Sve se vraća sve se plaća. Sve ono što su dizanjem ruku nerazumno izglasali u Saboru, dolazi na naplatu
Još jedan od niza prijedloga kojima nas zasipaju je nacrt zakona o otpadu. Jedan od brojnih zakona koje je potrebno u tom nizu donošenja, javnih rasprava, odraditi po već ustaljenom postupku, što kraće i sa što manje javnosti. Jedno podrazumijeva drugo, važan je bilo koji učinak, još jedna zvjezdica na reveru resornog ministrarstva.
Za nama je ponovno jedan kratki rok za javnu raspravu, u kome se stručni i ostali zainteresirani ljudi iz područja zbrinjavanja otpada nisu mogli kvalitetno izjasniti, a šira javnost je bila isključena i zabavljena otkupnom cijenom plastičnih boca. Sprega politike u javnim medijima, koje nazivamo hrvatskim, odradila je još jednu „javnu“ ulogu.
Ministarstvo zaštite okoliša želi vam dobrodošlicu u EU
Ministarstvo zaštite okoliša je 2. travnja ove godine pozvalo javnost na iznošenje primjedbi na najnoviji prijedlog zakona o otpadu, odnosno na najnoviji niz legalizacija unosnih degradacija okoliša koje nisu bile moguće postojećim zakonom- stoga uostalom i promjena. Poziv je objavljen na internet stranici ministarstva 02.04.2012. i zainteresiranoj javnosti je dan jednomjesečni rok za predaju “svojih mišljenja, primjedbi i prijedloga”.
U tih mjesec dana, do 2. svibnja, trebali ste kao savjestan građanin pročešljati i usporediti prijedlog zakona, njegove ranije inačice, trenutni zakon i (kao novost u procesu) 14 EU direktiva i drugih relevantnih EU zakona i odluka (iako na njih nećete naći poveznice s navedene stranice ministarstva). Oboružani razumijevanjem hrvatskih i europskih pravnih stečevina trebali ste sastaviti primjedbe na obrascu zadanom u Excel programu koji dopušta deset (10) komentara ograničene duljine. Navedeno podrazumijeva i da ste dovoljno informatički pismeni i uredno plaćate internet račune.
Takva netransparentnost (ne) čudi obzirom da Novi zakon, za razliku od prethodnog otvara na velika vrata uvoz svih vrsta otpada (pomiješanog komunalnog, kao i opasnog) za spaljivanje u Hrvatskoj. Dok opasni otpad više niti ne tretira zasebno i dopušta se jednostavno preimenovanje opasnog otpada u gorivo- ako ga netko želi spaliti. Ovo bitno pogoršava postojeće propise u području gospodarenja otpadom po kojima je bio zabranjen uvoz otpada za energetsku oporabu kao i spaljivanje opasnog otpada. Odluke o tome što će se spaljivati i dozvole za spaljivanje od sada bi trebao donositi resorni ministar bez lokalne zajednice koja je isključena iz mogućnosti sudjelovanja ili prigovora na ministrove odluke. To bitno degradira čak i dosadašnji koncept kriminalu sličnom čuvanja okoliša (vidi npr. razgovor s Dr. Uršićem Hrvatska – Eldorado za ekološki kriminal).
Jasno je onda zašto izvještaj sa saborske konferencije o ovoj temi koju je organizirala gospođa Ruža Tomašić nije prenijela ni jedna TV kuća u Hrvatskoj, dok su istog dana prenosile npr. izvješće o prosvjedima prostitutki u Španjolskoj.
Procedura javne obmane
Zanimljiva je jedna neočekivana i skandalozna novina u procesu donošenju novog teksta zakona. Naime, zakonodavac je iskoristio primjedbe javnosti upućene na raniju inačicu ovoga prijedloga (davane u rujnu 2011.) da bi locirao a zatim izbrisao ili promijenio nagore – praktično sve pozitivne odredbe tadašnjeg prijedloga na koje su se davatelji primjedbi pozivali. S tim da je već i taj prijedlog bio sustavna degradacija postojećeg zakona. Kao primjer, pozitivne odredbe koje se odnose na odvojeno sakupljanje i specifičnu manipulaciju opasnim otpadom su u najnovijem prijedlogu izbrisane. Te pozitivne odredbe postoje ne samo u sadašnjem zakonu nego su postojale i u prethodnoj inačici prijedloga novog zakona koji je javnosti dan na uvid krajem 2011. Što se dogodilo između rujna 2011. i ožujka 2012. je nažalost poznato. Nakon neustavnog referenduma, ovakve izmjene zakona kombinirane sa uvozom otpada jasno ukazuju da je smisao novog zakona o otpadu sada Hrvatsku pretvoriti u EU spalionicu komunalnog smeća i opasnog otpada.
U većem broju stavaka najnovijeg prijedloga se uopće ne navode propisi za sebe nego se stavci navodno hrvatskog zakona pozivaju na široko zapisane zbirke EU propisa, što je jos jedan način kojim se jamči uzimanje najgoreg od EU strane. Ovim štetnim i očito namjernim pristupom se ne zaštićujemo njihovim pozitivnim odredbama (gdje postoje), a stvara se širok prostor za nedorečenosti i malverzacije- zapravo se jamči sužanjstvo najgorima od EU direktiva po automatizmu a za korist stranim profiterima u Hrvatskoj.
Zločin i kazna
Tko krši osnovna ljudska prava u Hrvatskoj, time i Ustav RH, sve zakone i uredbe, pa i direktive EU, u koje su ugrađene odredbe Aarhuške konvencije i zašto? Neznanje, nemarnost, nešto treće ili se o tome ne smije govoriti i pisati, jer ta konvencija predstavlja međunarodni okvir u području zaštite okoliša. Poziva se na održivi razvoj, uključivanjem svih sudionika u društvu, odgovornosti javne vlasti, demokratske postupke sudjelovanja u dogovaranju i provedbi. Kroz slobodni pristup informacijama, sudjelovanja javnosti kod donošenja ovako važnih zakona. Od 25. lipnja 1998. i grada Aarhusa, dovoljno vremena je prošlo da se sve moguće pozitivno i zaboravi. Vremena se mijenjaju i prolaze, posljedice ostaju, a osobne odgobornosti i kazne ne postoje. To je ipak političko demokratska procedura.
EU propisi ostavljaju zakonodavcima pojedinih država širok spektar mogućnosti gospodarenja otpadom – i to s očitim ciljem usmjeravanja otpada iz bogatijih članica u manje razvijene i više korumpirane zemlje (vidi npr. “Načela samodostatnosti i blizine”) koja pokazuju da postojećim EU članicama nije stalo ni do samodostatnosti ni do blizine kad je riječ o otpadu. No, tu situaciju zakonodavac može iskoristiti za dobro Hrvatske, ali on izabire upravo suprotno i ovim dekretom (novim Zakonom o otpadu) Hrvatsku defakto pretvara u EU smetlište odnosno u pržionicu EU komunalnog i opasnog otpada. Zar ironija nije očita: ulaskom u EU vlada otvara vrata za izvoz hrvatske pameti, a u isto vrijeme otvara vrata za uvoz europskog smeća!
Ranije predviđena gradnja tzv. centara za gospodarenje otpadom koji su u stvarnosti trebali biti mjesta na kojima bi se obavljalo prikupljanje pomiješanog otpada (smeća) te priprema istog za spaljivanje u cementarama se nastavlja. Sada se obistinjuju prognoze da nakon ovoga Hrvatsku čeka uvoz otpada i spaljivanje s nizom štetnih posljedica koje uključuju emitiranje i taloženje niza štetnih, otrovnih, mutagenih i kancerogenih tvari u najgušće naseljenim područjima Hrvatske. I to sve – kako drugačije nego- u ime zašite okoliša. Kao primjer, gradovi Split, Solin, Kaštela i neki drugi gradovi i općine u Splitsko-dalmatinske županije su već pred nekoliko godina potpisali štetne, a s time i nezakonite ugovore sa Splitsko-dalmatinskom županijom, kojima se obvezuju da neće koristiti niti jedan drugi način zbrinjavanja otpada osim onog unutar i u okviru njihova Centra za gospodarenje otpadom – a koji nije ništa do pripremalište goriva iz smeća. Najgore se tek sada priprema upravo ovim Prijedlogom nacrta zakona: Uvoz stranog komunalnog i opasnog otpada za spaljivanje ne samo u spalionicama nego i u cementarama i sličnim industrijskim pogonima što je suluda ideja ravna zločinu.
U EU direktivama ima dovoljno mjesta da se postojeći zakon zadrži i smisao postojanja Ministarstva zaštite okoliša je iskoristiti tu širinu i zadržati pozitivne odredbe, umjesto odbaciti dobre odredbe koje imamo i ukazom automatski prihvatiti najgore od EU direktiva.
Probudite se, pokrenite se, posavjetujte se, pridružite se!
No kako bilo, ako sebe držite dijelom probuđene i “zainteresirane javnosti”, pozivamo vas da se “posavjetujete ” s ministarstvom „degradacije“ zaštite okoliša. Spoznaje o tom važnom pitanju proslijedite i obavijestite prijatelje, članove obitelji, udruga kojima pripadate, crkvu ili religijsku organizaciju čiji ste dio – jer mediji to neće učiniti umjesto vas.
Ako ne radi sebe, pokrenite se radi djece kojima smo pozvani ostaviti zrak koji se može udisati bez straha, vodu koja se može piti bez inverzne osmoze i tlo sa kojega se biljke mogu jesti a da ne postanu boljke bez lijeka. Čime bi se krug zatvorio.
U sadašnjoj fazi, do 27. svibnja 2012. ministarstvo objavljuje „Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću” (http://www.mzoip.hr/) i opet “poziva zainteresiranu i stručnu javnost da se uključi u izradu Zakona davanjem svojih mišljenja, primjedbi i prijedloga najkasnije do 27. svibnja 2012. godine.” No nije jasno kako je ova faza različita od prve koja je decidirano zaključena.
Zaključimo da je zakon bitno lošiji s ekološkog gledišta od trenutno važećeg. Zakoni se ne mijenjaju lošijim od postojećih. Ispravna i važna pitanja koja hrvatska javnost, svatko od nas, mora postaviti;
koja je svrha, u čijem interesu, za koga? Ovaj zaokret u krivom smjeru, treba vratiti na ispravan put, to je obveza svakog od nas. Hrvatska može i zna bolje.
Zdeslav Hrepić, Gordan Masnjak, Goranka Adam, Ivana Rajčić, i mnogi drugi
Više o „Centrima za Gospodarenje Otpadom i njihovoj svrsi vidi u člancima „Ekonomski promašeno i ekološki pogubno” i „Financijska i politička pozadina Lećevice” koji su objavljenu u rubrici „Prigovor znanosti” glasa Koncila.
Za širu perspektivu na stvari kojih je novi zakon o otpadu samo dio, pozivamo vas da pogledate izlaganje Dr. Rath-a: “Call to the people of Germany and Europe” koje je iznijeto na “Cancer Free World conference” u Berlinu 13-3-2012:
Akademija-Art
