“Naše neovisno pravosuđe”
Slučaj INA i Patria imaju tek dvije zajedničke poveznice. Veže ih korupcija na najvišem državnom nivou i “glavnodržavni” Mladen Bajić koji bi predsjednika uprave MOL-a Hernadija gonio zbog davanja mita a bivšeg predsjednika Mesića ne bi – zbog uzimanja!!! To je to neovisno Milanovićevo i Josipovićevo pravosuđe.
“Hrvatska je zemlja u kojoj ni vlada ni predsjednik ni bilo tko drugi ne može utjecati na pravosuđe, jer je ono potpuno neovisno”, izjavio je ovih dana predsjednik Josipović upitan za komentar sukoba između hrvatske i mađarske vlade oko INA-e.
Ako bi zaista povjerovali da su sve presude zadnjih godina bile donesene bez utjecaja politike, jedno ipak nije sporno: progoni posebice najviših dužnosnika posljednjih godina bili su politički motivirani, dakle imali su itekako političku pozadinu. Nijedan se zapravo nije dogodio bez dozvole politike, a to je nebrojeno puta ponovio i sam glavni državni odvjetnik Mladen Bajić.
Znači ako se već, kako tvrdi Josipović, ne sudi po nalogu politike onda je neupitna činjenica da se progon vrši isključivo uz blagoslov najviših političkih struktura. Dakle politika je ta koja određuje tko će biti procesuiran, a tko ne.
Ivo Sanader nikada ne bi završio u zatvoru da nije napravio dvije pogreške – prvo ostavio Mladena Bajića na mjestu glavnog državnog odvjetnika, a drugo da se nije pokušao vratiti na čelo HDZ-a što je izazvalo njegovu nasljednicu da samo dan kasnije pozove Bajića u svoj kabinet i skine embargo s njegovog progona.
Pa ako je to neovisno pravosuđe, onda neka bude profesoru Josipoviću.
Slučajno ili ne, upravo se Josipović nedavno otkrio kazavši kako je mađarsko pravosuđe sudilo našem potpredsjedniku vlade Čačiću pa se “mi nismo bunili”. Slijedom te i takve logike, onda se valjda ni Mađari ne bi trebali buniti ako naš državni odvjetnik želi istražiti šefa uprave MOL-a Zsolta Hernadija.
Da je Bajić bio neovisan kada je donio odluku o raspisivanju tjeralice za Hernadijem to više ne vjeruje nitko. I zato bi bilo bolje da najviši hrvatski dužnosnici poput Josipovića prestanu braniti nedosljednost glavnog državnog odvjetnika, jer se samo kompromitiraju.
Naime, već za koji dan stići će na adresu vlade i hrvatskog Ministarstva pravosuđa neugodno pitanje iz Finske: Zašto hrvatski državni odvjetnik toliko inzistira na progonu Hernadija a u isto vrijeme već godinu i pol nije bio kadar čak ni ispitati bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića o njegovim saznanjima vezanim uz kupnju vojnih oklopnjaka. Tim više jer je u Finskoj već podignuta optužnica protiv ljudi koji su navodno dali mito upravo Mesiću i bivšem direktoru Đure Đakovića Bartolu Jerkoviću, a početkom studenog trebalo bi krenuti i suđenje njihovim “managerima”.
No za razliku od Sanaderovog slučaja, kod Mesića je situacija ponešto drugačija. Iako više nije na funkciji koja bi ga eventualno štitila od kaznenog progona, prije odlaska u mirovinu dobro se osigurao kod svih koji su ga mogli doći glave. Osim toga ne treba zaboraviti jednu bitnu stvar – Mesić je bio taj koji je progurao Bajićevo imenovanje 2001. nakon što se zajedno s Račanom riješio Radovana Ortynskog. Nije presudno, ali će to Bajić ipak imati na umu.
Dakle to je to neovisno pravosuđe.
Čudo je zapravo taj europski uhidbeni nalog. Prihvativši ga Hrvatska se obvezala izručivati svoje državljane zbog postojanja sumnje da je osoba počinila zločin na području druge države članice Europske unije. Dakle, on se izravno odnosi na Hernadija, a na Mesića ne jer je on, hipotetski zločin napravio u Hrvatskoj a ne Finskoj.
Ali tu postoji nešto što se zove opća nadležnost. Naime, pravosuđe u nekoliko europskih zemalja imaju tzv. opću nadležnost što znači da se pred sudovima u tim zemljama mogu pokrenuti postupci protiv državljana drugih zemalja i za djela koja su počinjena u drugim zemljama.
Na to je mislio Milanović kada nam je prodavao priču kako će sad Savo Štrbac dizati optužnice protiv hrvatskih branitelja u zemljama poput Španjolske, Velike Britanije, Francuske ili Njemačke koje primjenjuju princip opće nadležnosti. Istina je da se do danas, a prošla su tri mjeseca od ulaska u EU, nije pojavio nijedan takav zahtjev.
On bi se dakle eventualno po prvi puta mogao odnositi na Stipu Mesića ukoliko ga Bajić bude i dalje štitio od progona, a Finci osude čelnike Patrije koji su dali mito hrvatskim dužnosnicima. Ako recimo pravosuđe Velike Britanije dobije takav predmet i utvrdi da ima elemenata za kazneni progon, Mesić ili neka druga osoba iz afere Patria bi morala biti izručena.
Demagogiju o neovisnom pravosuđu i/li Mesićevu omiljenu sentencu – “neka institucije rade svoj posao” prije dva dana je definitivno srušio sam premijer glavom i riječima: “Ovo je prije svega unutarnje političko pitanje”, reče Milanović na sjednici vlade o promjeni “Perkovićevog zakona”. Dakle, po njemu, Europski uhidbeni nalog, ustavne promjene o nezastarjevanju politički motiviranih ubojstava kao i zahtjev njemačkog pravosuđa za izručenje Josipa Perkovića osumnjičenog za ubojstvo Stjepana Đurekovića nije pravni spor sa EU-om nego je to naše političko pitanje!!!
Eto to je konačni dokaz tezi o neuplitanju hrvatske politike u pravosuđe.
Iako je na kraju teško nagađati kako bi zemlja kriminala(ca) mogla izgledati za šest mjeseci ili godinu dana, izvjesno je da će EUN imati dalekosežne posljedice. Recimo, Josip Perković bi definitivno trebao završiti pred njemačkim sudovima a Ivo Sanader bi do proljeća slijedeće godine mogao dobiti jednog cimera na ženskom odjelu zatvora u Remetincu – Zsolta Hernadija, a nije isključeno da mu se pridruži možda i “doživotni”?!
Foto: Marko Prpić/PIXSELL, DB/Dnevno.hr
