Intervju
Prof. dr. sc. Jasenka Markeljević
Novi bi zakon mogao omogućiti provođenje tehnički mogućih, ali često etički nedopustivih postupaka
Novi ministar zdravstva Rajko Ostojić najavio je promjene Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Riječ je o području koje je povezano s nizom etičkih pitanja.
Crkva u svom moralnom nauku, koji u savjesti obvezuje svakog vjernika, odbacuje umjetnu oplodnju (izraz »medicinski potpomognuta oplodnja« zapravo je eufemizam, izraz koji uljepšava stvarnost, jer se bježi od mrskog izraza »umjetna«), točnije svaki postupak koji uključuje tehničko (umjetno) upletanje trećeg u intimni odnos muškarca i žene, koji je po svojoj naravi otvoren začeću. Crkva smatra, naime, da je takvo upletanje nedostojno početka novoga ljudskog života. Još je moralno neprihvatljivija činjenica da su postupci umjetne oplodnje često vezani uz uništenje embrija, dakle ljudskog života u svom začetku. No ni tu popis moralno neprihvatljivih ili prijepornih aspekata ne prestaje. Stoga zakonska rješenja u zemljama s tradicijom sličnoj Hrvatskoj (primjer su većinski katoličke Italija i Austrija), ali sa znatno dužom i snažnijom tradicijom demokracije, predstavljaju neku vrstu kompromisa: načelno dopuštaju umjetnu oplodnju, uz ograničenja kojima nastoje umanjiti štetu. Primjer takvog zakona je još uvijek važeći hrvatski zakon.
»I najvažnije, znaju li potencijalni donatori i zakonodavci za odredbe u Uneskovoj Konvenciji o zaštiti prava djeteta? Koja između ostaloga, obvezuje države i njihove institucije da »u prvom redu vode računa o interesima djeteta«, te da je pravo djeteta poznavati svoje roditelje i uživati njihovu skrb. Podsjećam da je Republika Hrvatska potpisnica Konvencije koja ima snagu zakona.« »Novi bi zakon mogao omogućiti provođenje tehnički mogućih, ali često etički nedopustivih postupaka, jer narušavaju dostojanstvo ljudskog bića – u skladu s dominantnom paradigmom naše civilizacije koja se temelji na ‘diktaturi etičkog relativizma’, političkoj trgovini, komercijalizaciji i iluziji o neograničenoj moći i dosegu znanosti.«
Kako bi posvijestio neke aspekte umjetne oplodnje, Glas Koncila je sugovornicu pronašao u prof. dr. sc. Jasenki Markeljević. Osim što je profesorica interne medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te pročelnica Zavoda za kliničku imunologiju, pulmologiju i reumatologiju Klinike za unutrašnje bolesti u KBC-u Sestre milosrdnice, prof. Markeljević je članica Nacionalnoga bioetičkog povjerenstva MZRH-a te bivša članica Nacionalnog povjerenstva za medicinski potpomognutu oplodnju. Također je članica Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva te njegova predstavnica u europskom i svjetskom udruženju liječnika katolika (FEAMC i FIAMC).
Tehnički moguće, etički često nedopustivo
Prema najavama novog ministra zdravstva, brzo valja očekivati zakonske promjene koje bi omogućile zamrzavanje zametaka za sve koji to žele, a do lipnja će biti pripremljen potpuno novi zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji (MPO). Imate li neka točnija saznanja, ili barem pretpostavke, o čemu bi moglo biti riječi?
Prof. dr. sc. J. Markeljević: Najave novog ministra zdravstva prof. dr. Rajka Ostojića o donošenju novog zakona bile su jasno formulirane u predizbornoj kampanji »Kukuriku koalicije«, s naglaskom na mogućnost zamrzavanja embrija. Ako postavljamo pitanje o ostalim odredbama koje će sadržavati novi zakon o MPO, možemo pretpostaviti da će biti u suglasju s njihovim tzv. »liberalnim svjetonazorom«. Dakle, novi bi zakon mogao omogućiti provođenje tehnički mogućih, ali često etički nedopustivih postupaka, jer narušavaju dostojanstvo ljudskog bića – u skladu s dominantnom paradigmom naše civilizacije koja se temelji na »diktaturi etičkog relativizma«, političkoj trgovini, komercijalizaciji i iluziji o neograničenoj moći i dosegu znanosti.
Ovdje se neizbježno postavlja niz pitanja: Koji motivi pokreću znanstvenike na znanstvena istraživanja, želja za spoznajom apsolutne istine, one istine koja je »referentna točka« susreta znanosti i religije, ili pak sebe vide u ulozi apsolutnog gospodara? Gdje je granica koja razdvaja dobrobit čovjeka od manipulacije s dostojanstvom ljudskog bića? Koliko se poštuju religijska, kulturna i biopolitička obilježja društva u planiranju i realizaciji znanstvenih istraživanja, ali i u primjeni znanstvenih spoznaja? Koliko smo svjesni tzv. »cost-benefit« načela (logike koja se vodi omjerom uloženih sredstava i rezultata) i utjecaja »lingvističkog inženjeringa« (preimenovanje pojmova u skladu s ideološkim ciljevima) na našu svakidašnjicu, znanost i poimanje etike?
Dopustimo li relativiziranje početka života, što slijedi?
U jednome intervju ministar zdravstva (ili »zdravlja«) rekao je da je sadašnji zakon »rigidan, konzervativan zakon 20. stoljeća« (on će vrijediti »za sve naše građane koji smatraju… da život počinje spajanjem muške i ženske jajne stanice«), a budući će biti za »građane koji žele zakone i spoznaje 21. stoljeća«. To bi bili oni koji »smatraju da život počinje rođenjem djeteta, prvim plačem ili kad mama osjeti prve pokrete«. Nije li ministar time dio građana implicitno proglasio nazadnjacima? Bi li se i ljudi iz medicinske struke, barem neki, mogli tako osjećati?
Prof. dr. sc. J. Markeljević:: Ministar je relativizirao »početak života«, relativizirajući svoju savjest, struku, znanstvene spoznaje, europske i svjetske deklaracije i konvencije, kodeks liječničke etike i Ustav RH, jasno diskriminirajući većinu, posebno majke koje nose »živo dijete«, za razliku od onih koje nose »nešto neživo«. Možda nam indirektno najavljuje ukidanje odjela za zbrinjavanje rizičnih trudnoća i u sklopu štednje? Dopustimo li relativiziranje početka života, što slijedi?
Hipokratova zakletva, savjest i zdrav razum
Radi informacije naših čitatelja, što podrazumijeva »zamrzavanje embrija«?
Prof. dr. sc. J. Markeljević: Postupak MPO omogućuje između ostalog i zamrzavanje »viška« embrija koji se pod određenim uvjetima implantiraju u maternicu buduće biološke, pravne ili surogat majke, ali se, između ostalog, koriste u prediktivnoj dijagnostici, eksperimentima i postupcima liječenja s matičnim embrionalnim stanicama, ovisno o pravnoj regulativi. Dakle, omogućuje realizaciju ranije neostvarivih znanstvenih ideja koje otvaraju brojna pitanja o etičkim dimenzijama u metodologiji znanstvenih istraživanja, dijagnostičkim i terapijskim postupcima.
Izvor: Darko Grden /Glas-koncila.hr/
Akademija-Art.hr
