Foto: Željko Lukunić/PIXSELL
Nakon što je sudu objasnio da je sa Sanaderom bio blizak i da su bili kućni prijatelji, Ježić je objasnio da ga je Sanader nakon gotovo desetogodišnjeg prijateljstva zamolio da mu organizira primanje 10 milijuna eura od MOL-a
Ježić decidirano tvrdi da je osoba koja je trebala dogovoriti isplatu milijuna za Sanadera Imre Fazekas, osoba od povjerenja Z. Hernadija, te da je novac za Sanadera trebao stići upravo iz Mađarske.
Novac je, prema Ježićevim riječima, trebao biti isplaćen u dvije rate od po pet milijuna eura preko fiktivnog konzultantskog ugovora s dvije švicarske tvrtke. Prva rata od pet milijuna eura uplaćena je u lipnju 2009. godine. Nakon što je Sanader dao ostavku i nakon što se u javnosti počelo špekulirati da je ovaj novac, koji je preko njega isplaćen u pozadini predavanja upravljačkih prava MOL-u, Ježić je iskoristio priliku i rekao mu da više ne želi sudjelovati u primanju novca.
Nakon toga su otputovali Sanaderovu bratu Flaviju u Zürich gdje je Sanader rekao bratu: "Robi više neće pa te molim da ti to dalje organiziraš". Ježić je iz toga zaključio da su se dogovarali o isplati preostalih pet milijuna eura mita.
Iako je Robert Ježić bio manjinski vlasnik utvrtki Xenosplast s deset posto, uspio je, mimo znanja većinskih vlasnika, dogovoriti da se na račun trvtke uplati pet milijuna eura. U početku mu se činilo da je riječ o normalnoj transakciji, iako je ranije rekao da mu se činila rubnom što se tiče zakona. Rubno, kaže, s obzirom da je riječ o političaru, ali u takvoj transakciji uobičajene su konzultantske usluge, pojasnio je ipak Ježić na sučevo inzistiranje. Prodanović je od Ježića pokušao izvući kako je na poslijetku doznao da je Imre Fazekaš uistinu čovjek od povjerenja Z. Hernadija.
Na izravni upit Čede Prodanovića je li Hernadi ikada spomenuo Fazekaša, Ježić opet spominje da je odmah kad je Sanaderu dao podatke o Hurlimanu došao Fazekaš pa je iz toga zaključio. A kad sam upozorio da se ništa ne događa i kad je Sanader pozvao Hernadija opet se pojavljuje Fazekaš, pojašnjava Ježić kako je Fazekaša povezao s čelnim čovjekom MOL-a.
Tijek suđenja pratite ovdje:
9.35 sati Tužiteljica pita Ježića kakav je njegov odnos sa Sanaderom.
Ježić kaže da je Sanadera upoznao krajem 2001. godine preko stranke. Nastavili su se družiti i dalje.
– Dosta sam se angažirao u stranačkim predizbornim aktivnostima 2002. i 2003. Kasnije su se kontakti intenzivirali. Družili smo se u stranci i u Vladi, a krajem 2007. i 2008. još intenzivnije. Pored formalnih susreta i sastanaka, počeo sam dolaziti kod njega kući. Imali smo dosta dobar i intenzivan odnos, kaže Ježić.
Kako nam se odnos uvelike unaprijedio, ušli smo u bližu fazu, bližu i bolju komunikaciju. Često smo, kaže Ježić, ručali na njegov zahtjev bez službene pratnje. Svojim sam ga autom vozio na privatne adrese pa ga nakon sat ili dva vratio nazad. Do kraja 2009. godine bilo je to zaista više nego blisko, objašnjava Ježić.
Tužiteljica: Jeste li organizirali primitak novca za Sanadera?
Ježić: Krajem 2008. na jednom od sastanaka u njegovu uredu, pri izlasku me usput pitao je li moguće organizirati primitak kakvog većeg iznosa novca iz inozemstva koji bi on trebao dobiti. Rekao sam da ne bi trebalo biti problema.
– Ivo Sander je 2008. godine bio jedna od najmoćnijih osoba u RH, premijer, osoba kojoj se bilo kakav zahtjev ne odbija. Ja, koji sam poduzetnik i vlasnik firme koja je ovisna o firmama i privrednim subjektima u vlasništvu RH, vrlo dobro moram paziti i znati da odbijanje bilo kakve zamolbe ili usluge sigurno ne bi bilo adekvatno ili blagonaklono gledano.
– Svjestan sam da je takav zahtjev vrlo osjetljiv i tada sam razmišljao, rubni, jer je riječ o političaru. No, razmišljao sam, bit će sve u redu, objasnio je Ježić zašto je pristao na tu uslugu.
9.42 sati Ježić: Sanader je kasnije konkretizirao prijedlog. Rekao je da treba primiti 10 milijuna eura od MOL-a. Naglasio sam da takva transakcija mora biti izvedena u skladu s poslovnim običajima da mora imati i formalne okvire. Te da novac ako dođe na račun mora imati vrijeme koje će proteći da bi se mogao isplatiti, godinu do dvije. Naglasio sam da će biti i troškova, oko 20 posto.
9.47 sati Stvar je 2009. godine izgledala dosta žurno, dodao je Ježić pa na pitanje tužiteljice kako je Sanader reagirao kad mu je spomenuo troškove kaže: Sanader mi je tada rekao "Pa nećeš meni to valjda naplatiti?".
Ježić: Odmah sam razgovarao sa Stephanom Hurlimannom koji je direktor tvrtke Xenoplast koji je rekao da se kroz konzultantski ugovor sve može obaviti i da na taj način sredstva mogu biti primljena. Podatke o Hurlimannu dao sam Sanaderu. Inače, Ježić je u Xenoplastu manjinski dioničar.
9.54 sati Vrlo brzo nakon što sam predao podatke o Hurlimannu, njega je kontaktirao Imre Fazekaš. Kako se sve odvijalo brzo, Ježić zaključuje da je podatke Sanader predao Hernadiju jer je Fazekaš vrlo brzo kontaktirao Hurlimanna.
Ježić: Hurlimann je rekao da je Fazekaš rekao da dolazi od strane MOL-a i da će njih dvojica organizirati taj cijeli posao.
Tužiteljica: Znate li vi tko je osobno Imre Fazekaš?
Ježić: Ne znam nikad nismo kontaktirali.
Tužiteljica: Ima li Fazekaš kakvu ulogu u MOL-u?
RJ: Bila je poznata stvar, i zato sam rekao rečenicu prije, da je Fazekaš osoba od povjerenja Zsolta Hernadija.
Prvih pet milijuna eura uplaćeno je sredinom lipnja 2009. godine
10.04 sati Tužiteljica: Jeste li dalje kontaktirali sa Sanaderom oko isplate?
RJ: Negdje u petom mjesecu taj dogovor je bio postignut, ali komunikacije dalje nije bilo. U svibnju sam bio pozvan kod Sanadera u Vladu na sastanak. On je bio zauzet pa sam u predvorju kabineta čekao desetak-dvadesetak minuta. Sa sastanka su izašli i pozdravili me Hernadi i Jozo Petrović. Ušao sam kod tajnice i u ured Sanadera. Kako sam malo prije vidio Hernadija podsjetio sam se da situacija još stoji pa sam to rekao Sanaderu koji je mobitelom nazvao J. Petrovića i rekao im da se vrate nazad.
Ja sam pričekao u drugoj sobi dok su oni razgovarali. Kad sam se vratio u Sanaderov ured, kazao mi je: "Zsolt je rekao bit će sve u redu. Budući je velika transakcija, odradit će se u dva dijela i to vrlo brzo. Prvi iznos odmah, a drugi dio do kraja godine", prisjetio se Ježić.
Tužiteljica: Jeste li vidjeli tko je ušao u Sanaderov ured, je li Petrović ušao?
Ježić se ne može sjetiti jesu li obojica ušla, ali s obzirom na narav razgovora smatra da je ušao samo jedan.
Tužiteljica Vanja Matušić pitala je Ježića je li samoinicijativno provjeravao je li sjela kakva uplata ili ga je Sanader to tražio.
– Prije tog sastanka Sanader me u susretima ispitivao je li stigla kakva uplata – potvrdio je Ježić
Tužiteljica: Je li vam bilo neobično što Jozo Petrović dolazi na sastanke s Hernadijem?
Ježić: -Bio je vrlo blizak kao osoba Sanaderu, poznavali su se dugo i kao takav je i tada u to vrijeme bio u Upravi INE tako da mi je njegov dolazak s Hernadijem bio prirodan. S druge strane, znam da su Hernadi i Petrović u izuzetno dobrim odnosima. Petrović i danas radi kao osobni savjetnik Hernadija.
Tužiteljica: odakle to znate?
Ježić: Tijekom 2011. imao sam jedan sastanak s Petrovićem i komentirali smo moje slučajeve i istrage i na moj upit gdje on sada radi, rekao mi je da radi kao osobni savjetnik Hernadija i da je to u službenom i čvrstom odnosu. Nekoliko dana nakon tog dogovora u Vladi Fazekaš je došao u Zurich i sklopljeni su ugovori o konzultantskim ugovorima s dvije ciparske firme na iznose koji su dogovoreni.
Sredinom lipnja stigla je prva uplata od pet milijuna eura s računa tih tvrtki. Sanader je tada bio premijer i čim se to dogodilo prenio sam mu to i tada je on, na moje iznenađenje, pitao kada je moguće čim prije njemu to dostaviti.
Ponovio sam da je zaista nelogično i nesuvislo to raditi jer uplate s računa tvrtki iz egzotičnih zemalja moraju neko vrijeme stajati ako je to prihod ostvaren iz normalnog poslovanje. Sanader je zbog toga bio nezadovoljan. Rekao sam da je to rigorozno i da čak i ako se želi podići 10.000 eura s privatnog računa zahtjeva u banci dodatna pojašnjena. Rekao sam mu da ima brata u Švicarskoj pa nek to sam provjeri.
Nakon Sanaderove ostavke Ježić se povlači iz posla
10.15 sati Tužiteljica: Jeste li nakon Sanaderove ostavke kontaktirali s Hernadijem i Sanaderom?
Ježić: Iza toga bilo je ljeto i praznici, no povratkom s godišnjih odmora imali smo ručak ili dva. Negdje krajem ili u drugoj polovici desetog mjeseca najavio mi je Sanader ručak u restoranu Marcellino da će nam se tamo, nakon što ručamo, pridružiti i Z. Hernadi.
Sanader me čekao sam. Ručali smo i razgovarali i dogovorili da čekamo Hernadija koji je imao sastanke u gradu. Ja sam podmirio prvi račun. Negdje oko tri sata. Međutim, nastavili smo sjediti i čekati Hernadija.
On je došao, ne sjećam se točno kada pa smo i drugi put ručali zajedno, lakše smo pojeli. Pili smo vino i razgovarali. Hernadi je bio zadovoljan kad je došao, rekao je da kad ga je Sanader pitao kako je bilo da je bilo dobro da je zadovoljan. Onda su oni između sebe komentirali opće životne i poslovne situacije. U neko smo doba, kad je njihov intenzitet komunikacije pao, iskoristio sam priliku da Hernadiju predam elaborat naših inženjera u Diokiju sa stručnjacima iz Inina postrojenja Ivanić Grad o poboljšanju ekstrakcije sirovine. Prijedlog poboljšanja Dioki je htio napraviti kako bi količinu etana još više povećali.
10.25 sati Tužiteljica: Jeste li znali da je MOL, odnosno Hernadi isplatio Sanaderu i kada ste doznali?
Ježić: Na početku i u vrijeme prve transakcije nisam to odmah povezao. Nisam ni pitao Sanadera odakle mu novac. No, nakon ostavke i odlaska u tom periodu iza ljeta se sve više počelo špekulirati u medijima o upitnom odnosu i s obzirom na upravljačka prava koja su predana MOL-u, postalo mi je sve jasnije da su te stvari povezane.
Tužiteljica: Je li isplaćeno i drugih pet milijuna eura?
Ježić: Drugi dan nakon ručka u Marcelinu na Sanaderov prijedlog i poziv uputili smo se na utakmicu u Milano na utakmicu Lige prvaka gdje je bio pozvan kao gost Unicredita. Ja sam iskoristio priliku u avionu da mu kažem da, s obzirom da on više nije premijer pa nemam ni pritisak ni strah vezano za sebe i za firmu i s obzirom da mi postaje jasnija pozadina transakcije, rekao sam da prekidam i da ne bih dalje da to društvo primi drugi iznos novca. Sanader je mirno reagirao, rekao je OK, u redu.
Ježić je htio iskoristiti priliku da upozna sam vrh Unicredita, pa je Dioki organizirao mali avion da se ode u Milano.
Ježić: Drugi dan, nakon utakmice, doručkovali smo pa na prijedlog Sanadera promijenili rutu i krenuli u Zürich gdje smo stigli popodne i u jednom hotelu se našli s bratom Ive Sanadera koji je uzeo apartman za popodnevni odmor i tamo smo oko pola sata razgovarali.
U tom razgovoru Ivo Sanader je rekao bratu Flaviju Sanaderu: "Robi više neće pa te molim da ti to dalje organiziraš."
U USKOK-u je rekao da su Flavio i Sanader izravno pregovarali o tome da se pet milijuna isplati preko druge tvrtke, pa je sudac pitao Ježića je li on zaista to čuo ili je zaključio iz razgovora.
– Ja sam zaključio da je riječ o ovom drugom dijelu, ali nisam čuo da se spominje iznos – odgovorio je Ježić.
Ježić je dalje izvijestio Hurlimanna te su ciparske tvrtke krajem 2009. godine dostavile raskid ugovora u kojem je naznačeno da ne postoje nikakva potraživanja prema Xenoplastu.
Novac je na računu Dioki holdinga i Ježić čeka da ga vrati RH
10.44 sati Tužiteljica: Ni jedna ugovorna strana nije tražila da se obavi ikakva radnja. Zašto su ti ugovori zaključeni?
Ježić: Da budu forma kroz koju će se isplatiti novac.
Tužiteljica: Je li tko kasnije tražio povrat sredstava?
Ježić: Nakon mog iskaza u USKOK-u krajem svibnja u medijima je objavljen i komentiran taj iskaz, a početkom rujna stigao je službeni dopis tvrtki u Švicarsku gdje je traženo da se novac vrati jer ugovor nije ispoštovan i da je njihov poslovni ugled narušen. Pod prijetnjom sudskog spora tražili su povrat.
Začudili smo se da oni nakon dvije i pol godine traže povrat i pozvali smo se na odredbe raskida ugovora u kojem su jasno rekli da neće biti potraživanja, i oni se više nisu javili.
Novac je na računu tvrtke Dioki Holding jer je tvrtka Xenoplast u siječnju 2011. pripojena Diokiju i Ježić samo čeka da taj novac vrati RH.
Tvrtka Xenoplast bila je aktivna, a u svom imenu ima izraz Shipping što znači da se bavila i poslovima u vezi brodova, a bavila se i dristributivno trgovinskim poslovima, a posebnice poslovima s Libijom. Novac je bio na računu da se normalno koristi.
Tužiteljica: Jeste li jasno rekli Ivi Sanaderu da ćete novac koristiti za poslovanje.
Ježić: To je jasno samo po sebi, ništa nije bilo sporno. Novac je ušao kroz usluge i kao pokriće su služili ugovori o konzultacijama.
Tužiteljica je htjela pitati je li na taj način novac prebačen u legalne sfere, no sudac Turudić to nije dopustio kazavši da u ovom predmetu nitko nije optužen za pranje novca.
Sudac Turudić: Pauza do 12 sati.
Nakon pauze suđenje se nastavlja unakrsnim ispitivanjem svjedoka
12.03 sati Počinje unakrsno ispitivanje svjedoka.
Prodanović pita Ježića da pojasni tko je sve bio u vlasničkoj strukturi Xenoplasta?
Ježić: Komunikacija je išla preko direktora Hulrimanna. Nisam poznavao ostale osobe u vlasništvu, sve je išlo preko odvjentičkog društva. Ježić dalje, na pitanje Prodanovića je li Hurlimann obavijestio većinske vlasnike o uplati koja će se odogditi, kaže da nije. Ja kao i Hurlimamnn imali smo dogovor. Znali smo da će doći novac i to mojom aktivnošću.
Prodanović pokušava izvući iz Ježića kako su onda suvlasnici mogli reagirati kad je trebalo izvući novac i rezimira da je ježić sve radio mimo znanja većinskih vlasnika.
ČP: Kad ste saznali da je Fazekaš osoba od povjerenja Hernadija?
RJ: Već tada je bilo evidentno, na prvom sastanku. Brzinom izvršenja cijeloga posla , ali i Fazekaš je došao i predstavio se kao predstavnik MOL-a.
ČP: To je jedino saznanje?
RJ: Pa sigurno ga ne bi poslao netko ispod ranga gospodina Hernadija.
ČP: Zbog čega?
RJ: Zbog načina poslovanje takve firme i takve komunikacije i dolazak Hernadija i razgovora nakon kojeg se procedura ubrzava i dovršava.
Na izravni upit Čede Prodanovića je li Hernadi ikada spomenuo Fazekaša, Ježić opet spominje da je odmah kad je Sanaderu dao podatke o Hurlimanu došao Fazekaš pa je iz toga zaključio.
– A kad sam upozorio da se ništa ne događa i kad je Sanader pozvao Hernadija opet se pojavljuje Fazekaš, pojašnjava Ježić kako je Fazekaša povezao s čelnim čovjekom MOL-a
12.16 sati ČP: Jeste li inače zaključivali ugovore o savjetovanju i kakvi su bili honorari?
RJ: Jesam, jednom s Hypo bankom na iznos od pet milijuna, a 3,5 milijuna eura je izvršeno.
ČP: Kada ste bili u Vladi tko je pitao, vezano za isplatu novca, jeste to vi asocirajući se na Hernadija ili je Sanader prvo pitao?
RJ: Rekao sam da je Sanader prethodno na nekom od sastanaka to pitao i ja sam provjerio a kad smo se sastali u Vladi onda sam dao komentar.
ČP: Kako to da vas je Sanader u petom mjesecu pitao za to, a ugovori su sklopljeni u šestom mjesecu?
RJ: Potpuno je razumljivo, Sanaderovo pitanje je bilo jel se što dogodilo, je li stigla uplata. Ne znam što je u toj priči sporno? Stvarno ne razumijem, jedno je povezano s drugim. I sam način kako se odigralo. Forma zaključenja ugovora bila je samo forma.
ČP: Novac koji se zatekao na računu Xenosplasta, dajte nam opišite njegovu sudbinu?
RJ: Vro brzo ugovorom o zajmu novac je prebačen na račun Diokija i tamo je bio u operativnoj fukciji.
Na Prodanovićev upit koji je to točan datum bio, Ježić sliježe ramenima. U iskazu je rekao 28.9. pa mu se to predočava na što kima glavom. U drugom je pak iskazu od svibnja 2011. Ježić rekao da je nakon raskida ugovora s ciparskim tvrtkama novac i dalje bio na računu Xsenoplasta.
Izvor: AŠR / Večernji list
Akademija-Art
