@ &TD / Studentski centar, Zagreb
Izložba fotografija
Jana Dabac i Jurana Hraste
Opsjednutost kadrom
od 09. 06. do 30. 06. 2011.
Kojem diskursu pripadaju nizovi fotografija dviju autorica, koje zajedničku potrebu za fotografiranjem sličnih motiva i metoda bilježenja – nizanja fotografija – pretpostavljaju potrebi za originalnošću, jednako kao što koncept pretpostavljaju autorstvu? Originalnost ove fotografske koncepcije, suprotno teoriji Rosalind Krauss, upravo je u odustajanju od nje na račun multiplikacije. Izložba nam daje poticaj za istraživanje pojma originalnosti koji je podređen zajedničkom, istom, ponavljajućem.
Drugo zanimljivo pitanje koje postavlja izložba je tko je umjetnik/umjetnica, da li je to termin vokacije koji je umjetnost dvadesetog stoljeća revno preispitivala i što ako je i pojam autorstva stavljen pod upitnik? Možemo li zamisliti da je netko umjetnik – ponekad, nasumično, na tren? Cavell u svojoj knjizi „Moramo li misliti to što govorimo?“ ponavlja Wittgensteinovo pitanje: Može li netko imati osjećaj žarke ljubavi ili nade u trajanju od jedne sekunde, bez obzira što je prethodilo ili uslijedilo nakon te sekunde?*
I evo nas u tom neponovljivom uhvaćenom trenutku, izdvojenom iz neprekidnog tijeka stvarnosti, gdje izolirani fragmenti kreiraju novu umjetničku fotografsku istinu, daleku od one objektivne. Upravo taj novi fiktivni svijet prikriven u neprekidnom prolasku slika, kako tvrdi Baudrillard*, dokazuje da je fotografija ne – objektivan medij, te da stvara umjetnu, umjetničku sliku svijeta. Izdvajanje trenutka i želja za zaustavljanjem pokreta ukazuju na glorifikaciju slučajnog svakodnevnog motiva, koji je glavni lik na ponavljanoj sceni. U ubrzanom ritmu svakodnevnice, razlomljeni ponavljani kadrovi opiru se savršenom trenutku svjetla jednako kao i slučajnom dolasku u kadar i stvaraju novo interesno polje događanja.
Nagon za arhiviranjem, povezan sa strahom od zaboravljanja, nedoživljavanja i nestajanja stvarnosti, ukida se opsesivnim okidanjem. Slučajni prizori, prolaznici, parkirani automobili, duga ili par bijelih cipela u kadru, to su motivi koji dobivaju u bitci sa zaboravom. Uzimanjem uzoraka i dijeljenjem istih stvara se ‘inventar’, koji je produkt rada na usporavanju vremena i arhiviranju memorije trenutka.
* Stanley Cavell, New York, Scribners, 1969, str. 91.
* Jean Baudrillard. Fotografija ili pismo svjetlom, 2002.
Davorka Perić
Jana Dabac i Jurana Hraste rođene su 1978. godine u Zagrebu. Prijateljice od 1984. Diplomirale na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 2004. godine. Nakon diplome rade kao projektantice u arhitektonskim uredima. Od nedavno djeluju kao samostalne arhitektice. Bave se arhitekturom, dizajnom i fotografijom.
