Galerija Decumanus, Krk
Nosive skulpture
Karolina Pernar
Zamke za percepciju
Od 24. 07. (u 21.00 sat) do 06. 08. 2010.
Pogledajte galeriju radova!
U organizaciji Centra za kulturu Grada Krka, u prostoru Galerije Decumanus, u Krku, otvara se izložba mlade zagrebačke umjetnice s međunarodnom reputacijom Karoline Pernar pod nazivom „Zamke za percepciju“. Po vokaciji kiparica, autorica karakterističnih ambijentalnih „linijskih skulptura“, ona je umjetnica koja te svoje skulpture znalački prevodi i u minijature, čineći ih „nosivima“, pa se tako Karolina Pernar profilirala i kao profinjeni umjetnik nakita. Nakita koji na čudesan način, u interaktivnoj „igri“ s gledateljem, punoj perceptivnih i haptičkih zamki, sam bira onoga tko će ga nositi (nudeći mu enigmu pronalaženja pogodnih ulaza za jedan, dva, ili tri prsta, za cijelu šaku i za ruku), a ne čekajući da samo pasivno bude odabran. Ovim svojim nosivim skulpturama malog formata, toliko autorskima da ih se više i prestaje nazivati nakitom u klasičnom smislu riječi, Karolina Pernar je već požnjela veliki uspjeh u inozemstvu, na samostalnim i skupnim izložbama, a 2009. je o tom segmentu njezine umjetnosti izdana i knjiga.
U Galeriji Decumanus postav će pratiti i povećanja fotografija Karolininih „nosivih skulptura“, kojih je autor Luka Mjeda.
Izložbu otvara kustosica izložbe Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, autorica predgovora u katalogu.
Zamke za percepciju
Karolina Pernar kiparica je i multimedijska umjetnica čije je glavno izražajno sredstvo linija. Ali linija koja je oprostorena. Koja stalno prodire u prostor i osvaja ga, profinjeno u njemu ispisujući rukopisnim ritmovima svakojake strukture – opipljive i otvorene, ali istodobno i iluzivne i asocijativne. Ta čudesna linija Karoline Pernar, nalazeći, poput bljeska svjetla, neki svoj brzoritmički put kroz prostor, oblikuje u njemu krugove, spirale i elipse, pa u njih taj prostor sapliće i zarobljava. Ali ga tako zarobljava da on u isto vrijeme ostaje i slobodan i životan. No, premda linijom tek fiktivno ograničen i zatvoren, on ipak postaje volumenski definiran. Na ovakav način ova autorica uvijek pristupa kreiranju svojih suptilnih objekata-skulptura otvorenog tipa, koje su pune prozračnosti i neke fluidnosti, koje se šire u okolni prostor i u koje okolni prostor slobodno ulazi. Njezine skulpture slijede jednake principe i kad su velikih dimenzija i kad su male. U ovom drugom slučaju one su i utilitarne, pronalazeći svoje mjesto na nečijoj ruci ili prstu, pritom nikad ne funkcionirajući kao nakit u klasičnom smislu, već kao nosiva skulptura. Jer i kad su nosive, njezine skulpture imaju sve karakteristike kiparskog djela i kiparskog pristupa. Pristupa kod kojega Karolina Pernar oprostorenu liniju (finu, dragocjenu i fizički opipljivu žicu kod malih, „nosivih skulptura“, a cijevi i deblju žicu od raznih suvremenih materijala kod velikih skulptura) obavija oko nekog prostornog kadra, koji se zbog „prohodnosti pogleda“ i rastezljive kategorije vremena obilaska stalno mijenja, otvarajući se u nove i dinamične vizure. Izazivajući jednako intrigantan doživljaj u velikom i u malom formatu. U malom formatu dodatno izazivajući zanimanje za otkrivanjem novih pogleda promjenom prsta, ruke, ili strane kojom će „nakitna skulptura“ biti priljubljena uz tijelo. Time Karolinini radovi gledatelja stalno aktiviraju na akciju, ali istodobno postavljaju i zamke njegovoj percepciji, izazivajući nedoumicu : što bi trebalo biti punina, a što praznina; gdje prestaje skulptura i počinje ambijent. I najposlije, je li sve to samo igra? Na neki način i jest igra. Međutim radi se tu o onoj kreativnoj i stvaralačkoj igri (neophodnom elementu svakog umjetničkog djela), koja je za ovu umjetnicu polazište i impetus. Ipak, ako joj je igra polazište i impetus, razrada koncepcije, kao i svi daljnji postupci u njezinoj umjetnosti baziraju se na ozbiljnom, discipliniranom i promišljenom radu. Tako premda se na prvi pogled čini da se Karolinina linija uvija svojeglavo i bez reda, ona u svom osvajanju prostora, te u oblikovanju volumena i kompozicije slijedi stroge zakonitosti, smišljeno se organizirajući unutar programiranog vizualnog sustava, u kojem autorica slijedi tragove ne samo Euklida, Pitagore, Platona, Leonarda i Einsteina, nego i novih percepcija suvremenog doba. Ali u kojem se ona ponajprije ravna prema Fibonacciju i njegovu magičnom izračunu idealne harmonije – zakonu zlatnoga reza.
Otud neobična ljepota i profinjena estetika kako Karolininih malih „nosivih skulptura“, tako i skulptura velikih dimenzija. A one – i jedne i druge, svojom jednostavnošću i čistoćom, svojim skladom i jasnoćom, te dinamiziranom ravnotežom i perfekcijom izvedbe uvijek funkcioniraju dojmljivo i sugestivno. Funkcioniraju kao konstruktivna i promišljeno razrađena, a istodobnno poetična i maštovita djela, namišljena da višestruko aktiviraju osjetila, duh i misao gledatelja, te da nas sve uvuku u istraživanje. Da nas pokrenu da slijedimo „zlatni trag“ dinamičke spirale koja zatvara čudesne prostore – one osobne i one univerzumske, u kojima smo mi sami „arhitekti svoga bivanja i svoga postojanja“. I da nas, osobito kod „nosivih skulptura“, potaknu na interaktivni odnos drukčijeg direktnog kontakta. Takvog koji se neće ograničiti samo na opip (što se nekako kod „nakitne skulpture“ podrazumijeva), nego će krenuti dalje, pa izazvan znatiželjom posegnuti za neotkrivenim vizurama okretanjem male dragocjenosti na dlanu, te za otkrivanjem tajnovitog ulaza u enigmatični labirint novoga svijeta, pronalaženjem onog „pravog otvora“ za prste, zapešće i ruku.
Višnja Slavica Gabout
Karolina Pernar je rođena 1978. godine u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, odjel Dizajn metala, odlazi u Perugiu, Italija, gdje je na Consorzio Futuro specijalizirala zlatarstvo. Godine 1999. upisuje studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti Pietro Vannucci ,također u Perugi, gdje je diplomirala 2004. godine. Iste godine završava i Školu za umjetničku obradu metala TAM, u Pietrarubbi (Pesaro-Urbino), pod direktorskim vodstvom kipara Arnalda Pomodora, te umjetničkim vodstvom kipara Nunzija. Od 2008. godine članica je Zajednice umjetnika Hrvatske. Izlagala je na desetak samostalnih, te na brojnim skupnim izložbama diljem svijeta. Za svoj umjetnički rad i djelovanje dobila je nekoliko nagrada i priznanja, među kojima se ističu: 1.nagrada i nagrada za otkup skulpture na 9.natječaju mladih kipara „Edgardo Manucci“ u Arceviji, Italiji, kojeg već tradicionalno organizira Rotary International. Njezina su djela zastupljena u muzejskim i galerijskim zbirkama (Museo d’ Arte Contemporanea Edgardo Manucci, Fabriano, Italija, Castello di Pietrarubbia, Pietrarubbia (Pesaro-Urbino), Italija te Biblioteca di Villa Mercede, Rim, Italija).
SAMOSTALNE IZLOŽBE
2010. Zamke za percepciju – Galerija Decumanus, Krk
2010. Multivers – Galerija Kranjčar, Zagreb
2009. Apstraktni skeleton duha – Galerija Kristofor Stanković, Zagreb
2008. Crossroads – Galerija PM / HDLU, Zagreb
2007. Sculptures to wear – Kohbundo Gallery, Obihiro, Hokkaido, Japan
2006. (Op)sjene – Studio Josip Račić, Zagreb
2006. Ateliers d’ artista, Fondazione Pastificio Cerere –
Nunzio presenta Karolina Pernar – Biblioteca di Villa Mercede, Rim, Italija
2006. Karolina Pernar – Muzej grada Rovinja, Rovinj
2005. St. Thomas – Crkva sv. Tome, Rovinj
2002. Prostorno uranjanje – Galeria Medianox, Maribor, Slovenija
2001. …Slobodne misli… – Galerija CeKaO, Zagreb
SKUPNE IZLOŽBE
2010. 45. zagrebački salon – HDLU, Zagreb
2009. Contemporary Croatian Jewellery – Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Rimu, Italija
Likovna kolonija Rovinj – Zavičajni muzej grada Rovinja, Rovinj
2008. Zeitgenössische Schmuckkunst in Kroatien, Barockkeller der Kaiserliche
Hofburg Innsbruck, Austrija
2008. Contemporary Croatian Jewellery – Dvorana Ministerstva kultúry Slovenskej
republiky, Bratislava, Republika Slovačka
2008. Contemporary Croatian Jewellery – Galerie Vivo, Prague, Republika Češka
2006. 9. trienale hrvatske skulpture – Gliptoteka HAZU, Zagreb
2006. 1.vukovarski salon – Dvorac Eltz, Vukovar
2005. Likovna kolonija grada Rovinja – Muzej grada Rovinja, Rovinj
2005. 39. zagrebački salon / Umjetnost je medij – Dom HDLU Zagreb
2004. TAM – Castello di Pietrarubbia (Pesaro-Urbino), Italija
2004. Istantanea – Palazzo Comunale/Sala degli Archi, Corciano (Perugia), Italija
2003. Senza limiti – Associazione Arti Visive „Trebisonda“, Perugia, Italija
2003. Orizzonti – Palazzo Comunale/Sala degli Archi, Corciano (Perugia), Italija
2002. Rinascimenti e mutamenti – Palazzo dei Consoli, Gubbio, Italija
2002. Premio di scultura Edgardo Manucci – 9th edition, Convento di San Francesco, Arcevia (Ancona), Italija
2002. Arcipelago – Arte Contemporanea/Giovani, Rome, Italija
2002. Esordi – Museo delle Arti monastiche e delle tradizioni popolari, Serra de’ Conti (Ancona), Italija
2002. Radici – Palazzo Comunale/Sala degli Archi, Corciano (Perugia), Italija
NAGRADE
2002. osvaja 1. nagradu i nagradu za otkup skulpture na 9. natječaju «Edgardo Manucci» za kiparstvo koji tradicionalno organizira Rotary International, u Arcevii (An), Italiji.
2003. Akademija likovnih umjetnosti „Pietro Vannucci“ dodjeljuje joj stipendiju
«A. Rannocchia».
2005. Zavičajni muzej grada Rovinja, na izložbi Likovne kolonije, dodjeljuje joj nagradu za najboljeg mladog umjetnika.
SKULPTURE U JAVNOM PROSTORU
Museo d’ Arte Contemporanea Edgardo Manucci, Fabriano, Italija
Castello di Pietrarubbia, Pietrarubbia (Pesaro-Urbino), Italija
Biblioteca di Villa Mercede, Rim, Italija
