Kastav – Jasna Šikanja: Strune

Galerija crkvice Sv. Trojice, Kastav

U organizaciji „Kastafskog kulturnog leta“ i Grada Kastva, u Galeriji crkvice Sv.Trojice, u Kastvu, 29. srpnja 2011. godine otvara se izložba pod nazivom „Strune“ poznate umjetnice/grafičarke i sveučilišne profesorice Jasna Šikanja

Radi se o ambijentalnoj instalaciji koja se sastoji od nekoliko stotina niti flaksa, koje se poput „struna“ – ili nekog transparentnog „zastora“ spuštaju cijelom visinom prostora, stvarajući u njemu paučinasti labirint koji se rasplinjuje prema vrhu. Cijela instalacija decentno je osvijetljena galerijskom rasvjetom, ali više joj odgovara prirodna polu-tama zdanja, u kojoj čudesno oživljava, jer niti hvataju i reflektiraju prodore prirodne svjetlosti koja se ulijeva kroz škrte otvore prozora i vrata.

Kustosica izložbe je Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, koja je autorica teksta predgovora u katalogu, a koja će izložbu i otvoriti.

Jasna Šikanja suvremena je grafičarka znana po svojoj sklonosti minimalističkom izričaju – redukciji oblika i kolorita, te dokinuću naracije, čime taj svoj izričaj svodi na koncepcijski pročišćenu i vizualno komprimiranu likovnost. Isto tako, znana je i po svojoj sklonosti suvremenim oblicima umjetničke prakse – instalacijama, performensima, projektima i akcijama, u koje kao neizostavnu komponentu ugrađuje interaktivni odnos između djela i gledatelja. Sve ovo na neki način se može iščitati i u njezinu djelu „Strune“, instalaciji koju je osmislila i prilagodila prostoru crkvice sv. Trojice u Kastvu, a koji joj je bio poticaj i inspiracija za projekt. Prisjećajući se toga ona kaže: „Šetala sam Kastvom krajem jednoga ljeta. Bio je sunčan dan, ušla sam u crkvicu i zapanjeno gledala u debele, visoke zidove, u boje prostora, u visinu tavanice. Imala sam osjećaj kao da sam došla kući. Možda ne baš kući, ali u posjet davnome prijatelju. Nije tada u prostoru bilo nikakve izložbe i crkvica je bila prazna i prelijepa. Poželjela sam odmah u nju postaviti instalaciju s nitima. Sve drugo previše je teško, banalno, robustno za jednu tako čistu duhovnu cjelinu, samu sebi dostatnu.“

Najlonske niti kao gradbeni materijal Jasna Šikanja je odabrala za svoje instalacije zbog izvanrednih vizualnih efekata koji nastaju kad na te transparentne, opipljive linije djeluje svjetlo. Uočila je to prvi put kad je u noćnom ribolovu bila fascinirana količinom svjetla koje u sebe može upiti i onda reflektirati običan ribarski „flaks“. Otad njezine instalacije vole „flaks“. Postavlja ih u tajnovitim, zapuštenim, zasjenjenim, ili povijesnim prostorima – u dvorce, palače, napuštene hodnike, stubišta, ruševne stare kuće, mostove, skrivene zakutke, čak u krošnje drveća i u potoke, da prebivaju negdje između svjetla i tame. Čekajući tamo na „svjetlosni prodor“ kako bi ga upili, kako bi oživjeli – i poigrali se percepcijom. Baš kao ovom prilikom u Kastvu. Prostor crkvice sv. Trojice privukao je autoricu da tu postavi svoje „Strune“ zbog mogućnosti stvaranja „optičkih zamki“, kao i „percepcijskih nedoumica“ između opipljivoga i neopipljivoga; realnoga i imaginarnoga; tvarnoga i dematerijaliziranoga. Jer pod utjecajem svjetla transparentni linijski spletovi se svaki puta šire i kovitlaju u nekim drugim dimenzijama, pa sve postaje „taktilno sklisko“, balansirajući rubom iluzije. Sam opažaj pritom se kontinuirano transformira, redefinirajući osjet i stvarajući od vida privid, te naposljetku jednu novu – presloženu stvarnost, u kojoj je oslonac za oko pokretan i promjenjiv.

Instalacija „Strune“ sastoji se od nekoliko stotina niti „flaksa“, koje se u prostoru slobodno spuštaju cijelom visinom od stropa do poda, gradeći (u osnovi od grafičkog elementa – linije, ovdje oprostorene, prosvijetljene i svjetlom dinamizirane) intrigantnu blok-strukturu. Naizgled kompaktnu, a ustvari „paučinasto“ gibljivu i rasplinjujuću (prema visini, čini se, „nestajuću u nevidljivosti“), te punu od prostora preuzetih vibracija. Premda sam oblik instalacije postoji, njega katakterizira promjenjivost, prilagodljivost – i nepostojanost.Krhkost niti i njihova „nevidljivost“ osobito je naglašena u odnosu na rustiku zidova. Kao i drugim takvim instalacijama, ovoj najviše odgovara polu-tama i u njoj proboji prirodnoga svjetla koji dopiru kroz uska prozorska okna. Jer tad niti oživljuju i pretvaraju se u „hvatače svjetla“. A kad uhvate neku zraku, uvijek različitog intenziteta – ovisno o dobu dana, ili vremenskim prilikama, sve se preobražava i mijenja. Promatrač tad postaje sudionik u kontemplativnom suživotu i razgovoru. „Strune“ govore o nečemu što je prisutno, ali i čega nema. Što je i opipljivo i neopipljivo; vidljivo i nevidljivo; opisom i pričom reducirano – i svedeno na nagovještaj. Ipak, pomoću njih otkrivamo i da možemo iskazati ono što nam je često teško izrecivo: što osjećamo i što mi sami jesmo – pred sobom i pred svemirom.

Višnja Slavica Gabout

Jasna Šikanja rođena je 1964. godine u Rijeci. Diplomirala je 1989. godine na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, na Odjelu likovnog odgoja i likovnih umjetnosti. Magistrirala je grafiku 2005. godine na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani. Izlaže od 1989. godine. Do danas je održala 35 samostalnih izložbi (Rijeka, Zagreb, Dubrovnik, Umag, Šikuti, Skopje, Budimpešta…), a izvela je – ili bila sudionicom, u 36 performansa, projekata i akcija (Rijeka, Zagreb, Volosko, Cres, Silba. Lošinj, Vis, Lovran, Ljubljana, London…). Na skupnim, žiriranim izložbama s autorskim koncepcijama izlagala je u zemlji i inozemstvu preko stotinu puta. Dobitnica je nekoliko likovnih nagrada. Radovi su joj uvršteni u zbirke brojnih muzeja i galerija: Kabineta grafike HAZU (Zagreb), MMSU Rijeka, Nacionalne i sveučilišne knjižnjice Zagreb, Albertine u Beču itd. Njen primarni umjetnički interes je grafika, no isto tako i performans i travel-art, a bavi se uz to i fotografijom, skulpturom, slikarstvom i crtežom. Od 1995. predaje na Pedagoškom/Filozofskom fakultetu (danas Akademiji primijenjenih umjetnosti) u Rijeci, kao izvanredna profesorica na Katedri za grafiku.

Fotografije su sa slične instalacije koju je autorica prije nekoliko godina izvela u prostorima Dijoklecijanovih podruma, u Splitu.

Akademija-Art,hr
24.07.2011.