Kastafsko kulturno leto – Dražen Trogrlić: Prozori

Izložba uz otvorenje 20. internacionalnog ljetnog festivala kulture

U sklopu otvorenja jubilarnog 20. internacionalnog ljetnog festivala kulture u Kastvu – „Kastafsko kulturno leto 2011.“, u Galeriji crkvice sv.Trojice u Kastvu, 1. srpnja 2011. godine, otvara se izložba – ambijentalna instalacija pod nazivom „Kastavsko svjetlo/Prozori“ našeg eminentnog umjetnika i profesora na likovnoj akademiji u Rijeci Dražena Trogrlića.

Kustosica izložbe, kao i selektorica cjelokupnog programa galerije je likovna kritičarka i povjesničarka umjetnosti Višnja Slavica Gabout.

Za ambijentalnu instalaciju „Kastavsko svjetlo/Prozori“ Dražen Trogrlić direktno je bio inspiriran izložbenim prostorom u atraktivnom povijesnom zdanju srednjovjekovne crkvice sv. Trojice u Kastvu. Čini se kao da je autor bio na neki način izazvan tim malim, blokovitim zdanjem naizgled pravilnih dimenzija, koje teže geometriji a nigdje je ne dosižu. I baš zato sve tu tendira ljudskoj mjeri, ali začudo, nastoji se istodobno protegnuti u visinu i uzdignuti prema nebeskim prostranstvima.  Prostor aktivira maštu kompaktnošću volumena (te time neočekivanom monumentalnošću), rustikom zidova, ali i rasporedom i oblikom svojih oskudnih, malobrojnih otvora, kroz koje se svjetlost, poput snopova, ulijeva u polu-tamu unutrašnjeg prostora, stvarajući po zidovima, podu, u oltarnoj apsidi i u zasjenjenim nišama začudnu igru svjetlosnih oblika pokretanih po zakonima prirode. A prepušten prirodi, intenzitet svjetla zavisi o dobu dana, o godišnjem dobu, o snazi mediteranskoga sunca i o sunčevoj prirodnoj putanji.

Ne iznenađuje da su Trogrlića u ovoj „kiparskoj“ arhitekturi impresionirali otvori/prozori, kao način komuniciranja (i sjedinjenja) prostora i svjetla. Ali i kao forme-šupljine koje mogu, imaginacijom umjetnika i preskokom u jedan drugi prostorno-vremenski sklop, dobiti odjek u formama-puninama. Trogrlića je, konkretno, zaintrigirala specifična forma jednog malog prozora na crkvici – lunete nad zapadnim portalom, davši mu ideju za njegovu instalaciju. Ideju da taj polukrug, transkribiran i prilagođen, postane osnovni oblikovni nukleus i osnovna konstruktivna forma njegova djela, s mogućnošću nebrojenih multiplikacija, te isto tako s mogućnošću da se svemu pridoda boja i unutarnje svjetlo napinjanjem tkanine visoka sjaja (svila) preko svakog konstruktivnog elementa. A onda da se sve po svojoj volji razmjesti prostorom. Boja je tu, pritom, istodobno i fizički opipljiva materija (tkanina) i duhovna kategorija. Svjetlo joj daje životnost i stalnu gibljivost, energiju i izražajnost. Ali je svjetlo tu i da se poigra percepcijom i stvori iluziju pokreta. Ono, međutim, može unijeti i sklad i uravnoteženje, mir i produhovljenost, ali i prostornost, otvarajući zatvoreno i ograničeno prema neograničenom. Tako najposlije imamo laku, mobilnu, „lebdeću“ (ovješenu) instalaciju snažnih, elementarnih boja, koja funkcionira kao svojevrsni hvatač svjetla – onoga posebnoga, „kastavskoga“. Okreće se ona za dnevnim snopovima i za njima žudi, pa kad svojom sjajnom površinom uhvati koju zraku, sve oživi i zatitra, pokrene se – i postane gotovo neuhvatljivo. Zbog efekata koje želi dobiti, Trogrlić prije svega računa na prirodno svjetlo, a manje ga tu zanima galerijska rasvjeta, jer ova potonja nekako kao da unosi notu disharmonije u prirodni, životni tijek stvari.  

Duboki i gotovo opipljivi povijesni sedimenti prostora crkvice sv. Trojice aktualizirali su Trogrlićeva recentna preispitivanja odnosa čovjeka i prostora, čovjeka i vremena, ali isto tako i čovjekovih emocija i njegove duhovnosti, što se onda sve uklopilo u njegova dugogodišnja istraživanja vezana uz svjetlo, svjetlost i prostornost. Pritom je u jednom određenom trenutku istraživački poligon – ali i objedinjujući element, bio ovaj inspirativni arhitektonski modul, ponudivši zanimljive sinergije kao istraživačku stepenicu.

Višnja Slavica Gabout

Dražen Trogrlić rođen je 1958. u Varaždinu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1983, u klasi prof. Raula Goldonija. Od 1983. do 1985. polazio je Majstorsku radionicu prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera. Studijski je boravio u Italiji i Njemačkoj. Osim slikarstvom, kiparstom i grafikom (izdao je više grafičkih mapa), bavi se i vitrajom, te uređenjem interijera i muzejskim postavima. Hrvatska televizija o njemu je snimila dokumentarni film „Početak i umjetničko djelo“, kao i TV-izložbu, a Nacionalna i sveučilišna knjižnica izdala mu je likovnu monografiju „Dražen Trogrlić – život i djelo“ (autorica: Mladenka Šolman). Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja (1983: Nagrada Sveučilišta u Zagrebu; 1986: Nagrada Fonda za unapređenje likovnih umjetnosti „Moša Pijade“, Beograd; Nagrada na 14. zagrebačkoj izložbi grafike, Zagreb; 1987: Priznanje na 16. biennalu mladih jugoslavenskih umjetnika, Rijeka; 1990: Nagrada za slikarstvo na 22.zagrebačkom salonu mladih, Zagreb; 1996: Nagrada na 1.hrvatskom triennalu crteža , Zagreb; 2001: Druga nagrada na izložbi crteža A4, Rijeka; 2003: 1.nagrada za slikarstvo na Karlovačkim likovnim susretima u Karlovcu; 2004: Nagrada Autor godine HDLU-a Varaždin i mnoge druge) Samostalno izlaže od 1984. godine i do sada je održao brojne samostalne izložbe, te sudjelovao na mnogim relevantnim skupnim žiriranim izložbama u nas i u inozemstvu Od 2005. godine autor je redovni profesor na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Rijeci.

Akademija-Art.hr
27.06.2011.