Izrael pregovara s Azerbajđanom o napadu na Iran

Mogućnost da Izrael jednostrano napadne Iran dovela je Bliski istok na rub ponora i uznemirila njegova glavnog saveznika usred kampanje za izbor novoga američkog predsjednika

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu upozorio je da je strpljenje Izraela pri kraju i upozorio da je Teheran manje od godinu dana udaljen od "crvene linije" nakon koje će se domoći nuklearnog oružja.
Brojni Izraelci, međutim, boje se da bi jednostrani napad, bez potpore SAD-a, propao protiv tako velikog i udaljenog neprijatelja.
No, što ako, čak i bez Washingtona, Izrael ne bi bio sam?
Azerbajdžan, naftom bogata bivša sovjetska republika na sjeveroj iranskoj granici, već je s Izraelom razgovarala o tome kako bi azerbajđanske zračne baze i špijunske letjelice mogle pomoći izraelskim zrakoplovima koji bi izdaleka napadali Iran.
To je daleko manje od masovne oružane pomoći i diplomatske potpore koju Netanyahu priželjkuje od Washingtona. Ali, imajući u vidu da bi se time rješila ključna slabost izraelskog ratnog plana, a to je popuna borbenih zrakoplova gorivom, špijuniranje i akcije spašavanja, savezništvo s Azerbajdžanom moglo bi navesti Izrael da barem razmisli o isplativosti akcije bez američke pomoći.
S druge strane, ono bi moglo izazvati ozbiljne posljedice za cijelu regiju, a brojni analitičari dvoje bi li se azerbajđanski predsjednik Ilham Alijev usudio riskirati zbog naftne i plinske industrije na kojoj počiva gospodarstvo njegove zemlje ili zbog islamista koji jedva čekaju svrgnuti njegov dinastički režim.
Unatoč službenim negiranjima Azerbajdžana i Izraela, neki bivši azerbajđanski vojni dužnosnici i ruski obavještajci kažu da su dvije zemlje već počele razgovore o o tome kako bi azerbajdžanske baze i obavještajni sustav mogli pomoći Izraelu u mogućen napadu na Iran.
"Odakle bi zrakoplovi polijetali….to je ono o čemu se sada razgovara", rekao je Reutersu neimenovani konzultant za obrambena pitanja blizak s azerbajdžanskim ministarstvom obrane. "Izraelci bi željeli koristiti baze u Azerbajdžanu", dodao je.
Nije tajna da je Alijev, autokratski saveznik zapadnih vlada i naftnih kompanija, jedan od rijetkih muslimanskih prijatelja Židovske države, a 1.6 milijardi vrijedan vojni sporazum koji uključuje uvoz desetaka izraelskih bespilotnih letjelica, kao i potreba Izraela za naftom iz Kaspijskog jezera, vrlo su dobro dokumentirani.
Povjerljive američke diplomatske bilješke iz 2009. citiraju Alijeva, koji je 2003. na vlasti naslijedio svoga oca, kako odnose s Izraelom opisuje kako "santu leda, na kojoj je 90 posto leda ispod površine".
Administracija američkog predsjednika Baracka Obame jasno je dala do znanja da joj nije drago što Izrael "svako malo" spominje rat s Iranom te ustraje na diplomatskom rješenju i gospodarskim sankcijama kako bi prisilila Iran da obustavi svoj nuklearni program.
Imajući u vidu da je investirao značajna sredstva u obrambene sustave Azerbajdžana i vojne baze kojima se koristi američka vojska za tranzit ljudstva i opreme u Afganistan, Washington vrlo vjerojatno ne bi s radošću primio odluku Alijeva da se priključi akciji protiv Irana.
"Nijedna treća zemlja ne može se poslužiti Azerbajdžanom za napad na Iran. To su samo nagađanja", rekao je Rešad Karimov iz ureda azerbajdžanskog predsjednika.
I izraelski dužnosnici negiraju razgovore o suradnji s Azerbajdžanom, ali ne žele javno komentirati pojedinosti.
Teheran i Tel Aviv udaljeni su tisućama kilometara, što znači da je Iran daleko izvan dosega izraelskih lovaca bombardera F-16 i njihove pratnje, lovaca presretača F-15, pa je mogućnost njihove popune gorivom od ključne važnosti za uspjeh akcije protiv Irana.
Azerbajdžan, država s devet milijuna stanovnika koji govore jezik sličan turskom i koji su uglavnom, kao i Iranci, muslimani šijiti, ima na svome teritoriju četiri bivše sovjetske baze pogodne za izraelske zrakoplove. 
Foto: Maxblumenthal.com