vrijeme: 29.11.2013. – 19.12.2013.19,00
mjesto: Zagreb, Caffe bar LP, Račkoga 11
organizator: Udruga Fijaker
U petak 29. studenog, u Caffe baru LP, Račkoga 11, u Zagrebu, u organizaciji Udruge za promicanje likovnog, dramskog i glazbenog amaterizma – Fijaker, otvara se izložba fotografija Julije Domac, članice Fotokluba Zagreb, pod nazivom – Portretiranje života.
Velika volja, znatiželja, mašta, nove ideje, istraživanje i kontinuirano fotografsko bilježenje svijeta oko sebe doveli su Juliju Domac u nove domene fotografskog stvaralaštva i nadgrađnje osobnog likovnog rukopisa. Simboličan naziv, ove njene druge samostalne izložbe upućuje na njeno viđenje, otkrivanje i portretiranje kamerom tragova života na licima ljudi, koje je pronalazila na ulicama, parkovima, trgovima i drugim javnim prostorima Zagreba.
Samo u nekoliko mjeseci, koliko je stvarala ovaj autorski ciklus, Julija Domac je stvorila impresivnu galeriju portreta ljudi, na kojima je tražila i pronalazila tragove koje im je utisnuo život, nastojeći kamerom zabilježiti i fotografijom pokazati njihov unutarnji život i njihove emocije. Iz tog širokog opusa ljudskih karaktera i emocija za ovu izložbu Julija je odabrala samo 17 fotografija, odnosno toliko koliko joj je izložbeni prostor dozvoljavao.
O svom bilježenju života autorica kaže: “Riječ o fotografskim portretima slučajnih prolaznika na ulicama i drugim javnim prostorima Zagreba. Fotografije su nastale u ljetu ove godine. Snimala sam ih neopaženo i intuitivno. Volim mjesta gdje je puno ljudi, na tramvajskim stanicama, kolodvorima, tržnicama, trgovima, glavnim ulicama. Često promatram izraze ljudi, tražim u njima nešto karakteristično, zapravo, tražim tragove koje je na njima ostavio život i vrijeme u kojem živimo. Posebno me zanimaju lica sirotinje, umorna i izborana lica na kojima otkrivam različita raspoloženja i osjećaje (veselje, tugu, iznenađenost, zabrinutost, zanimanje za nešto i slično.) Fotografiram i mlađe ljude i djecu čiji mi izrazi lica pokazuju sasvim druga raspoloženja i emocije, bezbrižnost, nježnost i blagost. Prije pritiska na okidač fotoaparata, izučavam ta lica, izdvajam i bilježim kamerom ona, koja u sebi imaju ono “nešto”. Važno mi je vidjeti i osjetiti onaj pravi trenutak i uhvatiti zagonetni prolazni izraz na njihovim licima, pozu, gestu, položaj glave, pogled. Promatrajući ih ovako neopaženo, lako prepoznajem njihove crte karaktera, njihova trenutna raspoloženja, njihove emocije…”
Julija Domac nema ambicije fotoreporterke, iako bi se moglo reći da su njene fotografije reporterske bilješke. Međutim, one nisu vezane ni za mjesto ni za vrijeme, na njenim fotografijama ne vidimo radnju, vidimo samo stanje – pozu, pokret, gestu, mimiku. One se nalaze negdje na razmeđi između informacije, dokumenta i umjetnosti.
One nas vode u sferu osjećanja, u sferu mašte, iluzija, želja, radosti, tuge, sjete…..! U fotografskom stvaralaštvu Julije Domac bitan je fotografski čin, bitan je put i istraživanje. Tako dolazi do osnovne zamisli i cilja. Svaki njen portret, svako lice ima svoj vizualni okvir, ima svoju priču, svoju poruku, a mi, promatrajući ih, želimo znati odakle ti ljudi dolaze, koga čekaju, kome se nadaju, kako se osjećaju, što misle, koga vole, zašto su gnjevni ili tužni, zašto su radosni. To je možda drugi način percepcije i interpretacije od onog koji je dala autorica. Svaki od nas pokušava uhvatiti ono što vidi i, što je još važnije, kako to vidi i što zapravo potvrđuje punu slobodu i demokratičnost medija fotografije i fotografske umjetnosti.
Na kraju valja reći da je Julija Domac, radeći ovu seriju fotografija postigla nešto značajno, naučila je gledati i prepoznavati. Ono što je bitno, nastojala napraviti nešto, što drugi možda nisu napravili. Otuda njene fotografije pored informativne i estetske poprimaju i socijalnu ulogu, neka vrstu prevođenja unutarnjeg u vanjsko, nevidljivo u vidljivo, one su zapravo kombinacija onog što autorica vidi i što osjeća. Ovom izložbom nam je Julija Domac ispričala zanimljivu priču o ljudima svoga grada, a mogla je i bilo kojeg drugog. To su ljudi koje je ona odabrala u gomili drugih, koje je zabilježila svojom kamerom onako kako ih je vidjela i kako ih je osjećala.
Izložba se može pogledati svakog dana do 19. prosinca 2013. godine.
Vinko Šebrek
