Jasmina Diklić: Iz zagrljaja vatre


Na otvorenju izložbe

Atelijer Lučko, Unčanska 2, Lučko (Zagreb)
Dani otvorenog atelijera
raku
Jasmina Diklić
Iz zagrljaja vatre

od 16. 12. do 31. 12. 2011.
„Umjetnost je korak od vidljivog, poznatog, do nepoznatog.“
Kahlil Gibran
Vidljivo je i poznato svuda oko nas, a moglo bi se kazati i u nama, barem djelomično, i moglo bi se označiti kontingentnim, pa i autoritativnim. No nepoznato bilo koje vrste zapravo je ono što pokreće, daje smislenost i nemir traženja, bez obzira da li afirmira ili dezavuira poznato, to jest ono poznato koje takvim osjećamo, smatramo, živimo i/ili smatramo nužnom (životnom) istinom. Izvjesna se diskrepancija čini neizbježnom, no da li je baš tako? Na jednom mjestu Kahlil Gibran kaže: – Ljepota je život kad život skine koprenu sa svoga svetog lica. Ali, vi ste taj život i vi ste ta koprena. Ljepota je vječnost što se gleda u ogledalu. Ali vi ste ta vječnost i vi ste to ogledalo. Iza te koprene prebiva nepoznato. Sama koprena je nepoznatost i izvjesno je, samo se kroz umjetničko može tamo doprijeti ili se barem tome nadati. U ogledalu umjetničkog, izgledno je, može se ogledati i vidljivo i poznato potpunije i svrhovitije. Ipak prvenstveno se može očekivati, barem priželjkivati, prepoznavanje nepoznatog ili biti tek zatečen, iznenađen, možda ponesen, razgaljen – zagrljen.

U sestrinstvu četiriju elemenata vatra je «najnestašnija». Istovremeno može uništavati, ali često i neočekivano, spontano, gotovo pa primordijalno stvarati na nepoznati ili (ne)predvidljivi način kao sukreator u umjetničkom činu. Kada je japanski keramičar Tanaka Chojiro (1516.- 1592.) ingeniozno, još u 16. stoljeću, «izmislio» tehniku raku, na neki je način upregnuo primordijalne sile svih četiriju elemenata, a vatri je namijenio ulogu «dirigenta», ostvaritelja. Zemlja (glina) je medij, a zrak (kisik, dim) i voda (vlaga) su reduktori u stvaralačkom «nestašluku» vatre. Može biti da se Tanake ugledao na kreativnost svete i fascinantne planine Fujiyame, toliko drage Japancima. Riječ raku, prema šogunskom pečatu,u sebi nosi značenje sreće, jednostavnosti, užitka ili radosti. Moglo bi se kazati da je ta keramička tehnika, na neki način, pradavni odjek iz prvotnog grotla magme pri stvaranja svijeta.


Jasmina Diklić, vrsna keramičarka, s radošću i užitkom ulazi u začudni svijet tajanstvene i ekspresivne tehnike raku. Vrlo je svjesna karaktera slučajnosti i izvjesne nepredvidivosti finalnog rezultata. Kreativnost je dozvoliti sebi pogreške. Umjetnost je znati koje od njih zadržati. –(Adams Scott). No istovremeno tu slučajnost, kontingentnost sretno i vješto manipulira postižući posebnu i navlastitu sugestivnost rustikalnog likovnog izričaja, reprezentirajući svoju zaljubljenost u prirodu, u asocijativne oblike plodova i plodina i sličnom prispodobivo. U jednom trenutku se esencijalnost prirode javlja kao mistično pregnuće ili u drugom kao inspiracija kada se kao ispod višeslojnih velova, jednom prozračnih, drugi put gustih, vehementnih kaligrafskih šara, struktura i tekstura, kracera i kratera sluti odjek tajne postojanja, prolaznosti i vječnosti. Ono što plijeni je instinktivan poticaj da se i taktilno osjeti plemenita, često svilenasto-baršunasta epiderma, koja kao da iznutra zrači privlačnom, plemenitom energijom prezrelog ploda. Umjetnica kao da je u nekom, pomalo tajnom, konkordatnom dosluhu s tajnama prirode i njenim odmjerenim razotkrivanjem i emanacijom. To su objekti koji istovremeno isijavaju i apsorbiraju životnu sokovitost. Kad se prisjetimo da je to sve nastalo iz dramatičnog vatrenog zagrljaja, u radikalnoj redukciji i pustopašnoj igri četiriju elemenata,ne možemo ne biti pomalo začuđeni, zatečeni, ali u konačnici pozamašno oduševljeni, poneseni. I da završimo predivnom misli velikog Novalisa: Umjetnik pripada svom djelu, a ne djelo umjetniku! Pridružimo se nekako i mi tom pripadanju… Zaključimo pomalo patetično romantičarski. Umjetničko Jasmine Diklić proističe iz tamo nekog pradavnog, sudbonosnog grotla, kao što, više ili manje, i svako istinsko umjetničko djelo, a kreator je na neki način samo medij, transmiter, posrednik. Umjetnik je putnik avanturist koji se usuđuje kročiti u nepoznato i, ako ima sreće, uspješno se vraća s naramkom darova ljepote.

Ivan Obsieger, Atelijer Lučko, prosinca 2011.

Jasmina Dklić je rođena 1962. godine u Novom Sadu, gdje i danas živi i radi. Završila je Srednju školu za dizajn «Bogdan Šuput» u Novom Sadu, odjel grafike. Godine 1985. diplomira na Pedagoškoj akademiji, likovni smjer. Od završetka školovanje pretežno radi keramiku. Od 1995. vodi tečajeve za djecu i odrasle. Članica je slijedećih udruženja: UPIDIV – Novi Sad, Likovno Udruženje Centar-LUC, Ceramic Guild-Cag, Keramiken, Udruga likovnih stvaralaca Zaprešić, Likovna udruga «Motacilla alba» Ješkovo, Udruženje likovnih stvaralaca Šabac i član je međunarodnog udruženja primijenjenih umjetnika Travel is art, sa sjedištem u New Yorku.

UNČANSKA

U predgrađu čudno mjesto jedno
Ni jako lijepo ni jako bijedno
Svima koji tamo dođu je po volji
Da se osjećaju i ljepši i bolji
Tamo im misao bez zapreke plovi
U nadi da se ipak ostvaruju snovi
Dolazak tamo svima je na veselje
Jer umjesto zbilje vladaju želje.
Ivanu od Kalmana, lipnja 2006.

"Dani otvorenog atelijera" – održane izložbe: 1. Ivan Obsieger: "Materijalizirajući zvukove i ritmove prirode" – slike 2. Antonija Balić: "Izložba" – keramika 3. Ivan Branko Imrović: "Crtačev dnevnik" – slike i jedna skulptura 4. Darija Dolanski Majdak: "Oblaci tmasti i bijeli svijetle noću" – slike 5. Ivica Kiš: "Kompresija vremena – simulakrum prostora" camera obscura, fotografije. 6. Grupa mladih umjetnika iz Berlina: "Trotzdem da – ipak ovdje" – fotografije, video projekcije, dija instalacije 7. Marcela Munger: "Klasteri" – slike 8. Vendi Babeli: "A gdje je Vendi?" – slike 9. Hrvoje Ljubić: "U trenutku iskrenja",reljefi u bakru i srebru – crteži 10. Autoportreti profesora Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, iz Zbirke Klementa Lukina. 11. Bojana Švertasek: "Plein air – Bilješke akvarelom (uz more) i Zagorski bregi" keramika, slike12.Antun Vuksan: "Zagreb – Velika Gorica – Sveta Jana" – akvareli. 13. Romano Baričević: "U potrazi za sjetlom ili paradigma crnog" -kombinirana tehnika na platnu. 14. Atelijer (Brezovica) Lučko: "Na pragu 35.-te godišnjice zajedništva u raznolikosti" -slike, crteži. 15. Vlatko Vincek: "No name" – performans. 16. Ivo Šebalj: "Osamnaest tempera na papiru iz ciklusa GLAVE 2000." 17. Ante Despot: "Mala tajna kiparstva" – skulpture 18. Lidija Mauri: "Neko drugo sidrište" – slike 19. Davorin Radić: "Slikarev kiparski dodir" – skulpture i poneki crtež 20. Ivan Branko Imrović: "Modeliranje modusa" – terakota, gips, bronca 21. Zvonimir Zagoda: "Apstraktno u konkretnosti realiteta" – fotografije22. Ivica Kiš: "Vinorelli o5" – vinom slikane slike 23.Nenad Burcar: "Slike cvijeća" 24. Ivan Obsieger: "Četrdesetpet godina prije" – slike 25. Dario Pavljašević: "Pogled znatiželjnog oka" – skulpture, crteži 26. Zlatko Modrić: "Bol srebrom urešena" – slike 27. Davorin Žitnik Žito: "Suzna dolina silikona" -instalacija 28. Ksenija Richter Pušić: "Iza tog vela svjetlica li…" – slike na svili 29. Igor Gustini: "Na vrhu vala" – slike 30. Arsen Dedić: "Neslužbena muzika duha ili kozmička zaljubljenost" – slike i predstavljanje zbirke pjesama SLUŽBENA DUŠA 31. Renata Vranyczany Azinović: "Suspregnuta rasipnost" – keramoskulpture i slike 32. Zoran Pušić – Imota: "Zaljibljivost u viđeno" – slike33. Aleksandra Rotar: "Preskok preko rupe" -slike 34. Robert Ravnić: "2+2=4" – fotografije 35. Ivan Obsieger: "Slak, ladolež, Convolvulus" – fotografije 36. Robert Ravnić: "Portreti" – cb fotografija 37. Darija Dolanski Majdak: And forever skyline blue – slike 38. Grupa autora: vinorelli, slike vinom 39. Eduardo Barbici: Iberijski odzvuci – slike 40. Ivančica Cvitić Znidarčić: Kao za let, mjestimice – porculan 41. Ivan Obsieger: DVORAC BREZOVICA, freske, (re)kapitulacija propadanja, fotografije 42. Nadica Eichhorn: Dio arhipelaga, keramika 43. Galerija "Kristofor Stanković, DVORAC BREZOVICA 44. Raul Goldoni: Aktovi – crteži 45. Zoran Pušić – Imota: "Sto minijatura u dosluhu", slike 46. Erzsébet Mezei: "Šapat tuge – osmjeh sreće", grafike 47. Iva Vladimirova: "Kako – što – tko", slike, 48. Boris Roce: "…ili sloboda naslijeđa", keramografika i drugo, 49. Gabrijela Rukelj: "Vidjeti snoviđeno", slike, 50. Jasmina Diklić: "Iz zagrljaja vatre ", raku


Izložba je ostvarena zahvaljujući potpori Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport, Zagreb


Nakladnik: Atelijer Lučko
Za nakladnika: Ivan Obsieger
Urednik kataloga:
Ivan Obsieger
Postav izložbe: Kiš, Eichhorn
Priprema i tisak: Filip
Naklada: 150 primjeraka

Akademija-Art.hr
06.12.2011.