Josip Šimić: Madarače-obojena drva

Galerija umjetnina grada Sl. Broda otvara izložbu brodskog slikara Josipa Šimića pod imenom „Madarače – obojena drva“, u četvrtak 18. studenoga 2010. u Likovnom salonu „Vladimir Becić“ u 19 sati.

Pogledajte galeriju radova i otvorenje izložbe!

Očuđenje svijeta i mjerenje nemjerljivoga
Dok čarobnjaka iz bajke možemo zamisliti kako svojim potezima (dakako, čarobnima) kistom boji čitav svijet, njegovi kolege u našemu svijetu moraju se zadovoljiti bojenjem isječaka cjeline: papira, platana, stakala, drva, totema… Ne mislim Josipa Šimića proglašavati čarobnjakom, pa niti ‘drveta’ koja oslikava totemima, ali njegova, kako sam ističe, „potreba za oslikavanjem i stvaranjem slike koja nije omeđena” može biti shvaćena kao oduhovljeni pristup kojim iskazuje svoje doživljaje te nastoji, na simboličkoj razini, preoblikovati svijet, odnosno, još točnije, nanovo ga oslikati – stvoriti ga oblikovno istim, ali ujedno i novim, izmijenjenim.
Susrećemo se s ekspanzivnom i primarnom slikovnošću, silovitom i fluidnom, prelivenom preko zadanih okvira (njih zapravo i nema) te stoga tvarno opipljivom. Premda na apstraktnim slikama promatrač doživljava iluziju dubine (ona je moguća kod svakoga supostavljenoga tona i/li superponiranih slojeva), naš autor kao da nije toliko zainteresiran za prikazivanje prostora koliko želi raditi s čitavim prostorom (u tom su me smislu njegove slike na platnu podsjetile na radove Barnetta Newmana jer za realizacije obojice – kao i za još neke pripadnike apstraktnog ekspresionizma, poput Marka Rothkla – možemo reći kako je ‘u njima sadržana implikacija bezgraničnosti’, a oblikovanje se izgubilo, nestalo*). I stoga uviđamo kako se ne radi samo o slikanju – niti o vještini kojom je to učinjeno – nego o pristupu i shvaćanju slikarstva kao stava prema svijetu i konzekventno, o određenoj svijesti. A čini se da je to stav uzvišenoga poimanja stvaralačkoga čina, pročišćenoga, samodostatnoga i ničim sputavanoga, kojim se nadilazi sve neposredno i banalno te izražava određeni doživljaj (poslužimo se ponovo riječima autora: „Izložba je moj doživljaj Brodskih Zdenaca“ – dakle, određenoga prostora).
Ambiciju ka širenju područja umjetničkoga, odnosno zauzimanju novoga teritorija, kod Josipa Šimića napose jasno vidimo na objektima koje ne možemo više definirati kao slike. Uske trake drvenih letvica čitamo kao serijalne sekvence koje se mogu proizvoljno ponavljati unedogled, širiti u svim smjerovima (kao da im je svrha premjeravanje svijeta), dok nađene i odabrane komade debla dešifriramo pak kao fragmente metaslikarstva kojim se nadilaze ograničenja onoga konvencionalnoga. Dakako, takvo nadilaženje (koje je još uočljivije na takvim, u prirodi nađenim predmetima, nego na ostavljenim, nekoć utilitarnim, to jest uporabnim artefaktima) ne znači nužno i veću kvalitetu, tek drukčiju, novu. Zanimljivo je da se u takvome novumu, izvornosti dakle, krije i izrazita arhaičnost. Zapazio je to izvrsno prije desetak godina Predrag Goll kada je istakao (premda mu je polazište za osvrt bilo u Šimićevoj figuraciji, a ne apstrakciji) tradiciju ‘kolorističkih skladova hrvatske seljačke tkanine’, potom ‘neskrivena simbolička i arhetipska značenja’ te zaključno izdvojio: „nadindividualno osjećanje vremena i života“
Upravo zbog takva osjećanja bliskoga očuđenju i čudesnosti, prvotnosti amorfnih stanja, sirovosti snage, ali istodobno i tankoćutnosti gotovo lirskih prijelaza, aktualna izložba radova Josipa Šimića – a sva djela kojih smo se dotakli čine zajedno u međusobnoj interakciji jednu složenu instalaciju – posjeduje stvaralačku uvjerljivost, duboku simboličnost i čvrste karakterne odlike. Njegove realizacije naprosto nose odlučan autorski stav.
Nikola Albaneže


 


Josip Šimić
rođen je 1956. godine u Brodskim Zdencima. Završio šumarsku školu u Karlovcu i Višu upravnu školu u Sarajevu. Radi u Hrvatskim šumama, Podružnica Nova Gradiška. Slikarstvom se bavi od 1973. godine. Slika uljem na staklu, platnu, akvarel, crtež, tempera na drvenim uporabnim predmetima i daskama te ”oslikana drveta”. Izlagao na 28 samostalnih izložbi u Hrvatskoj i svijetu, (Karlovac, Slavonski Brod, Požega,Vinkovci, Zagreb, Weimar, Amsterdam itd.) Ciklus ”Život” (tempera na uporabnim predmetima i daskama ) izložen u galeriji ”Miroslav Kraljević” u Zagrebu (1998) i Galeriji umjetnina grada Slavonskog Broda u Salonu Becić (1999.), dobro je prihvaćen od strane publike i kritike, te su o njemu objavljeni osvrti relevantnih kritičara likovnih zbivanja u Hrvatskoj (J. Pintarić, B. Franceschi, T Lalin, S. Špoljarić, Ž Čorak, P. Goll, B. Pešut…). Izlagao na XV i XVI Bijenalu Slavonije te na 2.,3. i 5. Hrvatskom trijenalu akvarela. Sudjelovao na izložbama: Slawonien 92 Hamburg, Die Kroatische Kunstler fur Slavonski Brod Stuttgart 1992. Dnevnik i likovna mapa Slavonija – Slavonski Brod 1991/92 Roterdam, te Kroatische Impressionen Weimar2003 i dr. Član HDLU-a Zagreb, od 1998. godine. 1999. godine dobitnik javnog priznanja grada Slavonskog Broda GRB GRADA SLAVONSKOG BRODA za 25 godina slikarskog djelovanja. Živi u Slavonskom Brodu.

e-mail: Josip.Simic@hrsume.hr

Branimir Pešut
galerija-umjetnina@sb.t-com.hr

Akademija-Art.hr
18.11.2010.