Skip to content

Kastav – Anton Vrlić: Terra Incognita

 
Galerija crkvice sv. Trojice, Kastav

Anton Vrlić
„Terra Incognita“

od 19. 06. (u 20.00 sati) do 30. 06. 2012.
 
U utorak, 19. lipnja 2012.,u 20 sati, u Galeriji crkvice sv.Trojice u Kastvu otvara se izložba slika iz ciklusa „Terra Incognita“, eminentnog hrvatskog umjetnika i profesora na likovnim akademijama u Zagrebu i Rijeci ANTONA VRLIĆA.
Kustosica izložbe „Terra Incognita“ ANTONA VRLIĆA u Galeriji crkvice sv. Trojice u Kastvu je Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, koja će izložbu i otvoriti.

 

„Terra Incognita“
Urbani krajolik već je niz godina za stvaralaštvo ANTONA VRLIĆA izazovna inspiracija, pa je na tu temu on do sada realizirao par velikih, značajnih ciklusa. Prije svega, poznati ciklus instalacija „Stakleni gradovi“ (objekti i skulpture kojima je pridruženo svjetlo), ali i ne manje znani ciklus materičkih slika „Terra Incognita“, u kombiniranoj tehnici na platnu (boja, crtež i obojene staklene „krhotine“), naglašeno haptičkih osobina. I dok se u prvome bavi onim „umivenim“ licem grada – fascinantnom urbanom arhitekturom okupanom bezbrojnim svjetlima koja stvaraju vizualno atraktivne efekte, fokusirajući se tu poglavito na likovnu estetiku, u drugi uključuje problematiku ekologije i pokazuje ono što se na tom „umivenom urbanom licu“ na prvi pogled ne vidi – smeće, „stražnje vizure“, „pogled iza kontejnera“, nakupine otpadnog materijala… Svojim angažiranimk konceptom ovaj njegov drugi ciklus ulazi u danas planetarno aktualni kontekst urbane ekologije, ukazujući na neželjene trash-tekovine suvremene civilizacije i općeprisutnu devastaciju okoliša. Vrlić pritom ne identificira podneblje, mjesto, ili grad, te ne postavlja neke oznake raspoznavanja, premda su mu pojedinačni,  konkrertni primjeri bili polazišna inspiracija. Time ovi njegovi radovi mahom nose predznak općega i globalnoga. Kako je već o „Terri Incogniti“ primijetio i likovni kritičar Milan Bešlić, umjetnik se tu ipak manje bavi kritičkim društveno-socijalnim aspektima problema, a više stavlja naglasak na likovnost. Treba međutim uočiti da se, vice versa,  „akcentuacijom likovnih elemenata i slikarskih postupaka ekološka tema nepobitno vizualno intenzivira“.

Pomno promatrajući i „vizualno osluškujući“ svijet oko sebe Vrlić je, kao likovno  senzibilan i etički senzibiliziran umjetnik detektirao problem u okolišu i obim tog problema. Nagomilani otpad svega i svačega u urbanom krajoliku aktivirao je, međutim,  u ovoga izrazitog koloriste pored kritičke i estetsku reakciju, jer je on u svim tim raznobojnim gomilama pronašao i neku neočekivanu ljepotu. Nadovezao se time, na neki način, na poetiku trash-arta i arte povere, ali prije svega,  kako je istaknuo i Bešlić, na iskustva velikih povijesnih stilova moderne umjetnosti, ponajviše akcionog i materičkog slikarstva, te enformela. Jer Vrlić ovdje svoj pristup temelji na primarnosti postupka, na majstorskom kolorizmu i na izrazitoj taktilnosti površine (pastozna, grumenasta i razlivena boja, kao i u boju „ukolažirani“ djelići stakla), što u konačnici rezultira neposrednošću izričaja, direktnošću djelovanja i prije svega naglašenom ekspresivnošću. 

Višnja Slavica Gabout

ANTON VRLIĆ rođen je 1957. godine u Splitu. Osnovno i srednjoškolsko obrazovanje polazi u Sinju. U Zagrebu je 1977. godine upisao Akademiju likovnih umjetnosti, na kojoj je 1982. godine diplomirao slikarstvo, u klasi prof. Raula Goldonija. Od završetka studija do danas kontinuirano se bavi slikarstvom, povremeno grafikom, a posljednjih petnaestak godina istražuje medij stakla. Godine 2003. postaje vanjski suradnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje do danas vodi izborni kolegij „Staklo“. Od 2007. godine stalni je zaposlenik na Akademiji primijenjene umjetnosti u Rijeci, gdje u zvanju docenta predaje slikarstvo. Izlaže samostalno od 1982. godine i do sada je održao šezdesetak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a sudjelovao na više od stotinu skupnih u Hrvatskoj i širom svijeta. Izdao je do sada 6 grafičkih mapa (linorezi u boji, duboki tisak, plutotisak). Radovi mu se nalaze u mnogim javnim (muzeji i galerije) i privatnim zbirkama (slike, grafike, objekti/skulpture), a njegovi vitraji, mozaici i reljefi od stakla postavljeni su u niz sakralnih, privatnih i javnih objekata. Za svoj rad do sada je više puta nagrađivan. Godine 2009. izdana mu je monografija, u autorskoj obradi Borivoja Popovčaka, a u izdanju Knjigre i Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Umjetnik živi i radi u Zagrebu i Rijeci.

Renato Stanković

Akademija-Art