Skip to content

Jedna od najboljih verzija Zebre i druga op-art djela Victora Vaserelya


Akademik Tonko Maroević i prof. Martin Henc

IZLOŽBA U galerijI mona lisa

Djela Victora Vasarelyja

Pravu atrakciju priredili su u zagrebačkoj Galeriji Mona Lisa: ponudili su znalcima i svima koji vole likovnu umjetnost djela Victora Vasarelyja. A toga francuskoga umjetnika mađarskog podrijetla psočavila je slika zebre načinjene od crnih i bijelih pruga koje se uvijaju dajući nezaboravan prizor. Ta slika Victora Vasarelyja (1906. – 1997.) postala je prvim djelom op-arta, optičke umjetnosti, a Vasarely njezinim ocem.

Taj autor, kažimo i to, zastupao je znanstveni pristup umjetnosti i smatrao ga važnijim od tzv. osobnog pristupa umjetnosti. Za njega se kaže da je francuski slikar iako je mađarskoga porijekla, jer je svoje umjetničko djelo ostvario u Parizu kamo je pošao početkom 1930-ih i za što je okićen Legijom časti.

Kako smo već napomenuli “Zebra” je antologijski rad, ali se motivu zebre Vasarely vraćao više puta, a upravo jednu od najboljih verzija možemo sada vidjeti – počevši od 28. siječnja pa do 25. veljače – u zagrebačkoj Galeriji Mona Lisa. Voditelj te galerije Martin Henc obećao je i ostvario to da će publici približiti rad umjetnika koji je prvi služio i kompjutorom da bi stvorio rad visoke umjetničke i estetske vrijednosti. Po mnogo čemu je Vasarely pionir: smatrao je da umjetnost mora biti dostupna svima, pa se otisci njegovih grafičkih radova rado umnožavaju. U svakom slučaju ti radovi pri tome ne gube zbog toga svoju umjetničku vrijednost, kao što se to događa s nekim drugim sličnim ali manje vrijednim djelima.

U Tkalčićevoj ulici, u Galeriji Mona Lisa možemo vidjeti tj. provjeriti zašto su Vasarelyjeve optičke iluzije snažno utjecale na grafičku popkulturu svijeta. Zanimljivo je da je i slavna Rubikova kocka slagalica inspirirana  Vasarelyjem koji je sigurnost znanosti i znanstvenog pristupa umjetnosti držao važnijom od tzv. osobnog pristupa umjetnosti. Upravo Vasarelyjeve kompleksnije, složenije kompozicije koje su u najvećoj mjeri ostvarene kombinacijama kvadratića i kružića, ali ne kao puka intelektualna konstrukcija.

U katalogu izložbe je objavljen tekst naslovljen Valovi i virovi Victora Vasarellya. Ovako umjetnikovo značenje tumači književnik i povjesničar umjetnosti akademik Tonko Maroević:

– Među svim likovnim umjetnicima koji nisu pripadali povijesnoj avangardi (to jest razdoblju od kubizma do dadaizma, eventualno do nadrelizma, dakle između 1907. i 1924.) Victor Vasarely je jedan od onih koji su najodređenije sačuvali izazov inovativnosti i potrebu djelovanja na samim granicama – Razvoj Vasarelyjeve metode vodio ga je sve više prema strogosti i disciplini od svojih suvremenika trajno je proširivao područje svojih zanimanja i istraživanja, a vlastitu je imaginaciju stavio u službu kolektivnog programa,dovodeći je do samoga ruba individualnoga žrtvovanja,samoponištavanja mašte u struktrualnim eksperimentima i metodičnim ,egzaktnim optičkim rješenjima.Rođen u Pečuhu 1908.godine, svoje umjetnički formativne godine proveo je u Budimpešti, gdje je-uz studij medicine, potom napušten započeo djelovati unutar Bortnykove radionice,u kojoj se osjećao duh Bauhausa.

Iz svoje mađarske domovine možda je ponio neke arhitpske figure kromatske preferencije, ali je slobodniji ambijent stvaralaštvovrlo jrnašao u Parizu, u koji se doseljuje 1930.godine i radi kao primijenjeni umjetnik, baveći se reklamnom grafikom.Uz iskustvo „geštalt“ psihologije na njega bitno utječje konstruktivno- racionalistička linija moderne umjetnosti, a posebno, čini seKleeova sustavnost, udružena s ludičkom dosjetljivošću i linearnom ritmičnošću.Rani Vasarelyjevi radovi nastali su dinamiziranjem crno –bijel)pojasevapolja i nizova.Razvoj Vasarelyjeve metode vodio ga je sve više prema strogosti i disciplini kompozicione rešetke ,no kompenzativno i prema sve većem bogastvu u šarolikosti kolorističkih odnosa , tonskih kontrasta.Vasarelyjevo stvaralaštvo vrlo je rano imalo odjeka u hrvatskoj sredini,zahvaljujući interesu nekih naših umjetnika i galerista.U svakom slučaju Victory svojim „planetarnim folklorom „ ne ostavlja mjesta ravnodušnosti,bilo da nas upućuje prema modrijanovskoj kontemplativnosti ili pak prema escherovskoj začudnosti. A najbolje bi bilo kazati-prema vasarelyjevskoj lucidnoj kombinatorici nemira i sklada. – riječi su akademika Tonka Maroevića.

Tekst i foto: Nives Gajdobranski

Akademija-Art