Izložba “Ispovijest” i proslava rođendana Marijana Crtalića

marijan crtalic

marijan crtalic

Galerija Nano,
Gajeva 26, Zagreb
od 8.5. (u 20 do 23 sata) do 10.5.2013.

Biti nekomercijalni umjetnik i naći lovu za život i rad nije lak životni i profesionalni put. Pogotovo u Hrvatskoj i pripadajućoj joj situaciji opće gospodarske i financijske nesređenosti te stalnog smanjivanja budžeta za kulturu. Navedena nesređenost polazi od same državne uprave i napreduje preko institucija, sve do pojedinaca. Popratni efekti su neisplaćivanja, utjerivanja, tužbe, dugovanja i raznorazne vrste snalaženja u takvom kontekstu. Osobno ne znam kako sam uspio nametnuti svoje određene projekte i izložbe u fokus interesa kulturno umjetničkih institucija te time dobiti njihovu pažnju i naklonost, a shodno tome i razne vrste financijsko operativnih potpora. Naime, naprosto sam „ubo” priču koja je u datom trenutku bila aktualna, zanimljiva i što je najvažnije- dobro smišljena i razrađena. Za to nemam logičnog objašnjenja, to ili se desi ili ne. Ono što je možda jednako bitno je takvu „priču” dosljedno sprovesti i predstaviti putem birokratskih procedura dolaženja do novca, prostora i mogućnosti za svoj umjetnički rad. Tu već postoje određena pravila odnosno načini što bolje prezentacije same ideje. Naravno, uslijed natječajne situacije prijavljivanja mnoštva radova od strane većeg broja autora, potrebno je imati svijest o predstavljanju projekta/ izložbe na što kraći i efikasniji, a dovoljno precizno i jasno opisan način, bez tzv. otkrivanja tople vode. Ako se i dobije lova za nešto, daljnja vrlo osjetljiva faza je realizacija koja nosi nove probleme i ograničenja odnosno improvizacije i nalaženja rješenja. Prijelaz iz virtualnosti papirologije u stvarnost realizacije projekta zna biti traumatičan i stresan te se i za to treba psihofizički istrenirati. Ukratko, „isfuravanje” određene art ideje u javnost znači biti autor, producent i tehničar odjednom odnosno u raznoraznim situacijama skoro doslovno istovremeno biti na nekoliko mjesta i raditi nekoliko stvari itd. Uslijed svega toga jako se je teško snaći za lovu za svakodnevni životni „hladni” pogon. To je tek umjetnost! No to je priča za koju dosadašnji tekst nije dovoljan da ju se ispriča…

Rođen sam 8. svibnja 1968. godine u Sisku. Diplomirao sam slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1992. godine. Živim i radim u Zagrebu i Sisku. Nakon studija počinjem istraživati medije poput videa, fotografije, performansa i sl. Moj rad proizlazi iz odnosa prema samome sebi i interakcije s vlastitom okolinom. Smjer u kojem se moj rad razvija- dokumentarističko ili simboličko obrađivanje određene materije- ovisi o iskustvu koje proživljavam u određenom prostorno- situacijskom kontekstu. Zajednički nazivnik kojim pokušavam uokviriti sve svoje aktivnosti je socijalno, angažirano propitivanje i umjetnička (re)akcija koja teži kritičkom rasvjetljavanju određenih društvenih problema, a pogotovo onih u čijim sjecištima se i sam nalazim. Izlagao sam samostalno te na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu: Sloveniji, Srbiji, Makedoniji, Bosni i Hercegovini, Albaniji, Austriji, Italiji, Rumunjskoj, Češkoj, Francuskoj, Njemačkoj, Egiptu, Turskoj, Bugarskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Libanonu, SAD-u… Dobitnik sam nagrade T-HT/MSU, Zagreb 2010., nagrade publike Fibula film festivala, Sisak, 2009., 26. Salona mladih, Zagreb i AICA-e na 36. Zagrebačkom salonu, 2001., nagrade 1. Salona mladih Siska, 2000. (Marijan Crtalić)