Izložba Neighborin​g Landscapes​ u Galeriji SC

pozivnica-02-01

pozivnica-02-01

Izložba Neighboring Landscapes je mikro narativ koji okuplja umjetnike s područja bivše Jugoslavije predstavljajući djela recentne produkcije u različitim medijima. Poput dnevnika putovanja ovaj je pothvat impresija regionalne umjetničke scene koja obuhvaća nekoliko različitih pristupa, od dokumentarnog do evokativnog te od humorističnog do književnog.

Identificiranje i stvaranje pregleda suvremene umjetnosti na području bivše Jugoslavije, predstavlja opasan zadatak budući da može nositi različite konotacije, ovisno o tome s kojeg se geografskog gledišta promatra. Neighboring Landscapes, izložba malenih razmjera, predstavlja naraštaj 30-godišnjaka zaokupljen stvarnošću svoje neposredne okoline i različitim modalitetima suvremenoga života. Svaki rad ujedno je i putovanje, prikazano kao deskriptivno, evokativno ili poučno. Odabir uključuje šest autora te uočavamo jasnu podjelu na radove koji su po svojoj prirodi lirični i one koji su više angažirani na društveno-političkoj razini. Pri stvaranju svojih narativa autori koriste tehnike crtanja, vezenja, filma, videa i fotografije.

renata poljak

Renata Poljak istražuje na koji način nastaju i nestaju ideologije i politički programi te mehanizme konstruiranja i bilježenja povijesti. Video Iscenirani akteri/Iscenirana verovanja vrti se oko lika Boška Buhe, ikone komunističke ideologije u socijalističkoj Jugoslaviji. Kroz režirane intervjue s Ivanom Kojundžićom, glumcem koji je kao dijete utjelovio Boška Buhu, Poljak nastoji razotkriti kako naša vjerovanja propadaju kada izgubimo junake koji su nam tumačili svijet kakvog smo poznavali. Ispituje što se trenutno događa glumcima koji su imali glavne uloge u nekad popularnim filmovima te, sukladno tome, kako se jugoslavenski politički, društveni i kulturni program transformirao i mutirao, od ranih 1990-ih kada se Jugoslavija raspala, a Hrvatska stekla neovisnost. Rad možemo promatrati i kao općeniti hommage javnim osobama koje su nekada utjelovljavale velike ideale, no s vremenom su zaboravljene i izbrisane iz kolektivnog pamćenja.

Leban kleindenst

Rad Sebastjana Lebana i Staša Kleindiensta možemo podijeliti na dva osnovna polja istraživanja, jedno se bavi strukturama vrednovanja u umjetnosti, a drugo suvremenim oblicima kolonizacije. Njihov dokumentarni film Novorođenče usmjeren je na stvarnost Kosova nakon proglašenja neovisnosti. Umjetnici otkrivaju mehanizme suvremenog kolonijalizma i osvajanje gospodarske, političke i kulturne sfere. Koriste intervjue s predstavnicima Kosova i Zapada kako bi prikazali represivni politički aparat stvoren od strane međunarodne vojne zajednice. Film svjedoči o neoliberalnoj logici ekspanzije pomoću pomirenja sa zapadnim vrijednostima kroz nametanje vizualnih unosa koloniziranim područjima.

sandra-dukoc

Muška glava Sandre Dukić izvedena je kao ručno izvezen strip na dugačkome platnu. Njezini radovi imaju kvalitetu crteža te se sastoje od vinjeta s prikazima iz obiteljskog života na kojima umjetnica izvrće tradicionalne rodne uloge stvarajući muški lik koji preuzima kućanske poslove uobičajeno dodijeljene ženama. Pisana riječ oduvijek je bila sastavni dio njezina rada i inspiracije. Korištenje materinjeg jezika predstavlja kontinuirano istraživanje veze između umjetnosti i svakodnevnog života. Poslovice i narodne izreke ukorijenile su se u njezin opus te funkcioniraju kao analiza društva koje je patrijarhalno, ali i šaljivo. Za Dukić, aspekti svakidašnjeg, osobito u kontekstu Bosne, služe kao platforma njenim narativima o obiteljskom životu, društvenim ritualima i osjećaju mjesta.

ivana ivkovic

Monografija Picasso i Dora Maar: dodir pogledima poslužila je kao inspiracija za najnoviju seriju grafika Ivane Ivković. Katalog bilježi vezu Dore Maar, rođene 1907. kao Henriette Théodora Markovitch, s Picassom u trajanju od 1935. do 1937. Fotografije Maar, zajedno s Picassovim crtežima, slikama i pjesmama služe nam kao vodič kroz ključno razdoblje tijekom kojeg su ove dvije figure utjecale jedno na drugo. Koristeći ovu publikaciju kao osobni dnevnik Ivković umeće tekst i crteže, čime intervenira na već postojećim djelima i ilustracijama. Umjetnica pokazuje vješto ispreplitanje fotografske dokumentacije s vlastitim narativnim tekstovima i osobnom ikonografijom. Iskustva intime i njezina neobičnoga učinka na tijelo i um – tema je koja se ponavlja, a umjetnici ne predstavlja problem da bude subjekt vlastitoga rada. Ivkovićino umjetničko istraživanje često ima uporište u području geografije te društvenih i povijesnih narativa no uvijek uključuje žensko gledište, koje se uglavnom interpretira kao zbunjujuće i tajanstveno.

NitaDeda YllCitaku

Kratki film Nite Deda i Ylla Citakua Naša mlada bilježi šareni i mukotrpan svadbeni ritual u zajednici Torbeš iz Donjeg Ljubinja, malenoga sela smještenoga na planini Šara na Kosovu. Lica mladenki pomno se i bogato ukrašavaju, dok im se tijela prekrivaju slojevima tradicionalne ručno izrađene odjeće i dodataka. Taj je proces značajan u životu svake žene i nosi duhovne konotacije. Nošnja i šminka mlade odaju dojam živuće lutke koja ju štiti od zla i uroka te odvraća ogovaranje i nagađanje. Dedin film uspio je zabilježiti polarizaciju tradicionalnoga i modernoga unutar specifičnog konteksta malene populacije s nizom praksi i običaja koji u 21. stoljeću polako nestaju. U svijetu virtualnoga i digitalnoga, u selu Donje Ljubinje preostala je samo još jedna žena koja zna ukrasiti mlade i nema nikoga kome bi prenijela svoje znanje i umijeće.

Borjana Mrdja 34

Serija radova Isječci Borjane Mrđe vizualni je dnevnik umjetničina postojanja od ranog djetinjstva do trenutaka u bližoj prošlosti. Svaki rad sastoji se od nekoliko slojeva: Mrđa uzima prazne stranice papira te pisaćom mašinom bilježi povijesne, političke i kulturne događaje koji su se odvili u određenoj godini. Zatim, povrh teksta umeće crteže, inspirirane fotografijom koja je u danoj godini zabilježila neki intimni trenutak iz njenoga života. Pomoću teksta umjetnica prikazuje fragmentirane prizore iz povijesti stopljene s njenim vlastitim postojanjem te često uključuje obiteljske i bliske odnose u ne-linearnom slijedu. Inspiraciju crpi iz bogatog osobnog fotografskog arhiva te iz činjenica koje su obilježile povijest ljudskog roda tijekom protekla tri desetljeća. Susan Sontag rekla je da skupljanjem fotografija skupljamo svijet – opus Borjane Mrđe čuva i isprepliće kolektivno i osobno sjećanje na kasno 20. i rano 21. stoljeće. Njezini crteži utemeljeni na tekstu, reinterpretacije su prikaza s fotografija te služe kao izvor uspomena koje u sjećanje prizivaju ono intimno, čulno, a ponekad i surovo.

Boško Bošković

Sandra Dukić (1980, Rijeka, Hrvatska) diplomirala je na Akademiji umjetnosti u Banja Luci u BiH gdje danas živi i radi. Njezina djela izložena su u Center for Book Arts u New Yorku, Galeriji Splatterpool u New Yorku, u Državnom centru za suvremenu umjetnost u Sankt Petersburgu u Rusiji, u Centru za suvremenu umjetnost Delawarea u Wilmigtonu, MSU u Banja Luci u BiH, u MSU u Novom Sadu u Srbiji, u Gradskom muzeju Skopja u Makedoniji te u sklopu festivala ženske umjetnosti PitchWise u Sarajevu u BiH i filmskog festivala Kratkofil u Banja Luci. Dobitnica je prestižne godišnje nagrade Zvono za mlade likovne umjetnike do 35 godina kojom je ostvarila odlazak u New York na sudjelovanje u programu International Studio and Curatorial Program. Njezina djela nalaze se u kolekcijama Umjetničke galerije BiH u Sarajevu, Muzeja europskih i mediteranskih civilizacija u Francuskoj te u MSU u Banja Luci u BiH.

Duo Leban/Kleindienst dolazi iz Ljubljane u Sloveniji, a njhovo umjetničko stvaralaštvo obilježava multimedijska praksa kao odraz kritičke analize sustava vrednovanja (u umjetnosti i na drugim područjima) suvremenih migracija i novih oblika kolonijalizma. Koristeći umjetnost i teoriju, Leban i Kleindienst interveniraju u specifične sustave s ciljem uspostavljanja suvremenih kritičkih alata koji bi omogućili ponovno artikuliranje složenosti društvene stvarnosti u stalnoj mijeni. Sudjelovali su na izložbama: Thessaloniki Biennale of Contemporary Art u Solunu u Grčkoj 2011, Spaceship Yugoslavia u galeriji NGBK u Berlinu 2011, Cyberfest u Državnom centru za suvremenu umjetnost u Sankt Petersburgu 2011, Not So Distant Memory u Centru za suvremenu umjetnost Delawarea u Wilmigtonu 2011. te Valorization/Colonization u organizaciji Residency Unlimited u New Yorku 2012.

Nita Deda (1988, Kosovo) studirala je film u Pragu. Živi i radi u Prištini gdje radi na filmskom festivalu DokuFest u Prizrenu te u Nacionalnom muzeju Kosova u Prištini. Deda je dobitnica prestižne godišnje nagrade za mlade likovne umjetnike kojom se ostvaruje sudjelovanje u programu International Studio and Curatorial Program u New Yorku.

Ivana Ivković (1979, Beograd, Srbija) magistrirala je na studiju slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Beogradu. Od 2002. izlagala je na samostalnim izložbama u Beogradu, Düsseldorfu, Beču, La Coruñi, Bodrumu i Kopenhagenu te na brojnim međunarodnim skupnim izložbama. Dva puta je bila finalistica prestižne nagrade Politika za najbolju izložbu te je dobitnica stipendije KulturKontakt Austria za rezidencijalni boravak 2008., stipendije Residency Unlimited New York 2012., stipendije Casa dell Arte u Bodrumu u Turskoj 2013. te stipendije Les Gens Heureux za rezidencijalni boravak u Kopenhagenu u Danskoj 2013. Njezina se djela nalaze u Telenorovoj kolekciji srpske suvremene umjetnosti, u kolekciji Muzeja grada Beograda te u nekoliko značajnih privatnih kolekcija u New Yorku i Baselu. Živi i radi u Beogradu.

Renata Poljak (1974, Split, Hrvatska) diplomirala je 1997. u Splitu kao prof. likovne kulture. Poslijediplomski studij završila je na Ecole Régionale des Beaux-Arts u Nantesu u Francuskoj. 2002. bila je gostujući umjetnik na Institutu za umjetnost u San Franciscu, a 2008. dobitnica je Art In General rezidencijalnog boravka u New Yorku. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama te filmskim festivalima. Dobitnica je nekoliko nagrada, među kojima su The Golden Black Box Award na festivalu Black Box u Berlinu 2006. i T-HTnagrada@MSU Zagreb 2012. Sudjelovala je na međunarodnoj izložbi umjetničke fotografije Paris Photo u Carrousel du Louvre, a njezini filmovi su 2010. prikazani.u kinu Centra Georges Pompidou u Parizu, 2012. u Palas de Tokyo u Parizu te na samostalnoj izložbi u Galeriji Stephan Stoyanov u New Yorku.

Yll Citaku (1979.) studirao je filmsku režiju na Fakultetu umjetnosti Sveučilišta u Prištini na Kosovu. Suosnivač je produkcijske tvrtke Kooperativa. Njegov film Should I Stay or Should I Go osvojio je nagradu za najbolji film na prvom izdanju filmskog festivala DokuFest u Prizrenu u Kosovu. Režirao je i filmove Tatia 2005, Move with Me 2007, Beyond the Road 2009. te Blue Wall Red Door 2009.

Borjana Mrđa živi i radi u Banja Luci u BiH gdje predaje na Akademiji likovnih umjetnosti. Izlagala je na brojnim izložbama: What is White u Galeriji Ada Street u Londonu 2008, Not So Distant Memory u The Big Screen Project u New Yorku 2011. i u Centru za suvremenu umjetnost Delawarea u Wilmingtonu, Cyberfest u Državnom centru za suvremenu umjetnost u Sankt Petersburgu 2011, Arrivi e partenze u Mole Vanvitelliana u Anconi 2012, Bring In Take Out Living Archive, Open Systems u Beču 2012, Time Stood Still u Galeriji Aney u Puli 2012. te I can beOoutrageously Patient u Galeriji Doma omladine u Beogradu.

Boško Bošković ravnatelj je programa Residency Unlimited, međunarodnog programa za rezidencijalni boravak umjetnika i kustosa sa sjedištem u New Yorku.

Kustos je brojnih izložbi poput Videozones za Interstate Projects u New Yorku, Ellie Krakow – Bring the Lights Into the Shot u organizaciji Cuchifritos Gallery & Project Space u New Yorku, Mladen Miljanovic – Good Night u Galeriji MC u New Yorku, Neighboring Landscapes u Kulturnom centru Beograda u Srbiji, Amalgamated-Mongolian Contemporary Art u Galeriji MC u New Yorku, Monument-Movement u Center for Photography & Moving Image u New Yorku, All in A Day’s Work u Galeriji Splatterpool u New Yorku, Videozones u Galeriji UQAM u Montrealu, Not so Distant Memory u Centru za suvremenu umjetnost Delawarea te Državnom centru za suvremenu umjetnost u Sankt Petersburgu u Rusiji, Daniel Rothbart – But I’m An Amerian u Kulturnom centru Beograda, Band of Outsiders u centru CAC u New Yorku, Power of the Brand u Muzeju suvremene umjetnosti u Banja Luci u BiH, Bite A Bunny for a Day u sklopu Exhibition 211 u New Yorku, Video Integration u centru Belef u Beogradu te Performing Body, Marina Abramović u Muzeju Speed Art u Louisvilleu.

Radio je za zakladu Felix Gonzalez-Torres priredivši europsku retrospektivu Specific Objects without Specific Form koja je gostovala u Centru za suvremenu umjetnost Wiels u Bruxellesu, zakladi Beyeler u Baselu te u Muzeju moderne umjetnosti u Frankfurtu.

Tijekom svog mandata kao član uprave Galerije Sean Kelly u New Yorku blisko je surađivao s umjetnicima kao što su Los Carpinteros, Ilya & Emilia Kabakov te Johan Grimonprez.

Objavio je eseje za izložbe: The Joy of Jumping – Beatrice Scaccia u galeriji Bosi Contemporary u New Yorku, Expiring Body – Mladen Miljanovic u Galeriji A + A u Veneciji u Italiji, Free Time in Labor & Art – Maja Bekan u Kulturnom centru Beograda, Indigo Let’s Start From This (mala retrospektiva) u Mestnoj Galeriji u Novoj Gorici, All in a Day’s Work u Galeriji Splatterpool u New Yorku, Monument-Movement u Center for Photography & Moving Image u New Yorku, BiH Contemporary Art u Künstlerhausu u Beču, Daniel Rothbart – But I Am an American u Kulturnom centru Beograda, Taxi to Berlin u Galeriji Antje Wachs u Berlinu, Where Have All the Children Gone u Galeriji Steinek u Beču, Dark Star u Galeriji Perpetuel u Frankfurtu, Cinematic Sculptures u Kulturnom centru Beograda te Beyond the Magic Mountain u Galeriji MC u New Yorku.