Karamarko: Članstvo HDZ-a i ja na istoj smo valnoj duljini

 
Intervju za Večernji list
 

Radio sam prvu kampanju za Mesića, nakon 2000. godine stvoren je drugi, retuširani

 
Netko drugi bi na njegovu mjestu već počeo slaviti. Mislilo se da i iz njegova sjedišta, kao i iz sjedišta ostalih kandidata, stižu tzv. spinovi da je sigurno da upravo oni dobivaju izbore u HDZ-u.
 
Tomislav Karamarko zaista postaje favorit. I kad to već svi vide, on oprezno govori “ako je to istina”, i dodaje “tek sada krećem u kampanju”. Cilj – razgovarati osobno sa svim izaslanicima. Ili bar većinom njih. Poručuje da bi zaista želio da svi reformski kandidati nastupe zajednički. No, vremena za sinergiju s Karamarkom nema mnogo. Do 5. svibnja.

• Sve upućuje na to da se na unutarstranačkim izborima u HDZ-u zbiva preokret, postali ste favorit?

Veselim se svakom glasu potpore članstva HDZ-a, to je rezultat rada mog tima i mene na terenu. To potvrđuje da je članstvo željno promjene. Ovakva potpora me i obvezuje – tek sada počinje prava kampanja, ako je istina da sam favorit, onda to ne znači ništa više nego da sa te pozicije krećem u kampanju. No, svjestan sam da su izaslanici ti koji biraju i bitno mi je što će oni reći 20. svibnja u Zagrebu na XV. izbornom saboru stranke. Zbog toga odmah i krećem na put i nastojat ću do kraja kampanje razgovarati sa svakim izaslanikom. Ne uspijem li, naći ću se s većinom njih kako bih im osobno izložio svoju političku platformu i viđenje budućnosti HDZ-a i Hrvatske.

• U čemu je tajna, uspijevate dobiti sve veću potporu, a znatno manje ste od ostalih kandidata za predsjednika HDZ-a nastupali u medijima?

U medijima istupam kad imam što reći. Da nastupam radi pojavljivanja, to mi nije potrebno. Nema u tome tajne – trudio sam se, prije no što bih iznio neki stav, prethodno ga uskladiti s članstvom na terenu. Tom prigodom korigirao bih stav, ako bi se to pokazalo potrebnim. Tako da su moji u medijima izneseni stavovi većinom i stavovi članova stranke. Članstvo i ja na istoj smo valnoj duljini.

• Zvuči suvremeno i demokratski, kako se to slaže s drugom tezom da ste ipak, “policajčina”?

Mislite “špijunčina”, kako su me prozvali politički suparnici. Bio sam ministar unutarnjih poslova, prije toga i ravnatelj Sigurnosno-obavještajne službe. I jedna i druga institucija brinu se za sigurnost države, pojedinaca, građana i osiguravaju njihova prava. Zbog kojeg se to stereotipa, očito tipičnog samo za Hrvatsku, čovjek koji je bio odgovoran za nacionalnu sigurnost ne smije baviti politikom… Ili je to zabranjeno samo hadezeovcima. Nisam ja 1989., kada sam se počeo baviti politikom, bio policajac, nego sam završio studij na Filozofskom fakultetu. A kako mi je tada, iz političkih razloga, bila oduzeta putovnica, znam što je to kršenje ljudskih prava.

• Kada ste shvatili da imate ili vašim idejama možete dobiti značajnu potporu članova?

Nakon što sam postao ministar, dakle političar, počeo sam ponovo slobodno javno artikulirati svoje političke stavove. Već tada, prije tri godine, naišao sam na odobravanje mnogih hadezeovaca koji su se žalili da je stranka izgubila politički identitet i svjetonazor. I da to što ja zagovaram i govorim od aktualnog vodstva ne mogu čuti. Osnovni problem, pokazalo se, bio je proces detuđmanizacije, čime je stranka pretvorena u dezideologiziranu strukturu ljudi. Koji su se, u vrhu, uglavnom brinuli o svojim karijerama, a članstvo im je služilo kao glasačka mašinerija i za lijepljenje plakata.

• Jeste li, kada vam je J. Kosor ponovo uručivala člansku iskaznicu HDZ-a, već tada znali da ćete postati politički važan čimbenik u vrhu stranke?

Naravno, u stranku sam ponovo ušao s idejom da radom sudjelujem u vraćanju HDZ-a na pozicije stožerne hrvatske stranke. Nisam znao da ću biti i kandidat za predsjednika stranke, ali sam znao da ću se maksimalno truditi da vratim identitet stranke, profiliram je i ne dopustim da se marginalizira i nestane, kao što bi neki željeli.

• Spominjete detuđmanizaciju, međutim, vaš protukandidat Darko Milinović u “životnom intervjuu”, a čini ste da ste mu vi bili značajan dio tog života, stavlja vam na teret odnos s predsjednikom Stjepanom Mesićem?

Na kojeg Mesića mislite, na onog do 2000. godine ili onoga poslije 2000. nadalje?

• Možemo o “obojici”.

Oko onog Mesića koji je do 1994. godine bio vrlo popularan u HDZ-u, jedan od najbližih suradnika Franje Tuđmana, koji je bio uvaženi član HDZ-a vrlo jasnih, ponekad čak radikalnih stavova, tada sam vidio isto tako mnoge od onih koji mi to predbacuju. Morate znati da sam tih godina započeo, kao načelnik Policijske uprave zagrebačke, borbu protiv kriminala i u stranci sam ubrzo marginaliziran. Ostao sam dobar s Mesićem, te sam mu vodio kampanju 2000. godine. I puno je hadezeovaca tada za njega glasovalo. No, nakon toga na scenu stupa novi Stipe, ideološki retuširani Mesić. Ubrzo se razilazimo zbog čitavog niza političkih pitanja o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Hrvatske. To su duboke, nepremostive ideološke podjele. Mali primjer – procesuiranje komunističkih zločina, za koje Stjepan Mesić drži da je revizija povijesti, a ne tek puko traženje krivaca za zločine. Zbog tog neslaganja nazvao me “ministrom rovokopačem”. Koliko sam shvatio, tijekom unutarstranačke kampanje, i sada je Stipe tu i ističe da bi bilo najgore za HDZ i Hrvatsku kada bih ja pobijedio.

• U SDP-u ističu kako bi najprihvatljivije bilo da pobijedi Darko Milinović?

Naravno da oni gledaju interes svoje stranke.

• Nije još ništa gotovo, što je s ostalim kandidatima iz Reformskog bloka, hoće li na kraju kampanje uslijediti dogovor koji nude Kujundžić i Prgomet. Ima vremena, ali samo još do 5. svibnja kada se predaju kandidature?

Zaista bih volio da se dogovorimo, jer su u tom bloku sve imena koja se ne spominju u sudnicama i aferama vezanim uz crne fondove i nisu to ljudi koji su provodili detuđmanizaciju. Čak kada bih bio i siguran da ću sam pobijediti na unutarstranačkim izborima, volio bih da idemo zajedno. Jer bi to bila poruka i članstvu, da smo razumni i da se možemo dogovoriti u interesu stranke, dakle i države.

• Odnosi li se to i na Domagoja Miloševića?

Da.

• U HDZ se, prvi put, nedavno učlanio i prof. Miroslav Tuđman, i on se angažira?

To iskreno pozdravljam, zbog toga sam zadovoljan i volio bih g. Tuđmana vidjeti u vodstvu stranke. Bez obzira na to kojeg će kandidata podržati.

• Gordan Jandroković, Davor Stier, Jasen Mesić, svi su vas ovih dana podržali. Radi se o članovima predsjedništva stranke, ima tu tradicionalnih, konzervativnih, ali i liberalno-lijevih hadezeovaca? Prijelazni rok?

To su ljudi koji su svjesni da su stranci potrebne promjene u načinu vođenja i povratak njezina političko-svjetonazorskog identiteta. Smatraju da bi se to sa mnom na čelu moglo realizirati.

• Počasni bleiburški vod poziva vas da održite govor na ovogodišnjoj komemoraciji u Bleiburgu?

To mi je čast. Pogotovu ove godine, a nakon što je Hrvatski sabor donio sramotnu odluku o prekidu pokroviteljstva nad komemoracijom. Bleiburg je simbol, to je prva postaja Križnog puta, bez obzira na to koliko je na tom polju ljudi ubijeno. Oni koji svoju odluku o prekidu pokroviteljstva brane historiografskom preciznošću iskazuju krajnji cinizam, a u biti ne žele priznati da su boljševičke snage nakon završetka rata počinile veliki zločin nad Hrvatima i ostalima. Volio bih da tu preciznost makar djelomično iskazuju pri valoriziranju poznatih i više nego dvojbenih događaja u Srbu, ali oni očito ne misle tako.

Karamarko: S Mesićem sam se razišao jer nije za procesuiranje komunističkih zločina

Na snimci na YouTubeu Karamarko objašnjava zašto se razišao s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem. Naime, Karamarko je 2000. godine vodio Mesićevu predizbornu kampanju nakon čega je imenovan predstojnikom Ureda za nacionalnu sigurnost.

– Razišli smo se zbog ideoloških razlika koje su sad već dijametralno suprotne. On nije za procesuiranje komunističkih zločina i brani tezu time da ja napadam antifašizam i želim izvršiti reviziju povijesti što nije istina – kaže Karamarko i nastavlja: "Nazvao me i ministrom rovokopačem aludirajući na to da sam tražio da se iskopaju neke jame. Policija ima evidentirano 750 jama na području Hrvatske, dok ih je u Sloveniji 650 evidentiranih, a u BiH 120." (tri/VLM)


Izvor: Wikipedija
Izvor: Davor Ivanković / Vecernji.hr

Akademija-Art