoza došli u Obrovac, sreli smo grupu žena koje su nakon pet dana izišle iz podruma, u koji su se sakrile da ih ne odvedu u Srbiju. Pričale su nam kako su srpski vojnici kundacima tukli ljude i tjerali ih na bijeg, a neke su čak i ubili – kaže dr. Rebić, dodajući kako je za sve kriva dugogodišnja propaganda koja je Hrvate prikazivala kao ustaše i koljače, što je stvorilo paniku i pospješilo planirani bijeg. – Srbi su u više navrata pokazali da ne žele živjeti s drugim narodima. Iz Republike Srpske istjerali su sve nesrpsko stanovništvo i ne žele ih primiti natrag, a nakon Daytona s područja koja su pripala Bošnjacima svoje su sunarodnjake iselili u Srbiju. Na Kosovu stalno prave probleme jer ne žele da Srbi žive pod vlašću Kosova – tumači dr. Rebić objašnjavajući kako su i srpski izbjeglice bili povezani s njegovom sudbinom, jer su se mnogi u Hrvatsku kasnije vratili zahvaljujući upravo njegovim intervencijama.
Tražili povratak
– Mnogi su me molili, preko prijatelja i rodbine, da im omogućim povratak, što sam i mogao izdavanjem ulaznih viza kao predstojnik ureda i ministar, u dogovoru s MUP-om. Davao sam ulazne vize svima koji su se htjeli vratiti u Hrvatsku, npr. Veljko Džakula dao mi je popis od 50 ljudi nakon Bljeska, koji su se bez problema vratili. Hrvatska nikoga nije tjerala, već je bila voljna primiti sve svoje građane natrag i za to je stvorila potreban instrumentarij – kaže dr. Rebić, čija se knjiga “Sve moje izbjeglice” od danas može kupiti u knjižarama.

Izvor: Darko Pavičić / Vecsrnji.hr

Akademija-Art