Skip to content

Karlovac – Željko Zima: Skulpture

S otvorenja izložbe: povjesničar umjetnosti Nikola Albaneže, ravnateljica Doma za djecu dr.sc. Maja Vučinić-Knežević, umjetnik Željko Zima

Dr. sc. Maja Vučinić-Knežević, Ravnateljica Doma za djecu „Vladimir Nazor“
domvladimirnazor@gmail.com

Galerija Zilik, Karlovac
Željko Zima
Skulpture
od 08. 09. 2011. godine (u 19.00 sati)

Pogledajte fotografije s otvorenja! (foto: Pereško)

U ritmu trbušnoga plesa s ticalima i zračnim korijenjem

Traži li forma sadržaj koji će je ispuniti, dati joj smisao, ili sadržaj nalazi odgovarajuću formu? Takvo mi se pitanje – koje se načelno uvijek može postaviti – odavno nametalo upravo pred radovima Željka Zime; radovima koji su apstraktni, ali u naznakama antropomorfni, u pogledu dinamike kinetički stabilni, ali latentno rasplesani, a u smislu simbolike zagonetni, ali otvoreni višeznačnome čitanju.

Pa čak niti naš nedavni razgovor (dugo očekivani, zbog obećanja da će mi razotkriti tajnu:* što predstavlja taj njegov vječiti ‘svemirac’?) nije razriješio uvodnu dilemu, premda jest mnogošto razjasnio.

Naime, premda je Zima 1978. realizirao izložbu pod nazivom Identifikacija budućih nas kojom je, kako kaže, „želio prikazati fizički i psihički deformirane ljude“ – a što bi govorilo u prilog tvrdnji da je prvo imao ideju za koju je iznašao odgovarajuće oblikovanje – činjenica koje se autor prisjeća: „već sam u školi primijenjene umjetnosti napravio kolaž koji je imao karakteristike moga kasnijeg zaštitnoga znaka“ – ukazivala bi da je na početku postojala forma neispunjena sadržajem. Međutim, je li to uistinu moguće? Da, ako govorimo o svjesnoj razini postupaka, ali ako dopustimo da ljudi (a umjetnici pogotovo) ponekad djeluju nesvjesno, da njihova podsvijest izlazi na vidjelo i očituje se u radovima čijeg značenja oni nisu uvijek svjesni, onda je taj sadržaj, premda autoru nepoznat (u našem slučaju učeniku srednje škole), ipak bio prisutan u djelu koje je bio izveo.

Ha! Ostavimo tu dvojbu po strani, zapravo je suvišna i pomalo akademski nametnuta. Zimina opsesivna forma naprosto je prerasla u znak koji je doživio toliko transformacija i perturbacija da bi samo evidentiranje svih promjena proizvelo zanimljiv popis materijala, tehnika, raznorodne morfologije i osobnih stilema. Metamorfi (kako ih je sretno nazvala Višnja Slavica Gabout – doživjeli su sada već, kako i priliči našoj suvremenosti, i vlastitu digitalizaciju) i dalje posjeduju anticipativnu ulogu, i dalje su ludički komentar zbilje, i dalje nas zabavljaju svojim preobrazbama iz dubine utrobe.

Nikola Albaneže
* Zanimljiv je bio trenutak kada smo dogovorili razotkrivanje tobožnje tajne; usred Zilikove završne fešte, kada se uz buku plesne glazbe gube suvisle rečenice, staklenu sam čašu s nogicom i stalkom okrenuo naopačke te na vrh položio žlicu: „Željko, što misliš, što je ovo?“ Odmah je uslijedio odgovor: „To je moj ‘svemirac’“.


Željko Zima rođen je 1946. godine u Vinici pored Varaždina. Od 1961. godine živi u Zagrebu, gdje je završio ŠPU (Odjel za industrijsko oblikovanje), a potom 1970. diplomirao kiparstvo na ALU u Zagrebu, u klasi prof. Valerija Michiellija. Od 1973. do 1975. bio je suradnik Majstorske radionice Antuna Augustinčića. Od 1985. do 1987. radio je kao profesor na zagrebačkoj Školi primijenjene umjetnosti. Osim kiparstvom, bavi se slikarstvom i crtežom, kao i vitrajom, te restauracijom i industrijskim dizajnom. Samostalno izlaže od 1968.godine, a skupno na mnogim značajnim nacionalnim i internacionalnim žiriranim izložbama ( na Zagrebačkom salonu, Porečkom analu, Trijenalima hrvatskog kiparstva, Memorijalima Ive Kerdića, Trijenalima hrvatskog medaljarstva i male plastike, Biennalima male plastike posvećenima Danteu). Kiparski i slikarski radovi, kao vitraji, nalaze mu se u javnim prostorima u Zagrebu, Karlovcu, Malinskoj i Jertovcu. Član je HDLU-a, ULUPUH-a i HZSU-a. Živi i radi kao samostalni umjetnik u Zagrebu.

Adresa:
Petrova 63, 10000 Zagreb

Akademija-Art.hr
06.09.2011.