Na otvaranju izložbe
Atelijer Lučko, Unčanska 2, Lučko (Zagreb)
"Dani otvorenog Atelijera"
Kalman Žiha
Do posljednjeg sloja
U bespuću Himalaje
promocija knjige
20. 04. (19.00 sati)
izložba fotografija
Odrazi
od 20. 04. do 10. 05. 2012.
SLOJ PO SLOJ…
Pogledajte fotografije radova, postava, otvaranje izložbe i predstavljanje knjige!Foto: Nadica Eichhorn (otvaranje izložbe)
Zašto!? Zašto se ljudi penju na vrhunce, rone u dubine, brode olujnim pučinama ili čak putuju tamnim, tmastim ili svijetlim i blještavim prostorima svoje ili tuđe duše. Prihvaćaju često zastrašujuću neizvjesnost, ponekad somnabulnu euforičnost, prepuštaju se hipnotizirajućoj samospoznaji. Racionaliziranje je gotovo pa izlišno, neučinkovito. Ili smo jednostavno zatečeni nemogućnošću determinizma, fraktalima prostor-vremena. Mogući je «izlaz», recimo tako, u Zenu i «osobnim koanima»! Pa naravno, «svoj» Zen nosimo sa sobom kamo god išli ili štogod radili. Na razne se načine možemo približavati Zenu za kojeg nećemo nikada znati što je to zapravo, jer kako god i odakle mu prilazili on uporno izmiče i van je dohvata našeg najjačeg oruđa, razuma. No, možda stoluje u najvećoj blizini onog što osjećamo univerzalnim ustrojem svijeta i što često prejednostavno i benevolentno nazivamo ljubav, a što bismo mogli nazvati kozmičkom empatijom. «Ljubav počiva na planinskim vrhovima, iznad doline razuma. Ona je uzvišeno stanje postojanja, najviši vrh življenja!» (Jack London). Ljubav je ono što permanentno izmiče razumskom analiziranju, tranširanju i jedino što možemo pretpostaviti – ona je sinteza ili bolje sublimacija svekolikog bivstvovanja, naravno ako je shvatimo i prihvatimo kao sveopći princip i ustroj svijeta, kozmosa.
Kalman je zasigurno krenuo na Pisang Peak nošen istim takvim principom kao i mnogi prije i poslije njega. Bez sumnje to možemo zvati sirenskim ili čak primordijalnim zovom ljubavi, ili zenbudistički, putom oslobođenja! To je zov kojem se mnogi u određenom periodu života ne mogu ne odazvati. Jer, jedino tada mogu biti cjeloviti i potpuni, ostvareni. Kalman je krenuo i dogodio mu se usud, dospio je do posljednjeg sloja, nakon čega očito za njega ništa nije ostalo isto. U tim trenucima dodirnuo je granicu, posljednji sloj. Na sreću nije je prešao i vratio se s bogatim naramkom dragocjenog iskustva i svjedočenja o ljudskosti, dosljednosti, dostojanstvu i začudnoj oporoj ljepoti.Na obroncima Himalaje izvjesno još stoluju paperjasti ljudi, plavi monah, crne ptice, letjelicaizvanrednog sklada, titanskog sjaja,… koje je tamo susreo.Njegov Zen se prestrojio modificirao i slobodni smo pretpostaviti obogatio i oplemenio. (Osobno sam ga upoznao poslije.) Rane su zacijelile, osim zacijelo jedne neizlječive, a to je gubitak partnera i prijatelja, čiji se je Zen zasigurno na neki način ugradio u njegov.
Kalman nam se vratio i permanentno oplemenjuje i obogaćuje sve koji mu se zateknu u blizini: – pitanjem koje nam nitko ne može potvrditi, niti ga sami imamo prilike vjerodostojno iskazati. Znatiželja nad znatiželjama. Radost nad radostima. I tuga nad tugama.
Ivan Obsieger, Atelijer Lučko, ožujka 2012.
ČETVEROLIST
ČEŽNJE, ZANOSA, SMIRENJA I NADE
USPON
NA VRHU
SILAZAK
NADA
KALMAN ŽIHA:
Rodio sam se. Školovao sam se sa zanimanjem i odrastao u poticajnom okruženju. Radosno i s veseljem sam radio na poslovima koji su mi zapali u životu. To je bila sreća. Ženio se i imao djecu. I to je bila sreća. Znatiželja, željeti znati i znati željeti su me usmjeravali u životu više od bilo čega drugoga. Tražio sam putove prema očovječenju kroz raznolikost iskustava kroz koje može prolaziti ljudsko biće. Planine, i male i velike, i ono nevidljivo što se nalazi s druge strane, u meni je izazvalo ushit, nemir, poriv kojem nisam odolio. Krenuo sam pun volje najprije sam, pa sa prijateljima, pa s planinarskim društvom, alpinističkom školom, onda opet sam, pa sve dalje i dalje, više i više. Prošao sam mnoga predivna mjesta ali nisam mogao ni znao stati dok me nije zaustavilo. Sad znam da sveukupno iskustvo nije dostupno iskustva željnom pojedincu. Na svakomu je da se skromno pomiri s iskustvom koje mu je pripalo ili da gorko žali za nedoživljenim. Poslije nesreće na Pisang Peaku o čemu je riječ u ovim zapisima, nakratko sam zastao a potom nastavio dalje i drugačije bez gorčine i žala za prošlošću. Zapisao sam iskustva duboko usađenog poriva za preživljavanjem prije nego što bi izblijedjela iz sjećanja, ili još gore, prije nego što bi varljiva poprimila naznake pretjerivanja.
Osnovni podaci: rođen 1948. godine u Somboru, dno nekadašnjeg Panonskog Mora. Završio studij brodogradnje na Zagrebačkom Sveučilištu. Radio kao mladi inženjer u brodogradilištu u Splitu, kao informatičar u Sveučilišnom računskom centru i kao nastavnik na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu do dana današnjeg.
UNČANSKA
U predgrađu čudno mjesto jedno
Svima koji tamo dođu je po volji
Tamo im misao bez zapreke plovi
Dolazak tamo svima je na veselje
Ivanu od Kalmana, lipnja 2006.
Akademija-Art