Medijateka, Petra Preradovićeva 5, Zagreb
Otvorenje: utorak, 10. rujna u 19 sati
Na otvorenju izložbe performans “La chambre claire” sudjeluje Sven Medvešek.
Nakon boravka u Cité Internationale des Arts de Paris, Vlasta Delimar u izlozima Medijateke predstavlja projekt u kojemu propituje svoje mjesto i svoj rad u okviru zrcalnog pogleda na rad dvaju fotografa – Francuza Rolanda Barthesa i Hrvata Željka Jermana.
Multimedijalna samostalna umjetnica Vlasta Delimar rođena je 1956. g. u Zagrebu. Završila Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Studirala povijest umjetnosti i etnologiju. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice umjetnika. Izvela 30-tak različitih performansa, napravila 50-tak samostalnih izložbi i oko 200 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.Voditeljica je umjetničke organizacije „Moja zemlja, Štaglinec”. Ne podržava identifikaciju ili pripadnost bilo kojoj ideologiji, religiji, političkoj stranci ili državi. Zalaže se za ljudska prava, slobodu individue, poštivanje različitosti i ekološku svijest. Živi i radi u Zagrebu.
“….ostavljen TRAG za vječnost
(kada moje tijelo više neće postojati)
PATETIČNO: Jerman
Ali nećemo se obazirati na umijeće snimanja i izrade fotografija. NEĆEMO.
„Krepaj fotografijo”, napisao je Jerman na foto-papiru 1973. godine. Bio je to početak elementarne fotografije njegove, početak elementarnog tijela mojega.
Zato… kada me fotografiraju ili fotografiram samu sebe obavezno „preskačem” zid iza kojeg mora biti SVE otvoreno.
Poziram.
U trenutku fotografiranja ja sam subjekt, zapravo Sve – Slika. Ne dozvoljavam da se dogodi neko drugo tijelo. Slika mene uvijek se poklapa s mojim JA.
Ponekad oponašam samu sebe.
Fotografijom Zamrznuti izraz (lica) ja često oživljujem, jer to je možda zabilježena povijest – TRAG koji postaje fotografski biografem.
Trebam Proizvoditi sebe, jer ja sam subjekt koji je gledan. Retorički portet.
Moj „pogled” je jako prisutan i (subverzivno) misaon. EROTIKA ispred mene.
Tautologija egzistencije i elementarnost postojanja poklapaju se s medijem fotografije. Jedno ide s drugim.
Fotografija sam JA, „trag.” JERMAN.
Iza foto-papira, ispred foto-papira, u foto-prostoru, izvan foto-prostora: Roland BARTHES.
Apsolutna autokomunikacija, gledanje sebe, ujedno je i sjećanje na praiskonsku potrebu da se zabilježim, da ostavim „iza sebe” trag. Želim sebe kroz svoj trag učiniti što više mogućom. Opet Jerman.
Veselim se starenju, tom kozmičkom sazrijevanju. DELIMAR.
Ponekad dodajem svojemu licu „maske” ako želim konkretnost pogleda apstrahirati. To može biti fotografsko iznenađenje: kaže Roland Barthes.
Jerman i Roland Barthes:
dva sina i dvije majke, fotografi(ja) bez fotoaparata”
Vlasta Delimar
