Gradski muzej Karlovac
, Strossmayerov trg 7, KarlovacGalerija „Vjekoslav Karas“
Meho Čaušević
Grafike
Od 06. 10. 2010. (u 18.00 sati)
U srijedu 6. listopada 2010. godine, u Galeriji „Vjekoslav Karas“, u Karlovcu otvara se izložba grafika akademskog slikara Mehe Čauševića.
Odabir prave teme pokazao se bitnim u likovnoj umjetnosti. Teme su često plod promišljanja koja dolaze kroz životne impresije svakog umjetnika. Vjerojatno ne mislimo o tome u svakodnevici, ali umjetničke ili primijenjene teme oplemenjuju naše živote od trenutka rođenja do same smrti. Predmeti koji nas prate kroz život dizajnirani su da zadovolje primijenjene i estetske kriterije. Svugdje i svakodnevno nailazimo na dizajn, ponekad dobar i lijep, a ponekad možda i ne. Umjetnost uljepšava, oblikuje pojedince i formira kulturu čitavog društva. Ono što jedan narod, jednu državu ili regiju čini specifičnom i posebnom u odnosu na druge je upravo kultura. Osobitosti kulture su jezik, običaji i umjetnost.
Jezici, običaji i umjetnosti baštine su naroda kojeg tvore pojedinci sa svojim individualnim životnim pričama. Od najranije povijesti čovjek je pokušao umjetnošću interpretirati pojave duhovne i materijalne prirode. Umjetnost je duhovna vrijednost. Njoj je imanentno stvaranje, kojem je čovjek posvećen i koje ga oplemenjuje.
Život voli svako biće, premda je ono u dubini duše svjesno da će jednoga dana doći kraj. Što je smrt? Kamo idemo? Odgovora nema. Postoje samo vjerovanja koja su nam ponudile religije kroz različite interpretacije onostranog svijeta. Današnja je percepcija smrti ostati anoniman, nepoznat i ne baštiniti u vlastitoj i svjetskoj kulturi. Umjetnicima je lako, jer iza njih će ostati njihova djela. No što je s pojedincima koji nemaju umjetničke kvalitete? Njihova će se tijela naći ispod ledina, mramornih ploča, spomenika i sjećanje na njih živjet će dok žive njihovi grobovi.
Izrada nadgrobnih spomenika danas je isplativ posao. Poplavom komercijalnih kamenoklesarskih obrta nestali su umjetnički angažmani u oblikovanju grobova, manje ili više, istaknutih pojedinaca. U današnjem komercijalnom društvu nadgrobni spomenik simbol je materijalnog statusa, vladajućeg ukusa ili neukusa, svjetonazora i miljea koje umiranjem napuštamo.
Tema kojom se bavi Meho Čaušević, umjetnik iz Velike Kladuše, je upravo pitanje o životu i smrti te o ulozi umjetnosti u njihovu prožimanju. U digitalnom printu, na papiru, umjetnik nam se predstavlja kroz 40 prikaza nišana.
Nišan je naziv za nadgrobni spomenik Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. To je okomito oblikovano kamenje iznad grobova, u čovjekolikom obliku. Riječ nišan je perzijskog podrijetla, a znači – cilj, meta, biljeg, odlikovanje, nadgrobni kamen, znak, znamenje. Nišani korijen vuku iz drevne klesarske tradicije stećaka.
Postoje različiti nišani. Prema simbolima, dimenzijama, oblicima i dijelovima razlikujemo muške, ženske i dječje nišane. Svima im je zajedničko da predstavljaju ljude koji su nekada živjeli. Na nišanima nalazimo podatke o ljudima koji su umrli, o njihovom društveno-ekonomskom položaju, pogledima na svijet i odnosu prema životu i smrti. Pored čisto dokumentarne vrijednosti, epitafi imaju i izuzetnu likovnu vrijednost koja se ogleda u primjeni raznih oblika arapskoga pisma, upotrebi raznovrsnih likovnih varijacija koje ovo pismo omogućava te u preplitanju pisma i elemenata vegetativno-ornamentalne dekoracije. Autori nišana nisu se nazivali klesari, već majstori, čime se asocira na njihovu umjetničku sposobnost potrebnu za izradu ovog spomenika.
Da bi trajno budili sjećanja, izvedeni su od prirodnog materijala – bihacita. Bihacit je vapnenački kamen tipičan za bihaćki kraj. Karakterizira ga izuzetna podatnost tijekom obrade, no kada se jednom izloži vanjskim utjecajima postaje vječan.
Prolaznost života i nezaustavljivost smrti osobitosti su svijeta u kome živimo. Ovi nas kontrasti plaše te često čovjek živi u strahu od sutrašnjice. Tema s kojom nas Čaušević suočava nema nas namjeru zaplašiti, već ukazati na prožetost i suživot oba svijeta. U ovoj igri likovnih elemenata i teme nema pobjednika niti pobijeđenoga. Jasna je samo konstanta da umjetnost prožima ljudski život, a može uljepšati i smrt.
Meho Čaušević je rođen 1972. godine u Beogradu. Osnovnu i srednju školu završio je u Velikoj Kladuši, a Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu. Na istoj je magistrirao slikarstvo i stekao umjetnički stupanj Magistar slikarstva. Trenutno je na poslijediplomskom doktorskom studiju slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu pod mentorstvom redovitog profesora Igora Rončevića.Uposlen je na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Bihaću, gdje radi kao docent za oblast Teorija i metodika likovne kulture. Učesnik je na dvanaest internacionalnih likovnih kolonija te više dobrotvornih aukcija. Dosad je imao šest samostalnih izložbi slika u Bihaću,Velikoj Kladuši, Zagrebu, Sarajevu i Tuzli. Izlagao je na pedeset kolektivnih izložbi u Velikoj Kladuši, Bihaću, Cazinu, Bužimu, Bosanskom Petrovcu, Bosanskoj Krupi, Sanskom Mostu, Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Karlovcu, Zagrebu, Pagu, Zadru i Novalji. Jedan sam od osnivača Udruženja likovnih umjetnika "Velika Kladuša", kao i inicijator održavanja Internacionalne kolonije slikara "Stari grad" u Velikoj Kladuši. Objavio je dva rada u časopisu za obrazovanje, nauku i kulturu "Most" iz Mostara. Član je Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, Udruženja likovnih umjetnika Unsko-sanskog kantona, Udruženja likovnih umjetnika Velika Kladuša i Udruge likovnih umjetnika ZADART iz Zadra. U Galeriji „Vjekoslav Karas“ Čuševiće se predstavlja sa 44 rada na temu „Nišani“. Nišani su bošnjački nadgrobni spomenici i predmet su autorovog dugogodišnjeg proučavanja. Manipulacija bojom i duhovna potka teme stvorile su interesantnu likovnu koncepciju svojstvenu za ovog autora.
Aleksandra Goreta, akad. slikarica, voditeljica Galerije „Vjekoslav Karas“
