Otvorenje izložbe 29. rujna 2013. u 12 sati
Izložba ostaje otvorena do 10. studenog 2013.
Autor izložbe povjesničar umjetnosti Milan Bešlić
Galerija Prica, Trg Matice hrvatske 6, Samobor
Iz teksta kataloga izložbe:
LIKOVNA POETIKA JORDANOVA SLIKARSTVA
Kad jedno djelo postane nezaobilazna činjenica u umjetnosti svojega vremena, i relevantan pojam u kulturi u kojoj je stvarano, tada je to umjetničko djelo prihvaćeno kao posebna i zajednička vrijednost. Posebna, zato što je u likovnom jeziku oblikovano na visokim estetskim kriterijima i apostrofirano od kritike po autorskim specifičnostima kao vrijedan prilog u kontekstu suvremene umjetnosti. Dakle, po obilježjima likovnog izraza i njegovim konotacijskim značenjima, te po tematskom problematiziranju temeljnih egzistencijalističkih postulata.
A zajednička zato, što je općeprihvaćeno i kao duhovna vrijednost u likovnom zapisu ljudskog i svakog drugog prolaznog postojanja u neprolaznim tragovima Jordanova kista.
Naime,već je desetljećima slikarsko djelo Vasilija Josipa Jordana na suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni nazočno u obje ove činjenice. U prvoj, kad je u 60-tim godinama prepoznato od kritike po svojoj stvaralačkoj autentičnosti izraženoj osebujnom imaginacijom i specifičnom likovnom poetikom, te napose, i po iznimnom slikarskom umijeću koje ga je uzvisilo među najistaknutije suvremene hrvatske majstore kista.
I u ovoj drugoj, po tome što Jordanovo slikarstvo propituje postojanje u njegovoj vječnoj, u svakom vremenu istoj ljudskoj supstanci, u toj egzistencijalističkoj fragilnosti problematiziranoj poetski i intimistički otkrivajući nove prostore svojemu likovnom izrazu u spoznavanju vlastite biti.
Upravo su ove vrijednosti utjecale na nedvojbeno veliku recepciju Jordanova slikarstva i preko nacionalnih okvira u europskom kontekstu gdje je također prihvaćeno i valorizirano.
Milan Bešlić
VASILIJE JORDAN
Životopis
Vasilije Josip Jordan rođen je 1. ožujka 1934. godine u Zagrebu, od majke Franciske i oca Martina, u obitelji podrijetlom iz Slovenije. U Zagrebu je 1946. godine upisao muzičku školu u kojoj je dvije godine pohađao odsjek violine, a 1948. godine upisuje Školu primijenjene umjetnosti koju je pet godina poslije i završio.
Izložba Miljenka Stančića i Josipa Vanište 1952. godine u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu bila je iznimno poticajna mladom umjetniku. Akademiju likovnih umjetnosti upisao je 1953. godine, a diplomirao je 1958. u klasi prof. Ljube Babića.
Godinu 1961. obilježila su dva velika događaja: Prva samostalna izložba u Gradskoj galeriji suvremene umjetnosti kojom inaugurira svoje osebujno slikarstvo i zadnjeg dana u toj godini ženi se s mlađom kolegicom Dragicom Cvek. Godine 1965. uselio je u svoj atelje u Voćarskoj ulici br. 76 koji mu je od tada, pa sve do danas i obiteljski dom. U braku s Dragicom ima dvoje djece, sina Martina (r. 1970.) i kćer Jelenu (r. 1973.).
U Umjetničkom paviljonu u Zagrebu ujesen 1972. godine izlaže na velikoj tematskoj izložbi Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost autora Igora Zidića. Iste godine Moderna galerija priređuje mu monografsku izložbu kojoj je autorica Jelena Uskoković.
Valja istaknuti da 1969. i 1970. samostalnim izložbama u Gallerie Isy Brachot u Bruxelessu, koja programski promiče nadrealističku estetiku i njezinu obnovu, ima zapaženog uspjeha u belgijskoj kulturnoj javnosti. S ovom uglednom galerijom uspostavio je i profesionalnu suradnju dužu od jednog desetljeća koja je time znatno doprinijela afirmaciji Jordanova slikarstva u europskom kontekstu.
Za docenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu izabran je 1978. godine. Iste godine studijski boravi u Parizu.
Godine 1979. sudjeluje na problemskim izložbama u Dubrovniku (Novi oblici figuracije) i u Osijeku (Mrtva priroda u novijem hrvatskom slikarstvu), te samostalno izlaže u Studiju Moderne galerije „Josip Račić”.
Godine 1982. objavljena je monografija JORDAN autora Josipa Depola. Knjiga je tiskana u izdanju Grafičkog zavoda Hrvatske iz Zagreba, Mladinske knjige iz Ljubljane i Isy Brachot Editeura iz Pariza i Bruxelessa. Predgovore su napisali Matko Peić i Patrick Waldberg. Te je godine izabran za redovitog profesora na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a o njegovu djelu Jakov Sedlar snima film JORDAN 82. po scenariju Ade Kožula u produkciji Filmoteke 16 i RTV Zagreb u trajanju 14 minuta. Te iznimno produktivne slikarove godine i Miro Mahečić dao je svoj prilog kao autor filma TV izložbe – Vasilije Jordan u trajanju 10 minuta i produkciji TV Zagreb.
Krajem 1986. i početkom 1987. godine priređuje monografsku izložbu naslovljenu Antologica di Jordan, prvo postavljenu u dvije padovanske galerije (Civica galleria di Piazza Cavour te Galleria Selearte), a potom u dva galerijska prostora u Bologni (Palazzo Re Enzo i Palazzo Accursio). Izložba je iznimno dobro primljena od talijanske kulturne javnosti, a kritika visoko vrednuje ovu prvu veliku izložbu hrvatskog slikara u Italiji. Tekstove predgovora u katalogu pišu Giorgio Segato, Igor Zidić i Josip Depolo.
Tijekom 1988. godine radi ciklus grafika u tehnici bakropisa za grafičku mapu: Perpetus Augustus – Hommage a August Šenoa. Predgovor je napisao Mirko Tomasović, a tiskana je u nakladi od 41 primjerka kao bibliofilsko izdanje iz biblioteke Tempora Zbirke Biškupić, Zagreb.
Godine 1989. izlazi monografija JORDAN, autora Tonka Maroevića za koju je predgovor, naslovljen Slika i sjećanje, napisao Giorgio Segato. Knjiga je tiskana u izdanju Grafičkog zavoda Hrvatske u biblioteci Prizma koju je osnovao i uređivao Božo Biškupić. U tom razdoblju Jordan je pripremio nekoliko vrlo zapaženih izložbi u prestižnim talijanskim galerijama u Milanu, Padovi i Brescii. Naročito značajnu izložbu pripremio je 1990. godine u Veneciji s Giorgiom De Chiricom u Galleria Santo Stefano (Oniričko, fantastično, nadrealno).
Godine 1991. izabran je za dekana Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Dokumentarni film JORDAN – druga strana svjetlosti, autora Milana Bešlića u trajanju 30 minuta, snimljen je 1993. godine u proizvodnji HTV. Glazbu za film skladao je Frano Parać.
Godine 1995. kao profesor matičar, s Miroslavom Šutejom i Stipom Sikiricom te u suradnji s fra Vendelinom Karačićem i fra Jozom Peijićem, utemeljitelj je Akademije likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu u Bosni i Hercegovini. Na toj, danas uglednoj instituciji koja djeluje u sklopu Sveučilišta u Mostaru, višegodišnji je pročelnik za slikarstvo, potom dekan, te osnivač i pročelnik poslijediplomskog studija „Ars sacra”.
Umjetnički paviljon u Zagrebu i kustos Stanko Špoljarić 1997. godine priređuju mu opsežnu samostalnu izložbu Jordan 1972. – 1997. Iste godine drugi puta samostalno izlaže u Art Gallerie „Reich” u Kölnu.
Autor je svečanog zastora „Harmica” u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu koji je svečano predstavljen hrvatskoj kulturnoj javnosti 1999. godine. Slikarski suradnik bio mu je Rudolf Labaš. Godinu poslije umirovljen je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Katalog u povodu samostalne izložbe u splitskoj palači Milesi HAZU s opsežnim pregledom petnaestogodišnjeg rada za kojega su tekstove predgovora napisali Stanko Špoljarić i Andriana Škunca tiskan je 2000. godine u izdanju Galerije Kula u Splitu.
Godine 2004. radi scenografiju (u 5 slika) za Verdijevu operu Simon Boccanegra u režiji Petra Selema.
Godine 2009. u nakladi izdavačke kuće AGM iz Zagreba tiskana je monografska knjiga JORDAN, autora Giorgia Segata i Milana Bešlića.
Živi i radi u Zagrebu i Pučišćima na Braču.
Milan Bešlić
