Karamarkova suluda lokalna strategija

Novi predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko najavio je veliki povratak stranke na lokalnim izborima u svibnju

 
Obećao je da će osvojiti dva od četiri najveća grada u Hrvatskoj. O lokalnim izborima ovisi i sudbina samog vođe oporbe ako održi svoje obećanje i odmah nakon njih održi lokalne izbore.
Strategija je ambiciozna i smjela, a Karamarku bliži mediji pišu da stranka nikada nije bila spremnija. Formirani su već sada odbori, podijeljena zaduženja iza koji mjesec sve će biti spremno za prvu izbornu bitku novog vođe. Ispod tih organizacijskih samohvala, svaki dan se otkrivaju velike praznine i prave činjenice o Karamarkovoj strategiji. Ne radi se tu samo o raspuštanju legitimno izabranih gradskih odbora i micanju njihovih predsjednika u Zagrebu, Rijeci, Varaždinu i Osijeku. Koliko god se i sami HDZ-ovci pozivali na demokratičnost i glasno rogoborili protiv despotskog ponašanja, činjenica je da je takvo ponašanje utkano u samu povijest stranke. Unatoč obećanjima o dobrodošllici svih i velikom pomirenju unutar HDZ-a, veliki broj HDZ-ovaca je znao da će to biti prekršeno. I zazivao je čvrstu ruku i raspuštanje ogranaka koje vode nepoćudni.
Karamarko je samo u tom slučaju pokazao kako će voditi stranku, da će lako pregaziti obećanja i dao primjer što mogu očekivati oni koji mu se suprotstave. Sasvim očekivano.
Ono što je nevjerojatno za novi Karamarkov HDZ je činjenica da je u tom postupku odlučio eutanazirati sam sebe. Sve je počelo kada su Karamarko i njegov tajnik Milijan Brkić ljetos žestoko oprali zagrebačkog predsjednika Antu Golema zbog napada na Milana Bandića. Kako se već zna da su Brkić i Bandić prijatelji povezani i interesima, a i Karamarko s gradonačelnikom ima izvrsne odnose, to se smatralo jasnim signalom da HDZ neće tući po Bandiću na lokalnim izborima. I to je donekle bilo očekivano.
Uslijedila je zatim potpora zagrebačkog HDZ-a Ivi Čoviću kao kadru SDP-a na čelu Zagrebačkog holdinga. I to nakon što su lokalni HDZ-ovci tri godine nemilosrdno prozivali  Čovića kao nesposobnjakoviću.  Bio je dovoljan jedan razgovor Čovića i Karamarka i javnosti zasad neotkriveni dogovor. Čuđenje je tim potezom raslo i u HDZ-u i kod svih političkih analitičara.
I onda veliko finale. Splitski HDZ-ovci su dobili naputak da ne istupaju previše u medijima i da ne napadaju gradonačelnika Željka Keruma kojeg već mjesecima nema na poslu, a grad se financijski urušava. Iz tog posljednjeg poteza je postalo jasno koliko je promašena, ako ne i suluda Karamarkova taktika za lokalne izbore.
U Zagrebu Milan Bandić, ali i SDP koji su mu sada oporba, nisu bili nikada slabiji. U Splitu je Željko Kerum pao na leđa i nema više šanse da svojim obećanjima ostvari bilo kakav rezultat. Ali baš taj gradonačelnički dvojac Karamarko je odlučio poštedjeti svojih kritika. Kako li će se samo osjećati i tko će to biti gradonačelnički kandidati HDZ-a koji im se trebaju suprotstaviti, a da ih ne smiju napasti? Kako li će ti ljudi u Zagrebu odgovarati zašto pričaju o nesposobnosti SDP-a u vođenju Holdinga kada su podržali njihova predsjednika uprave? Opet će se morati crvenijeti.
Prije četiri godine samo se šuškalo u Zagrebu ono što je kasnije postalo potvrđena istina. Tada je HDZ-ov gradonačelnički kandidat Jasen Mesić bio postavljen od Ive Sanadera samo forme radi, a HDZ-ov predsjednik je računao na Bandića. I Zagrepčani su to  ipak prepoznali i nije ušao niti u drugi krug. Sada kada se zna o tihom paktu, birači u Zagrebu, i inače neskloni HDZ-u, teško će dati veliku potporu njihovu kandidatu koji će pričati o "novom, poštenijem i uređenijem Zagrebu". Tko god on bio, bit će samo krinka.
Ako HDZ udari po SDP-u u glavnom gradu, opet su u problemu. Tri godine su vikali na nesposobni SDP, a onda kada su jednom mogli utjecati na vodstvo Holdinga koja je glavna SDP-ova ekspozitura, što su uradili. Šutke si skočili u usta.
Slično je i u Splitu gdje je na prošlim izborima HDZ s treskom pao, dok je SDP rastao, a Kerum ih oboje pobjedio. Sada kada su se HDZ-ovi zastupnici uspjeli oporaviti od gluposti koalcije Jadranke Kosor s Kerumom, opet su ušutkani. Kerum je joker na kojeg i Karamarko računa nakon izbora. Kao i na Bandića.
I dok je Karamarko odlučio nenapadati ranjive Bandića i Keruma, gdje je realno mogao pokupiti glasove velikog broja nezadovoljnika, u Osijeku i Rijeci lokalni HDZ-ovci nisu dobili takav naputak. Ali tamo HDZ ne može pobijediti. Osijek i Slavoniju koje su im bile tvrđave su izgubili od HDSSB-a. Osječki gradonačelnik Krešimir Bubalo ima potporu 49 posto birača. U Rijeci Vojko Obersnel i SDP već godinama imaju potporu od 50 posto. HDZ-ovci će u oba grada ostati minorna stranke što god da učine. Osijek i Rijeka sigurno nisu dva grada o kojima Karamarko mašta.
To su Zagreb i Split. A u njima  Karamarko umjesto svojih ljudi, očito računa na sadašnje gradonačelnike i postizborne koalicije. Koliko god će se truditi u sljedećem razdoblju dokazati suprotno, Karamarko nema ni utjecaj ni karizmu Sanadera koji je to uspio vješto skrivati. Samo članstvo mu se već buni. Uz to, nema niti HSS, HSLS i HSP kao koliko-toliko važne partnere i jake stranke koji su HDZ-u pomogli na prošlim lokalnim izborima. Nestali su upravo zbog koalicije s HDZ-om.
Umjesto osvajanja barem dva od četiri najveća grada, zbog Karamarkove strategije, HDZ bi mogao u sva četiri pasti na najniže grane. A Zagreb, Split, Rijeka i Osijek čine 1,4 milijuna stanovnika Hrvatske i barem 75 posto hrvatskog gospodarstva. Politički utjecaj ne treba ni spominjati. Nije onda teško ni zamisliti kako će se predsjednik provesti na unutarstranačkim izborima. Ako opet ne pogazi obećanje, pa ih jednostavno ne održi.