Skip to content

Izložba Mare Fortunatović u Dubrovniku

mara-fortunatovic

U četvrtak, 12. rujna, u 20 sati, u galeriji Otok, Art radionica Lazareti, otvara se izložba Mare Fortunatović, pod nazivom ‘White Noise’. Radovi se mogu razgledati do 20. rujna

‘Na prvi pogled nema gotovo ničega, samo prazan prostor najsvjetlije bijele boje. Potom se iz te prevladavajuće bijele počinju isticati neki fragmenti. Malo po malo, praznina se puni nijansama svjetla. Prizor se mijenja; površine, lagano modificirane, ne reflektiraju svjetlo na jednak način i izazivaju pogled da počne tragati za drugim intervencijama.

Neujednačena reakcija svjetla, neočekivane refleksije, lagano obojana bjelina pozivaju vas da priđete bliže i hodate oko zidova. Galerija je korištena kao laboratorij koncepcije u koji se uselila umjetnica i sama završila sve dijelove. Rad je završen, a galerija vraćena gledatelju kao metamorfoziran prostor za paradoksalnu kontemplaciju.

Nakon gotovo potpune početne sljepoće, oko se prilagođava bjelini i postaje svjesno varijacija. Dijelovi, do tada skriveni u bijelom prostoru, raspoređuju se u nijansama do točke zasićenja prostora. U tome trenutku prostor postaje aktivan: sjene se počinju isticati, bjelina postaje relativna i različita, objekti se odvajaju od zida i iznova se s njim stapaju.

Kako bi se naslutile suptilnosti koje prolaze prostorom, nije potrebno pokušati razumjeti, čak niti vidjeti, već sebi dopustiti paradoksalno i opušten i oštar pogled koji na neki način ponavlja kratkovidnost autorice.

Mara Fortunatović koristi prazninu kako bi stvorila modulaciju i omogućila prisutnosti svjetla, aurolama sjenki i prirodnim nijansama da se postepeno pokazuju. Bijeli prostor, pojačan do krajnje granice, postaje modulator svjetla koji oštri našu pažnju prema onim sitnicama iz svakodnevnog života koje vidimo bez da ih zapravo gledamo.

Odabirući ogoliti prostor i stvoriti tišinu Mara Fortunatović stvara ‘odgoditelje percepcije’. Ta igra vizualnih iznenađenja igra se najjednostavnijim sredstvima do te mjere da se gledatelj ponekad pita je li ono što vidi djelo umjetnice ili čista slučajnost. Ti efekti nisu odmah upadljivi i izazivaju infra-mince i krajnje preciznu percepciju. U toj poetici bijele, iskustvo polako razotkrivenih nijansi ne može se prepričati.’ Agnès Werly