U galeriji Knjižnice „Jožete Mazovca” u Ljubljani, 29. ožujka 2013. otvorena je izložba akvarela i ctreža slikara iz Kutine Božidara Špikića
Autor se je ljubljanskoj publici predstavio sa devetnaest radova u tehnikama akvarela i laviranog tuša inspiriran motivima krajobraza i arhitekture gradova i mjesta koje je pohodio u vremenu od 2003 do današnjih dana. Izuzetan interes posjetitelja na otvorenju izložbe izazvali su radovi u akvarelu sa mediteranskim temama, posebice vedute Šibenika i arhitekture sela otoka i priobalja. Izložba će biti otvorena do 10. travnja 2013. kada će, zbog zanimanja organizatora biti organiziran postav u jednom od knjižničkih prostora na drugim lokacijama u gradu.
„Pred isčeznućem, treptaj i sabranost priroda su crteža i akvarela” (Darko Schneider)
Suvremeni hrvatski akvarelist Božidar Špikić, svojim djelom dokazuje da akvarel može biti samo predovršen, a ne nedovršen. Špikićevi akvareli nas osvajaju upravo svojom „nedovršenošću” i oni žive od nekoliko, u nastupu superiorno izbačenih poteza, od postignute ravnoteže plastičnog i predmetnog. Ovim je (najboljim) akvarelima sačuvana svježina croquisa i draž prvotnog dojma, dominacija utiska nad sadržajem, bitnoga nad površnim. Na ovim akvarelima motiv nije zamijenio slikarstvo, on živi od neprestanog nemira, životnosti u trajanju sa svojim slikarskim bićem. Špikić je slikajući postao slikarom, prošao je onaj trenutak kada rad prelazi u umjetničko te već danas možamo govoriti o Špikićevoj kreativnoj kristalizaciji. U Špikiću smo dobili jadnoga od suptilnih portretista lica svog zavičaja, no ta lica nisu fotografske ili turističke impresije, ili ilustracije,već doživljaji, sinteze, ispovijedi… Špikić imade još jedan rijedak dar – znade se zaustaviti na točki od koje bi svaki daljnji rad na slici predstavljao oštećenje, tj. početak destrukcije.
Eliot je podijelio pjesnike na one koji stvaraju u jeziku i one koji učvršćuju osvojena dostignuća prethodnika – ako bismo pjesnike zamijenili slikarima, onda Špikić pripada onima koji učvršćuju. Vitalnost izloženih radova daje nam pouzdanje da će slikar naći načina da i ubuduće funkcionira na nov i svjež način u skladu sa svojim vremenom, kao reinterpretacijom ideja iz prošlosti i sačuvati ono najvrijednije i najbolje u akvarelu – svježinu prvog gledanja, poetizma opservacije.
Predrag Goll, akademski slikar
