‘Svi ti nezdravi strahovi dio su velike teorije zavjere, nepovjerenja prema kapitalu i investitorima, što poput žute groznice trese Hrvatsku’
Island je otprilike dvostruko manji od Zagreba – tamo je prošle godine živjelo 320.000 ljudi. I ne – ti ponosni potomci Vikinga nisu rekli povijesno "Ne" Međunarodnom monetarnom fondu krajem 2008. godine, u vrijeme svoje velike krize, kad je njihova valuta devalvirala u odnosu na euro 35 posto u devet mjeseci, a kamate na kredite narasle na 15,5 posto. Iz velikih ekonomskih problema Island se nije izvukao sam, pokazavši srednji prst Englezima i Međunarodnom monetarnom fondu, nego uz inozemni kredit od 6,3 milijarde dolara, koji uredno otplaćuju. Taj mit o Islandu koji je samo odbio plaćati dugove "grabežljivim stranim bankarima" i tako sve riješio jak je u virtualnom svijetu interneta, baš kao i mit da Hrvatska može izaći iz ekonomskih problema, recimo, uzgojem organske hrane, bez industrije i upliva krupnog kapitala u našu priobalnu arkadiju. Neće ići, to je nažalost bajka kao i ona o odlučnim Vikinzima. "Moj suprug već je tri puta odustajao od projekta golf-parka na Srđu", rekla je Maja Frenkel na jednoj maloj press konferenciji održanoj u vrijeme blagdana u Zagrebu: "On je investitor, a oni nisu sentimentalni – kad njihov projekt nije prihvaćen, oni idu dalje, ne bore se s vjetrenjačama. Kad pripremaju projekt u Njemačkoj, Angela Merkel im pošalje zahvalnicu u kojoj odmah nabroji i pet olakšica."
Kod nas su ih dočekali napadi, uvrede, nagle promjene prostornog plana, objede da će uništiti Gundulićevu arkadijsku Dubravu i narušiti vizure, zatrovati vodu Omble koja napaja Grad – sve bez pravi dokaza, zato što su strani investitori, a oni su uvijek ”sumnjivi”. Zgrepčanka Maja Frenkel, zamjenica ministra gospodarstva u Račanovoj vladi, nije željela odustati od toga da njezin suprug napravi nešto i u njezinoj zemlji.
U prijekt golf-parka u Dubrovniku Aaron Frenkel i grupa investitora uložili su do sad više od 100 milijuna eura, ukupna investicija trebala bi iznositi više od milijardu eura, no najrazličitije interesne grupe – od domaćih arhitekata do ekoloških udruga – neprestano prijekt koče i ponavljaju da je katastrofa za Grad i baš nikakav javni interes. Kako je moguće da velika investicija nije javni interes. Kao prvo, zar nikome ništa ne znači novi znatan porezni prihod na zemlju i Grad, zar danas ima većeg javnog interesa za ovu zemlju od toga da netko puni proračun. Nadalje, osim što bi projekt u fazi izgradnje zapošljavao oko 1500 ljudi, a poslije najmanje tisuću (što treba pomnožiti s četiri za ”pridružene djelatnosti”), dubrovnik bi u pustopoljinama kamo danas rijetko ljudska noga kroči dobio novi javni park veličine Jaruna, biciklističke staze rekreacijski park s šetnicama i vidikovcima, nove sportske terene, financijsku injekciju u očuvanje spomeničke baštine rekonstrukcijom tvrđave Imperial… Treba li dodatno informirati nepovjerljive građane i reći da nitko zakonski ne smije i ne planira oko parka napraviti žičanu ogradu. Svi ti nezdravi strahovi dio su velike teorije zavjere – nepovjerenja prema kapitalu i investitorima – što poput žute groznice trese Hrvatsku. Investitorima se zamjerilo čak i to što su na Srđ doveli arhitekte, recimo Zahu Hadid, Roberta Sterna, Petera Marina, koji su ponudili svoje impresionističke crteže kao instantna idejna rješenja za lokaciju koja ih je nadahnula. Organička, futuristička zamisao Zahe Hadid smještena impresionistički uz rub litice ponad Grada, objavljena u jednim novinama, izazvala je nevjerojatni bijes građana. Nikome nije važna činjenica da Hadidova već odavno ne radi takve projekte osim konceptualne zamisli.
A što se još zamjera projektu golfa na Srđu? Zasigurno su oni natjerali hrvatsku Vladu, jedna je od teorija, da gradi hidroelektranu na Ombli, kao da bilo tko od nas kupuje struju kao jabuke, od točnoodređenog proizvođača na kojeg se zakači umjesto na sustav elektroprivrede u cjelini. Pojvio se ( i posve opravdan) strah da bi kemikalije koje se koriste za održavanje golf terena mogle prodrijeti do tunela prokopanog kroz Srđ koji vodu iz Omble u Dubrovnik. No, investitor se obvezao da je zacijeviti tunel i organizirati bolju opskrbu grada vodm. Uostalom, studiju utjecaja na okoliš za investitora je radilo 14 doktora znanosti. Nikome od njih ne vjeruje udruga Pravo na Srđ, a i mnogi ”osvješteni” Hrvati kojima su uvijek usta puna ”javnih potreba”, ali ne i riješenja kako ih zadovoljiti bez velikih investicija. Zašto u Austriji postoji javni interes za 96, a u Francuskoj 559 golf-igrališta, a kod nas je to sumnjivi posao kao da ga je smislio Nušićevo sumnjivo lice?
Izvor: 21stoljece.hr
