
Maša Štrbac, voditeljica Galerije ULUPUH
galerija-ulupuh@zg.t-com.hr
Galerija ULUPUH, Tkalčićeva 14, Zagreb
Jeste li mislili: Studiobotas?
Boštjan Botas Kenda, Primož Fijavž i Peter Rauch
od 06. 09. (u 20.00 sati) do 19. 09. 2011.
U Galeriji ULUPUH, u Zagrebu, 06. rujna, otvara se izložba grafičkog dizajna JESTE LI MISLILI: STUDIOBOTAS? autora Boštjana Botasa Kende, Primoža Fijavža i Petra Raucha iz Ljubljane. Kustosica izložbe je dr. sc. Petra Černe Oven. Izložba je ostvarena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Republike Slovenije, u partnerstvu s udrugom Consortium Artisticum iz Ljubljane.
Ovim projektom studiobotas problematizira fenomen identiteta pri prijenosu govorne u vizualnu formu čime se generiraju nova značenja i možda novi identiteti. Pri tome se postavlja više pitanja: »… da li je dizajn zaista u stanju sa stvaranjem identiteta mijenjati i suštinu stvari ili je to utopistički konstrukt samodovoljnih profesionalaca? Ako greške u procesu generiraju novu stvarnost, do koje mjere ih možemo dopustiti i kakvu ulogu imaju pri tome pravila i navike koje prate tranziciju iz verbalnog u grafički jezik? …« (dr. Petra Černe Oven, iz uvodnika kataloga)
Komunikacijska i dizajnerska djelatnost studiabotas temelji se na tri osnovna područja: na slovu, kao vizualnom znaku; na knjizi, kao zbiru kompleksnih vizualnih elemenata i na urbanoj strukturi, kao sustavu iz kojeg izvire i prema kojemu je usmjerena. Ta tri područja isprepleću se u idejnom i djelatnom profilu studija koji svojom kreativnošću nastoji pridonijeti umjetničkom i kulturnom nasljeđu europske avangarde na području komunikacije i grafičkog dizajna, nastaviti se na nj i produbiti ga. Osnovna djelatnost studiobotasa je grafički dizajn u arhitekturi, grafički dizajn za potrebe izdavaštva, korporativni identitet i priručnici za upotrebu korporativnog identiteta, dizajn izložbi i organizacija te vođenje radionica. studiobotas čine: Boštjan Botas Kenda, docent, grafički dizajner, predavač Vizualnih komunikacija na Sveučilištu u Ljubljani; Primož Fijavž, arhitekt, grafički dizajner; Peter Rauch, arhitekt, grafički dizajner, fotograf. (www.studiobotas.com )
nosioc projekta
Consortium Artisticum
za nosioca projekta
Stanislav Koblar
fotografi
Dare Sintič
Dragan Arrigler
Peter Rauch/studiobotas

Predgovor
dr. sc. Petra Černe Oven
Više pitanja, manje odgovora!
Već je grčkom filozofu Heraklitu bilo znano da ništa osim promjena nije stalno. U njegovoj usporedbi rijeke s promjenjivošću naći ćemo i vezu s dizajnerima, oduvijek nositeljima promjena, modernistima koji su u svojem boju za bolje društvo – unatoč mnogim promašajima i zalaženjima u slijepu ulicu – u principu, barem kao pojedinci, bili uspješni. Intelektualni naboj profesije dizajnera bio je na visokom nivou, sami dizajneri nisu podlijegali razuzdanosti stilova i veličanju poziva nego su – (i) zbog političkih nazora – bili u službi društva. U toj misiji trudili su se da svijet postane razumljiviji i jednostavniji za korisnika, ukratko bolji. Njihova odgovornost prema društvu proizlazila je iz beskrajne energije pionira struke i vladanja métierom, što je doprinosilo perfekciji izvedbe projekata.
Kad bismo bili kritični, mogli bismo reći da je to trajalo sve dok opća poslijeratna okrutna zbilja nije popustila pred fenomenom novca i blagostanja zapadnoga svijeta, kada su negativne sile počele nagrizati one vrline struke kojima je u prvom planu bio projekt, a ne dizajner. Krajem prošlog stoljeća to je na brojnim područjima bilo postavljeno na glavu. Svjesnije nego ikada dizajneri počinju brinuti za vlastitu promociju, dok intelektualno postaje suvišno. S instant tehnologijama sve je postalo moguće i dostižno, što je na kraju vodilo prema površnosti mnogih projekata. Važno je postalo tko potpisuje projekt, a ne ono što je ostvario. Važno je kako stvar funkcionira na formalnom nivou (filteri, efekti …), a ne ono što je predmet posredovanja informacije i zašto se ona posreduje na taj način.

I kritičko pisanje o dizajnu preuzelo je sličan način razmišljanja: slijedilo je mentalitet povijesti umjetnosti, usredotočavalo se na formalnu stranu objekta koju je začinjalo jeftinim novinarskim praksama kasnog 20. stoljeća; zastajalo je pri tabloidnim pojedinostima studija u kojima je predmet analize oblikovan; dodavalo je poluprivatne informacije o dizajneru – kojim autom se vozi, koje cipele nosi i koje lokale posjećuje … Gotovo po pravilu takvo se pisanje nije udubljivalo u pojedinosti samog projekta, niti ukazivalo na greške – prikazana djela su uvijek bila besprijekorna, lišena svih vanjskih intervencija, potpuna, iščišćena i postavljena na pijedestal, uvažavana.
Ali, kao što znamo, svijet nije savršen. Takve analize i prezentacije na neki su način obmanjujuće. Svaki projekt, pa i onaj minorni, podložan je promjenama i nekontroliranim utjecajima koji mogu ponekad prouzročiti ili/i otkriti greške. Izvan dizajnerskih slikovnica, promotivnih monografija i suvremenih trendseterskih revija, plakati izblijede: poslije višekratnog čitanja knjizi mogu otpasti korice; uz sisteme označavanja u realnom svijetu nastaju i fotokopije s informacijama ili promjenama informacija koje upozoravaju na nedorečenost ili manjkavost osnove nekoga dizajna. Interakcije s knjigom ili preko interneta mogu biti “pogrešne”, odnosno potpuno drugačije od onih koje je imao u mislima dizajner. Strukturni elementi kojima se koriste dizajneri mogu biti pogrešni sami po sebi: boja u različitim kulturama ima različite konotacije, detalji verbalnog jezika u različitim se slojevima društva mogu drugačije razumjeti, pojedini nizovi slova mogu biti, bez obzira na svoj nastanak, istrgnuti iz konteksta ili jednostavno neodgovarajući zbog fizičkih ograničenja ljudskog oka. Na to kako je beskrajno važan materijal koji je predstavljen u knjizi upozoravao je već William Morris. Bez uvažavanja sadržaja vizualni identitet knjige postaje/jest laž.

Zapisi i diskusije o dizajnu najčešće izostavljaju i sva siva područja u kojima se nalaze važne informacije o izgradnji identiteta: upletenost osoba koje sudjeluju u projektu (autori tekstova, urednici, tiskari, tehnolozi, koderi, oglašivači itd…), financijska determiniranost, tehnička ograničenja, metodologija, vremenski raspon, utjecaj i želje naručitelja … U tom paketu se gube i takozvane “greške” koje bi mogle pružiti uvid u proces i tako poslužiti kao odličan izvor informacija o struci kojima bismo potpomogli njen razvoj. Izgleda kao da se bojimo pisati o greškama i nepravilnostima iako je sav svijet sazdan od njih. Ljudi podsvjesno očekuju kako će dizajn kao struka ukloniti sve greške, učiniti svijet besprijekornim, diznijevskim, umjesto da postane “samo” lakši, ugodniji za korisnika i s pozitivnim utjecajem na razvoj cijelog društva. Kad bismo dakle uz izložbe dizajna postavljali prava pitanja – koja su ponekad dragocjenija od odgovora – mogli bismo doći do točnijih spoznaja o tome što zapravo dizajn može ponuditi društvu. Možda je upravo ova izložba mali, promišljen korak u tom pravcu.
Na primjer: ako knjigu prihvatimo kao oruđe komunikacijske tehnologije, a ne kao predmet za koji je dizajner “izabrao tipografski slog” i nacrtao naslovnu stranu (ili pak samo umetnuo ilustratorov prilog), te se pri tome upitamo što nam komuniciraju (poručuju) pojedini elementi koji utječu na interakciju čitatelj–poruka knjige, ubrzo ćemo ustanoviti da je intervencija dizajnera vrlo složena i neistražena. Iako su psihološki vidici samog čitanja nesumnjivo dovoljno objašnjeni, sam fizički izgled knjige za većinu teoretičara ostaje izvan fokusa, kao da se smatra da nema utjecaja na to kako će poruka biti prihvaćena. Pa ipak, knjiga je mikrourbanistički projekt, kao grad po kojem se krećemo sa zemljopisnom mapom, odlučujemo se za smjer, detaljno čitanje ili brz pregled kroz indeks, određujemo brzinu kretanja i potrebne stanke. Naravno, na sve to utječu rješenja tipografskog oblikovanja, a kod kompleksnijih sadržaja i filozofija informacijskog oblikovanja. Sve skupa daje neku cjelinu zbog koje sadržaj možemo razumjeti na različite načine, u ovisnosti o njegovom vizualnom identitetu.

Naravno, prosječan pisac o vizualnim komunikacijama – a, ruku na srce, ni dizajneri – ne bavi se detaljima i rigoroznim istraživanjem objekata komuniciranja, iako bi se formalna i neformalna slojevitost svakodnevnog komuniciranja (poruke na salvetama, kupovni listići, redovi vožnje, grafiti na zidovima, poruke na drveću, putokazi …) dala istraživati paralelno. Kad bismo neformalne oblike uključili u istraživanja, onda bi nam ti predmeti mogli puno reći o tome zašto naš mozak generira informacije na određeni način i kako ih korisnici prihvaćaju. Takve informacije razriješile bi mnoge nedoumice dizajnera prilikom njegovog razmišljanja o korisnicima interneta ili knjige, odnosno prilikom rješavanja dileme kako posredovati informacije o kretanju u kompleksnim javnim prostorima kao što su zračne luke, trgovački i poslovni centri itd. Tako bismo analizom mogli doći do boljih rješenja primjerice obično slabih prezentacija redova vožnje javnog prijevoza i time ublažiti potencijalni problem funkcionalne nepismenosti.
Dizajneri su svojom senzibilnošću prema metodologiji procesa i iskustvom pri traženju rješenja u projektima idealni za teoretska istraživanja na području vizualnih komunikacija. Da li možda baš to gomilanje materijala, ta evidencija o banalnim predmetima svakodnevnog života koji stižu (pogrešnom) naslovljeniku upućuje na interes u tom pravcu? Ti primjeri nam naime otvaraju kompleksno pitanje identiteta i upozoravaju na vezu između vizualnog izraza i lingvističkog polja u verbalnom grafičkom jeziku.(4) Istraživanje širih fenomena povezanih s vizualnim komunikacijama spada naime u presjeke mase gdje se za životni prostor bore semiotika, povijest umjetnosti, lingvistika, studije kulture i mnoge druge struke.(5) Upravo razmišljanja o konvencijama na lingvističkom području mogu potaknuti dizajnere na aktivniju upotrebu tipografskih pravila kojima se služe, odnosno koja izbjegavaju kod gradnje identiteta.
Imajući u vidu područja i način funkcioniranja studiabotas, možemo utvrditi da njihov interes nadilazi modernistički očišćene knjige namijenjene klupskim stolićima. Tko i što je dakle studiobotas? U ovom malo razdrobljenom tekstu zaista nisam pokušala naći odgovor. Samo sam pokušala njegovim stvaraocima pridržati ogledalo – iako ne direktno, nego kroz paralelne fenomene povezane s njihovom aktivnošću. Baš kao i ovaj tekst, studiobotas otvara više pitanja nego što daje odgovora. Njihov identitet je neuhvatljiv, teško ga je i opaziti, jer se trude da umjesto njih budu vidljivi njihovi projekti. U tom smislu vas pozivamo da iz izloženih napabirčenih komada i odlomaka ovoga teksta odgovor o njima sastavite sami – upravo to je dio njihove filozofije.
1 “Sokrat: Heraklit kaže na jednom mjestu da je sve u gibanju, a da ništa ne ostaje na jednom mjestu, i uspoređujući sve što jest s tokom rijeke, kaže da dva puta ne možeš ući u istu rijeku.” U: Štambak, Dinko (prev.), Plato: Kratil, (1976) Zagreb: Studentski centar Sveučilišta, 44
2 “By the Ideal Book, I suppose we are to understand a book not limited by commercial exigencies of price: we can do what we like with it, according to what its nature, as a book, demands of Art. But we may conclude, I think, that its mater will limit us somewhat; a work on differential calculus, a medical work, a dictionary, a collection of statesman’s speeches, of a treatise on manures, such books, though they might be handsomely and well printed, would scarcely receive ornament with the same exuberance as a volume of lyrical poems, or a standard classic, or such like.” MORRIS, William (1893) “The Ideal Book, predavanje bibliografskoga društva”. U: Michael Bierut, Jessica Helfand, Steven Heler, Rick Poynor (ur.) (1999) Looking closer 3, New York: Allworth Press, 1-5.
3 Metafora slična Le Corbusierovoj za kuću, za koju je slavni arhitekt rekao “da je stroj u kojem živimo”.
4 To je termin koji je uveo britanski tipograf i znanstvenik Michael Twyman – njegova shema verbalnog grafičkog jezika bavi se svim slojevima poruke: verbalnim, likovnim i shematičkim, dakle pokriva sve kanale koje dizajneri upotrebljavaju pri komunikaciji poruke. Shema je predstavljena i u članku “The graphic presentation of language” (1982) Information Design Journal, 2 (1), 2-22.
5 Jedna od najmlađih vjerojatno je “vizualna retorika” što i nije previše uvjerljiv naziv za struku koja se bavi takozvanim “verbalnim grafičkim jezikom”. Činjenica je da su naši brojni prethodnici već povezivali različite struke, a takve interdisciplinarne pokuse rado zaboravljamo. Spomenimo “univerzalnu abecedu” koju je na osnovi veze s lingvistikom oblikovao Herbert Bayer 1925. godine na Bauhausu i npr. studiju A Psychological Study of Typography Cyrila Burta iz 1959. godine. Slični primjeri su brojni.
studiobotas je studio za grafički dizajn.
Komunikacijska i dizajnerska djelatnost studiabotas temelji se na tri osnovna područja: na slovu, kao vizualnom znaku; na knjizi, kao zbiru kompleksnih vizualnih elemenata i na urbanoj strukturi, kao sustavu iz kojeg izvire i prema kojemu je usmjerena. Ta tri područja isprepleću se u idejnom i djelatnom profilu studia koji svojom
kreativnošću nastoji pridonijeti umjetničkom i kulturnom nasljeđu evropske avangarde na području komunikacije i grafičkog dizajna, nastaviti se nanj i produbiti ga.
osnovna djelatnost
– grafički dizajn u arhitekturi;
– grafički dizajn za potrebe izdavaštva;
– korporativni identitet i priručnici za upotrebu korporativnog identiteta;
– dizajn izložbi;
– organizacija i vođenje radionica.
monografija
„studiobotas“, ISBN 961-238-649-8, izdana je 2006. godine kao popratna publikacija izložbe studiabotas „Nevidljiv Dizajn“.
studiobotas čine
Boštjan Botas Kenda
/ docent, grafički dizajner, predavač
Vizualnih komunikacija na Sveučilištu
u Ljubljani;
Primož Fijavž
/ arhitekt, grafički dizajner
Peter Rauch
/ arhitekt, grafički dizajner, fotograf
info@studiobotas.com
www.studiobotas.com
samostalne izložbe
/ All Shades of Green, Studio AKKA & studiobotas, Galerija A+A, u sklopu 12. Arhitekturnog bijenala, Venecija, Italija, 2010
/ Krajina – Aktualna prostorska praksa, Studio AKKA & studiobotas, Galerija Vžigalica, Ljubljana, Slovenija, 2009.
/ Nevidljiv dizajn, Cankarjev dom, Ljubljana, Slovenija, 2006. i Akademija za likovnu umjetnost, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 2008.
/ Prehodzapešce, Galerija Miklova hiša, Ribnica, Slovenija, 2005.
skupne izložbe
/ Slovene Contemporary Graphic Design: Art Directors Club Gallery, New York, SAD, 1997, Arhiv Republike Slovenije, Ljubljana, Slovenija, 1997; Brick Lane Gallery, London, VB, 1998; Design Austria, Beč, Austrija, 1998; Collegium artisticum, Sarajevo, Bosna i Hercegovina, 1999; University of Technology, Sydney, Australija, 2000
/ Podoba našega muzeja, Miheličeva galerija, Ptuj, Slovenija, 1997.
/ Frutta fresca, Galleria IED, Milano, Italija, 1996.
/ Opis časa, Galerija Lala, Ljubljana, Slovenija, 1994.
/ 3concetti – 3concepts – 3zasnove, Galerija Lala, Ljubljana, Slovenija, 1992.
nagrade
/ Najljepša knjiga u Sloveniji, u kategoriji beletristike: Jani Kovačič: Knjiga, 25. slovenski knjižni sajam, Ljubljana, Slovenija, 2009.
/ Najljepša knjiga u Sloveniji, u kategoriji monografije: Matjaž Kmecl, Joco Žnidaršič: Zakladi Slovenije, 25. slovenski knjižni sajam, Ljubljana, Slovenija, 2009.
/ Fundacija Brumen, pohvala žirija za zbirku knjiga Gostosevci i vizualni identitet Zavoda Federacija Ljubljana, Ljubljana, Slovenija, 2009.
/ Fundacija Brumen, priznanja odličnosti za zbirku knjiga Nož, kri, vrv, strup, za knjigu Jani Kovačiča: “Knjiga” i reviju Amfiteater, Ljubljana, Slovenija, 2009.
/ Fundacija Brumen, priznanje odličnosti za sistem označavanja multipleks kina Portoval, Ljubljana, Slovenija, 2003.
/ Pošta Slovenije, najbolja marka u Sloveniji: Triglavski narodni park – Evropa, Maribor, Slovenija, 1999.
/ The Chicago Athenaeum: Museum of Architecture and Design, Good Design Award za knjigu Graphic Designers Scrapbook (više autora), Chicago, SAD, 1998.
/ EGDA, nagrada za izdavačku grafiku za knjigu Jože Suhadolnik: Portreti, San Francisco, SAD, 1997.
/ Toronto Film Festival, nagrada za CD ovitak za muziku iz filma La Passion de Jeanne d’Arc (autor Tomaž Grom), 1997.
/ Premio d’Arte Filatelica Asiago, najbolja marka na svijetu u kategoriji “Okolina” za poštnu marku Snežnik, Asiago, Italija, 1997.
Projekt: studiobook
Tip: blokovi za crtanje
TiSAK: VISOKI TISAK
Godina izvedbe: 2011
Suradnici: tiporenesansa.si, alpepapir.si
Projekt: Gostosevci
Tip: Zbirka književnih djela
Naručitelj: Založba Didakta, Radovljica
Godina izvedbe: 2009
Suradnici: Urh sobočan (ilustracija)
Riječ je o zbirci suvremenih književnih djela priznatih autora iz različitih zemalja. Besprijekoran prijelom jamči mogućnost kvalitetnog čitanja. Zbirka je zasnovana
na razlici između ilustracijama i topografskim rješenjima naslovnica pojedinih knjiga.
Izvedba knjige odgovara dvojnoj funkciji na tržištu: meki uvez je primarno namijenjen distribuciji u knjižarama, a tvrdi posudbi u bibliotekama. Istodobno izborom papira knjiga nadilazi tržišno-ekonomske parametre čime se izdiže na razinu lijepe književnosti i zahtjevnijeg čitatelja.
Projekt: Nož, kri, vrv, strup
Tip: Zbirka književnih djela
Naručitelj: Založba Didakta, Radovljica
Godina izvedbe: 2009
Zbirka kriminalističkih romana; tekst se sukladno žanru već na naslovnici obraća čitatelju, dok poleđina knjige preuzima ulogu polja s osnovnim informacijama o knjizi. Zadnja stranica naslovnice opremljena je portretima sa starih razglednica.
Izvedba knjige odgovara dvojnoj funkciji na tržištu: meki uvez je primarno namijenjen distribuciji u knjižarama, a tvrdi posudbi u bibliotekama. Istodobno izborom papira knjiga nadilazi tržišno-ekonomske parametre čime se izdiže na razinu lijepe književnosti i zahtjevnijeg čitatelja.
Projekt: Carlos Bünka
Tip: studio shirt
Godina izvedbe: 2010
Projekt: Janez Janša, Biografija
Tip: monografija
format: 215 × 290 mm
opseg: 336 stranica + 2 × 16 stranica
Naručitelj: Aksioma, Maska, Mladina, Ljubljana
Godina izvedbe: 2008
Netipična biografija trojice netipičnih umjetnika istoga imena. Preplitanje stvaralaštva trojice aktera prisutno je i u samom oblikovanju knjige i to podjelom njezina sadržaja na dijelove koji se razlikuju i po bojama.Iako na trenutke trojica umjetnika postaju jedno, u knjizi se ipak razlučuje pojedinačni životni put svakog od njih.
Učestalost pojavljivanja fotografija i njihove dimenzije mijenjaju se tijekom cijele knjige čime se održava jasna dramaturška stuktura djela.
Projekt: Poljane – Europan 9 Ljubljana
Tip: katalog izabranih projekata arhitekturnog natječaja
Naručitelj: MOL, Ljubljana (Općina Ljubljana)
Godina izvedbe: 2008
Knjiga o projektima izrađenima za arhitekturni natječaj Europan 9. Čvrst oblikovni slog knjige povezuje sve grafički bogate projekte u osmišljenu cjelinu kojoj kao kontrast postavlja suptilnu naslovnicu. Poleđina knjige preuzima ulogu polja s informacijama.
Knjiga je podijeljena na tri dijela, od kojih dva uglavnom sadrže tekstove, a u središnjem grafičkom dijelu predstavljeni su studentski projekti.
Projekt: Zbirka mladinske literature
Tip: Zbirka književnih djela
Naručitelj: Založba Didakta, Radovljica
Godina izvedbe: 2008
Suradnici: Urh Sobočan, Gašper Rus (ilustracija)
Dva romana za mlade koji svoje čitatelje privlače već i samom naslovnicom. U prvom su planu dvije ilustracije, dok ostali podaci, uključujući naslov i imena autora, zahtijevaju istraživački pristup koji odgovara karakteru mladih. Meki uvez i velika čitljiva slova omogućavaju brzo i lako čitanje djela.
Projekt: Rojstvo države & Slovenci in prihodnost
Tip: povijesne knjige
Naručitelj: Založba Didakta, Radovljica
Godina izvedbe: 2007, 2009
Knjige autora dr. France Bučara povijesni su zapisi vizije razvoja slovenskoga društva. Naslovnice imaju istu strukturu, a prikazom odgovaraju vremenu koje opisuju.
Kontrast između sadašnjosti i prošlosti oslikavaju integralni uvez knjige i tiskani (zlatni) obrez knjižnih blokova.
Projekt: Iaquin
Tip: vinske etikete, branding
Naručitelj: Iaquin, Vipolže
Godina izvedbe: 2008
Oblikovanje vinske etikete za tri bijela elegantna briška vina pod imenom IAQUIN (Dolan: sauvignonasse, godište 2006; Chardonnay, godište 2006 i Jak, bijeli cuvée, godište 2006). Ideja o minimalističkoj vinskoj etiketi odražava identitet vinara i njegova vina, te sinergiju grafičkog i industrijskog dizajna.
Projekt: Diego Andrés Gómez
Tip: Fotomonografija
Uvez: 16 araka složenih u kutiji dimenzije 260 × 330 × 40 mm
Godina izvedbe: 2008
Projekt: Podpis/
Signature
Tip: monografija
Naručitelj: Aksioma
Godina izvedbe: 2010
Projekt: Zakladi Slovenije
Tip: monografija
tisak knjižni blok: 9 × 8 stranica 1/1 + 8 × 12-36 stranica 5/5
papir knjižni blok: 9 × 8 stranica 135g Garda Pat KLASSICA + 8 × 12-36 stranica 135g Garda Pat kiara
Naručitelj: Cankarjeva založba, Ljubljana
Godina izvedbe: 2009
Fotomonografija Zakladi Slovenije (Blaga Slovenije) novo je izdanje kultne knjige autora Matjaža Kmecla i Joce Žnidaršiča prvi put objavljene prije trideset godina.
Fotografije u knjizi sadržajem se ne odnose neposredno na tekst, pa su zato dijelovi s tekstom i dijelovi s fotografijama odvojeno oblikovani. Monografija ima jasnu dramaturšku strukturu izmjene fotografija različitih dimenzija.
Projekt: Schitzen den Papagaey
Tip: studio shirt
Godina izvedbe: 2009
Projekt: Jani Kovačič – Knjiga
Tip: roman
Naručitelj: Cankarjeva založba, Ljubljana
Godina izvedbe: 2009
Suradnici: mirjam pezdirc (kaligrafija)
Knjiga opisuje genezu čitanja i proces nastajanja pisma kao sustava simbola za zapis jezika. Zbog toga je oblikovana kao knjiga knjigâ, kao Knjiga, s velikim početnim slovom. Konačni izgled knjige daju platneni uvez i magnezijev kliše. Time čitanje naslovnice podsjeća na rukovanje nekim predmetom.
Projekt: restart
Tip: monografija
Naručitelj: Kino Šiška, Ljubljana
Godina izvedbe: 2009
Fotografsko-dokumentarna knjiga o turneji koja je ponovo udružila grupu Pankrti. Punk kao društveni pokret diktira sistematičan pristup oblikovanju knjige. Zamjena tiskarskih ploča, upotreba sistemskih zapisa za naslove poglavlja, prikaz cijelog teksta knjige na takozvanim servisnim stranicama knjige, postupci su koji i bez posebne grafičke opreme knjigu vizualno definiraju.
Projekt: Everest
Tip: monografija
Naručitelj: Založba Didakta, Radovljica
Godina izvedbe: 2009
Knjigom se obilježavaju godišnjica uspona alpinista Vikija Grošelja na Mount Everest i drugi njegovi podvizi. Legenda slovenskog alpinizma određuje izbor klasičnih elemenata i kompozicije.
Projekt: Pavle Kozjek
Tip: monografija
Naručitelj: Založba Didakta, Radovljica
Godina izvedbe: 2009
Postumno izdana monografija o Pavlu Kozjeku, jednom od najvećih svjetskih alpinista.Grafička oprema prilagođena je pretežno dokumentarnom sadržaju.
Fotografije su osim prizora planina i alpinističkih uspona preko cijele stranice, uključene u tekst.
Knjiga sadrži i DVD s autorskim filmovima alpinista i filmovima snimljenih o njemu. Portret na naslovnici odgovara osobnom tonu knjige.
Projekt: mary Tünka
Tip: studio shirt
Godina izvedbe: 2008
Projekt: Vsi odtenki zelene / All Shades of Green
Tip: katalog, izložba
Naručitelj: Muzeji in galerije mesta Ljubljane (Muzeji i galerije grada Ljubljane)
Godina izvedbe: 2010
Suradnici: studio Akka (koautorstvo), Sašo Kalan (muzika), Jasmin Talundžić (interaktivno oblikovanje)
Katalog, razglednice i katalog zvukova za prezentaciju slovenskog paviljona na 12. međunarodnoj izložbi arhitekture – La Biennale di Venezia.
Projekt: Airguitar
Tip: fan club
Projekt: Jani Kovačič, Cerberus hotel, Jazzitette
Tip: ovitak za CD
Naručitelj: RTV Slovenija
Godina izvedbe: 2010
“Zvučna urbana ikona” najbolja je definicija djelovanja Janija Kovačiča koji u ovom projektu sudjeluje s džez Big Bandom. U ovom djelu Kovačič pronicljivim interpretacijama opisuje današnjicu što se odražava i na vizualnom jeziku, utemeljenom na beskompromisnoj fotografskoj formi i senzibilnom tipografskom zapisu.
Projekt: Mettis Muzika
Tip: serija ovitaka za CD
Naručitelj: Založba Mettis
Godina izvedbe: 2009-2011
Oblik serije ovitaka za CD suvremene instrumentalne glazbe. Očiščena zvukovna pojavnost sugerira varijaciju u boji i fotografiji.
Projekt: Bužinel
Tip: serija vinskih etiketa
Naručitelj: Kmetija Bužinel
Godina izvedbe: 2009-2011
Suradnici: urh Sobočan (ilustracija)
Promišljeno oblikovana serija vinskih etiketa za obiteljsku vinariju Bužinel poznatu po svježim bijelim i crnim vinima. Etikete simboliziraju suncem obasjanu Medanu i uvjete u kojima sazrijeva grožđe. Serija etiketa čini filmsku vrpcu – riječ je o prikazu svjetlosnog zapisa na fotografski film, bez tehničke poveznice s fotografskom kamerom.
Projekt: Kavarna & Sobe Maček
Tip: vizualni identitet, branding
Naručitelj: Kavarna & Sobe Maček
Godina izvedbe: 2009-2011
Suradnici: Chris Ullens (fotografija), Urh Sobočan (ilustracija)
“Maček” je popularna ljubljanska kavana i prenoćište sa sedam soba ispunjenih jednostavnošću i senzibilnošću kamo posjetitelji donose svoje brojne priče i doživljaje. To su parametri brenda koji se vizualizira u kontinuiranom kolažu i permanentnom lomu svjetlosti koje interpretira dijalog fotografije i ilustracije s prizvukom arhaičkog tipografskog niza.
Projekt: Doma – arhitekta Marta in France Ivanšek
Tip: oblikovanje izložbe
Naručitelj: Zavod Trajekt
Godina izvedbe: 2010
Projekt: abiro
Tip: vizualni identitet
Naručitelj: abiro, d. o. o.
Godina izvedbe: 2009
Projekt: Konzola – Poduzeće za građevinsko projektiranje i savjetovanje
Tip: vizualni identitet
Naručitelj: Konzola, d. o. o.
Godina izvedbe: 2008
Akademija-Art.hr
04.09.2011.