Josip Sanko Rabar: Krist i demokracija

Josip Sanko Rabar

Josip Sanko Rabar

Meditacija

Dugo je vremena teizam povezivan s monarhijskim sustavom. Zemaljska država kao preslika Božje države. Makar je sve na ovome svijetu slika Boga, ovdje je riječ o pogrešnom načinu preslikavanja. Netko bi tobože trebao imati ulogu Boga i apsolutno vladati državom i društvom. Judeokršćanska tradicija ublažila je pogansku teokraciju. Za Egipat, carstvo Inka i mnoga druga drevna društva, vrhovni monarh bio je bog, ili bar božji sin. Čak je i grčki politeizam podrazumijevao da su monarsi i aristokrati rodbinski povezani s bogovima te zajedno čine »mitologiju«, odnosno, religiju izrazito prilagođenu privilegiranoj vladajućoj klasi. Grčki bogovi su po svojoj naravi i karakterima isti kao i grčki monarsi i aristokrati s kojima su međusobno u rodu. Za razliku od njih židovski su kraljevi bili obični ljudi bez rodbinskih veza s Bogom, bitno su se razlikovali od Boga, bili su tek pomazani posebnom Božjom milošću, a isto tako i kršćanski kraljevi.

Cijeli članak možete pročitati u on-line izdanju Glasa Koncila, kao i u novome broju tiskanog izdanja