Gradska galerija Fonticus Grožnjan predstavlja:
Klavdija Marušič: LEPTIRI IZ FUKUSHIME
samostalna izložba
otvorenje:
subota, 6. 04. 2013. u 19.00 sati, Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Izložbu će u prisustvu autorice predstaviti Eugen Borkovsky
Predgovor:
BEŠUMNI LETAČI
Klavdija Marušič predstavlja izbor iz serije radova izvedenih tehnikom akvarela uz ponegdje korišten oskudni linijski crtež. Pred nama su radovi koji označavaju trenutke interpretacija odlučnim intervencijama. Autorica koristi teške, plemenite papire koji odlično memoriraju putanje pigmentirane vodene rastopine. Papir pamti i kontroliranu gestu. Višekratno multiplicirajući ideju motiva, autorica u dojmu postiže lakoću izvedbe.
Klavdija ovaj niz radova naziva „Leptiri iz Fukushime”. Radi se o njenom doživljaju putovanja u Japan nakon katastrofe nuklearne elektrane. Tijekom putovanja informirana je o činjenici kako su neke vrste leptira mutirale uslijed ozračenosti. Kao rezultat tih saznanja autorica izgovara koherentno suosjećanje. Pjenastom strukturom i ponavljanjem sličnih oblika, inscenirana su moguća stanja. Zamišljene izmjene genetskog koda primijećene na nježnim životinjama našle su utočište u vizualnim autoričinim interpretacijama. Tako ovu zbirku motiva sa idejom leptira možemo doživjeti kao zanimljiv homage prirodi čiji ritam i sklad ozbiljno narušavaju postupci ljudskog roda.
Slikarica kreira drhtave, minuciozne, hologramske zapise. Izvodeći ih u nizu i istražujući njihovu ambivalentnost i njoj se događaju likovne mutacije. Promatrač u početku ne zna da se obrađuje tako dramatična tema. Autorica nas sama upozorava na stanje pa onda drugačije pristupamo motivu i kolekciji radova. Materija pigmenata tretirana je sukladno obliku, a odnos autorice prema obama krajnje je intimistički. Na površinama nalazimo stupnjevanje gustoće od čvrstog poteza do skoro prozirnih lavura. Iako radovi na prvi pogled djeluju apstraktno, pažljivim promatranjem zapažamo da autorica bira elemente slične organskim i njima sklapa novu realnost. Ritam koji je zaustavljen na pojedinom radu, nadograđen je ponavljanjem usvojenog načela na više podloga. Tako pred sobom imalo mnogo radova koje možemo podijeliti u dvije – tri grupe sličnih karakteristika. Na svima autorica diktira i kontrolira mrlju. Određuje joj put kroz pore papira. Obojena tekućina uzvraća bogatstvom preljeva i tonova unutar zadanih gabarita. Dekorativnost kompozicija autorica izbjegava umjerenim i ujednačenim kolorom. Oskudno ispunjena pigmentiranom vodom, bjelina podloge postaje sastavnica rada. Kompozicija tako može biti hrabro neujednačena bez posljedica po stabilnost rada.
Ova kolekcija poigrava se promatračevom percepcijom na planu vizualnog i smislenog. Radovi iniciraju nekoliko mogućih interpretacija. Mi prepoznajemo motiv leptira uz doživljaj dekorativnog dojma. Saznanje dramatične premise o stanju motiva dodaje dokumentacijsku notu. Tek pažljivo uživljavanje u niz, razradu na kolekciju, donosi artistički predznak i zaokružuje dojmove. Forme se u ovim radovima pojavljuju kao talozi autoričine reminiscencije na doživljeno. Prepoznajemo artificijelni pomak od vidljivog ka skupu osjećaja koji oblik pretvaraju u stav. Oblici više ne odražavaju stvarnost, već nutrinu autorice koja izgovara svoj doživljaj. Viđenom se mijenja bit i poklanja nova razložnost postojanja. Naslikana situacija postaje fiktivna scena za suočavanje.
Klavdija Marušić ovim likovnim zapisima ublažuje granice između disciplina kao što su umjetnost i znanost i ujedno nudi komentar, osobnu spoznaju. Ponuđena je nova mogućnost percepcije okoline i sebe: otkriće fizikalno – filozofskog principa determiniranosti. Teorija organiziranog kaosa i teorija relativnosti na početku 20. stoljeća, otvorili su univerzum kvantne fizike i poljuljali referentne točke kartezijsko – newtonovskog sustava. Novim shvaćanjem na udaru je i vjera i znanost. U pitanju je pouzdanost izračuna kojim smo opisivali realnost nekoliko proteklih stoljeća. U pitanju je vjera kao institucionalizirana doktrina. Meditacija postaje materijalno dokaziva. Nova je znanstvena spoznaja riješila mnogo dvojbi i otvorila novu percepciju: spoznaju frekventnih promjena tijeka svih stvari. U suprotnosti s mehaničkim pogledom na svijet, svijet se pokazao u drugom svjetlu, kao organska, ekološka i nadasve interaktivna cjelovita pojava. Vizualizirajući fantastiku osobnih doživljaja, likovnim jezikom, procesualnim postupcima, Klavdija nas suočava s mogućom realnošću. Tijek stalnih promjena, opisan u teoriji organiziranog kaosa i dokazan na području kvantne fizike, utječe na percepciju svijeta oko nas. Autoricu zapravo ne zanima izgled, konfiguracija detalja ili realistički prijenos oblika. Ideja motiva potrebna joj je kao polazište, kao bojno polje na kojem može izgovoriti stav. Akvareliranim intervencijama je sugerirana efemerna dinamika tijeka. Klavdija izabire podobnu tehnologiju. Ona namjerno miješa zamišljeni motiv / igru i pigmente u vodi / elemente igre. Tako ona utječe na univerzum.
Iako možda djeluju jednostavno, radovi u tehnici akvarela odišu poznavanjem ove zahtjevne i zanemarene tehnike izraza. Posebno je to uočljivo usred ovovremene okruženosti fotografijama, mega plakatima, videom, filmom. Izazov asketske tehnike dozvoljava autorici koncentraciju na osobno stanje. Promatrajući radove u slijedu uviđamo da su pred nama segmenti istog ritualnog obreda. Za život leptira karakteristična je potpuna preobrazba od ličinke do plemenitog i suptilnog letača. Euritmijskim ritualom, ponavljanja ideje oblika, slikarica postiže osobno pročišćenje koje nudi i promatraču. Kroz euritmiju se razvijaju sposobnosti percepcije suptilnih fenomena međuodnosa bića i energija. Time se stječe plemenitija spoznaja samoga sebe. O euritmiji, jer je holistička, teško je govoriti – treba je doživjeti. Iako bezvučan, ovaj niz inicira šuštanje krila i lagani let nježnih entiteta. Autorica ih nudi nama na doživljaj.
Eugen Borkovsky, IV. 2013.
Klavdija Marušič rođena je u Sloveniji. Završila je znanstveni Lyceum. Umjetnošću se bavi dugi niz godina. Završila je nekoliko tečajeva iz područja likovnih umjetnosti. Od 2006. do 2010. studira na grafičkoj školi Carlo Sbisà u Trstu. Bavila se mnogim likovnim tehnikama, najviše akvarelom. Često putuje na daleke destinacije (Brazil, Japan…). Sudjelovala na više od 200 skupnih izložbi, likovnih kolonija / simpozija, bijenala i ex-tempora u Italiji, Sloveniji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Makedoniji, Srbiji i Hrvatskoj. Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja. Živi i radi u Trstu, Italija.
