Karlovac – Anamarija Podrebarac: Ispod oblaka

Dakako da su takvi prizori nadasve pogodni za pridavanje simboličkih vrijednosti očitovanjima prirode koje je svojim objektivom odabrala autorica (vidljivo u naslovima: Iščekivanje, Sloboda, Suočavanje, Uspomena, Zaborav itd.), ali još zanimljivijim se pokazuje propitivanje što se događa na relaciji između stvarnosti kao predloška i artističkih predodžaba te iste stvarnosti. Na jedan odgovor već smo ukazali: sve ono što je latentno prisutno u zbilji biva potencirano na način koji je moguć jedino posredovanim uprizorenjem – u ovom slučaju fotografijom.

Spoznavši vrijednosti svjetlosnih prodora, snagu njene pojavnosti koja najjače dolazi do izražaja kada se očituje u protuteži s tamom, Anamarija nam donosi magični svijet oštrih kontura koji je poput scenografije neke fantastične naracije. U takvome svijetu rubovi dodira svjetla i tame postaju metafore prostora između sna i jave. Zanimljivo je zapaziti učestalo pojavljivanje motiva koji su sami po sebi prijelaz, razdjelnica, granica: ljestve uz vodu, ustava, lučki nasip, toranj za skokove… – tu se svaka zapitanost, odnosno otvorenost za nepoznato (kako drukčije shvatiti ulogu figure pojedinaca zastalih, zatečenih na tim mjestima?!), odlučuje na koju će stranu; dalje u maštu ili natrag u zbilju. To je prostor u kojemu se kumulira još neiskazana energija, a oblici reflektiraju u pomacima kroz stalno izmjenjive i dinamične međuodnose neba i zemlje.

Anamarija Podrebarac, životopis
Rođena sam u Karlovcu 1990. Godine gdje sam također i odrasla. Moje zanimanje za fotografiju započinje u dobi od 13 godina, svijet s kojim me je upoznala moja majka Aleksandra. Prvi fotoaparat sam dobila za 14-i rodjendan i tada je sve počelo. Nakon što sam većinu djetinstva provela na tečajevima crtanja i slikanja fotoaparat je bilo prvo sredstvo s kojim sam mogla izraziti svoje subjektivno gledište na svijet oko mene.
Školovala sam se u srednjoj školi Duga Resa, smjer grafički dizajn gdje sam se susrela između ostalog i sa programima za obrade fotografija. Photoshop sam počela učiti vrlo brzo, vec sa 15 godina sam upoznala njegove tajne i mogućnosti. Dijete sam suvremene umjetnosti i digitalne fotografije tako da sam photoshop uvijek gledala kao alat koji mi je pomagao da se u potpunosti izrazim, nikada kao sredstvo da „pretjerano“ doradim fotografiju. Iza svake obrade su stajali drastični izražaji no ponekad sam željela da svijet tako izgleda oko mene jer bi mozda drugi ljudi zastali pred prizorom kojega svakodnevno vide a ne percipiraju.
Posljednje dvije godine studiram na Filozofskom fakultetu u Rijeci, filozofiju i povijest umjetnosti i manje vremena provodim uz fotoaparat, a vise uz učenje. Moje zanimanje za fotografiju kao takvu svakim danom sve više nestaje no raste zanimanje za digitalnu art manipulaciju i video efekte koje sam nedavno počela otkrivati. U skoroj budućnosti se ne vidim uz fotoaparat no uvijek će biti barem jedan segment nje viđen u mojim radovima. Dugujem fotografiji puno, jer niti jedna obrada ne bi bila moguća bez njezinog temelja.

Kontakt