Klapsko pjevanje upisano na UNESCO-ov popis

Festival Aklapela prigodno poklanja koncert Dubrovčanima

Na na sedmom sastanaku Međuvladinog odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu koji se održava u Parizu od 3. do 7. prosinca 2012. klapsko pjevanje je upisano na UNESCO-ov reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. 

Posebno stručno tijelo Međuvladinog odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu, čija je zadaća pregled i evaluacija pristiglih nominacija za upis na UNESCO-ov reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, podnijelo je prijedlog Međuvladinom odboru za nematerijalnu kulturnu baštinu da se klapsko pjevanje upiše na Reprezentativni popis, koji je 5. prosinca 2012. prijedlog jednoglasno prihvatio.

Ovim je Republika Hrvatska na svjetske popise nematerijalne kulturne baštine dodala još jedno nematerijalno kulturno dobro te sada Hrvatska ima dvanaest dobara upisanih na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva i jedno dobro na Popisu ugrožene nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita.

Dr.sc. Joško Ćaleta, umjetnički voditelj Festivala Aklapela bio je jedna od ključnih osoba koja je pripremala kandidaturu klapske pjesme za spomenuti UNESCO-ovpopis.

Aklapela, festival izvorne klapske pjesme, koji njeguje koncertne izvedbe na način istovjetan ili blizak izvornom načinu stvaranja i izvođenja tradicionalne hrvatske klapske pjesme, poziva sugrađane i posjetitelje Dubrovnika na besplatan koncert klapa Subrenum, FA Linđo, Kaše i Kumpanji, u subotu, 15. prosinca 2012. u Revelinu u „Slanici“ s početkom u 19:00 sati da zajedno proslavimo ovaj događaj.

U Parizu se na licu mjesta proslavilo odluku slušajući kratki program klapskih pjesama koje je kao iznanađenje Odboru pripremilo Ministarstvo kulture, a gdje je nazočilo  više od 650 predstavnika zemalja članica Konvencije. U UNESCO-u će se cijeli dan nastaviti prigodni i spontani program klapskog pjevanja.

Klapsko pjevanje

Klapsko pjevanje je tradicijsko višeglasno homofono pjevanje bez pratnje instrumenata. Tradicija klapa i klapske pjesme kakvu je poznajemo i danas, formira se sredinom 19. stoljeća, u vrijeme kada su se profilirali kulturni i glazbeni identiteti mediteranskih gradića na našoj obali i otocima, posebice u Dalmaciji. Javlja se u pučkim slojevima društva kao rezultat sklada postojećeg duhovnog stanja u mediteranskim gradićima toga doba. Stil pjevanja je vremenom evoluirao od tipično tradicijskog oblika pjevanja (klapska pjesma) i postojanja klapa, do stručno postavljenog i organiziranog oblika pjevanja koji se u današnje vrijeme svojim načinom prezentacije više ubraja u stilove popularne nego tradicijske glazbe.

Polovicom 19. stoljeća, u Dalmaciji djeluju formalne i neformalne pjevačke družine koje preuzimaju termin klapa. Danas riječ klapa najčešće asocira na organizirane pjevačke skupine sa specifičnim a capella repertoarom dalmatinskih klapskih pjesama.

Razlike u formalnim i organizacijskim oblicima klape kroz povijest značajne su te se govori o tri modela klape: tradicijska (pučka), festivalska i današnja (moderna) klapa.

Najstariji klapski model, tradicijska (pučka) klapa, neformalna je skupina pjevača koji povremeno pjevaju te na taj način zadovoljavaju prvenstveno svoju ljubav prema pjevanju. Usmena tradicija i jednostavnost glazbenog izričaja (spontano pjevanje) glavne su karakteristike ovog klapskog modela. Tradicijska (pučka) klapa pjeva u raznim prilikama: "u konobama, na pijacama ili na pozicijama koje dobro akustički odzvanjanju, obično okruženi tipičnom mediteranskom arhitekturom, pjevaju i serenadu voljenoj djevojci, i u pauzama tokom ribanja ili drugih zajedničkih poslova" (Povrzanović, 1989:162). Usprkos dominaciji novih klapskih modela, promjenama u glazbenoj formi i izvođačkom kontekstu, glazbovanje tradicijskih klapa može se čuti u manjim (dalmatinskim) mediteranskim mjestima, obično među ljudima starije životne dobi. (Izvor: Ministarstvo kulture RH)