U petak, 27. rujna, u 19.00 sati, u Caffe baru LP, Račkoga 11, u Zagrebu, u organizaciji Udruge za promicanje likovnog, dramskog i glazbenog amaterizma – Fijaker, otvara se prva samostalna izložba fotografija Višnje Makek pod nazivom: “Sipar i žalo moje carstvo malo”
“Vi ne znate Sipar i žalo
moje carstvo malo …”
(Rikard Katalinić Jeretov
Barba Rike g. 1940.)
Samostalna izložba fotografija Višnje Makek, pod nazivom: «Sipar i žalo moje carstvo malo « u organizaciji udruge «Fijaker», otvara se u petak, 27. rujna, u 19 sati u Caffe baru LP u Zagrebu, Račkoga 11.
Preko aktualnih i povijesnih fotografija, koje čine ovu izložbu, Višnja Makek vraća pogled u prošlost i bilježi sadašnjost Sipara, njene omiljene plaže u Mošćeničkoj Dragi. Naslov izložbe posudila je iz pjesme «Sipar» poznatog hrvatskog književnika i publiciste Rikarda Katalinića Jeretova-Barba Rike. Na izložbi se pored njenih 17 aktualnih autorskih fotografija, nastalih u posljednjih nekoliko godina, nalaze i povijesne fotografije Sipara. To su – originalna fotografija ove plaže iz 1914. godine, čiji je autor njen djed Karlo Wilcke, zatim pano sa starim razglednicama Sipara, njene slike iz djetinjstva i na kraju fotografija granitne ploče na šetalištu na kraju plaže na kojoj su uklesani Barba Rikini stihovi o Siparu.
O svojoj vezanosti za Sipar I Dragu Višnja Makek kaže: ” Moj pradjed bio je iz Brna. Oženio se Riječankom koja je uvijek «švermala» za morem, te je 1905. sagradio kuću za odmor u Mošćeničkoj Dragi. S njom je imao jedanaestoro djece. Jedno od te djece bio je moj djed Karl ( Carl), koji je jedini ostao živjeti u bivšoj Jugoslaviji. Drugi su ostali u Austriji i Njemačkoj. Kasnije je moja baka, pored ove pradjedove kuće dobila kućicu, u kojoj od tada kao obitelj ljetujemo svake godine, uživajući u pogledu na Dragu, plažu i more. Puno je mojih impresija i emocija vezano za to mjesto i plažu. Naravno da smo tamo naučili plivati i ja i naš sin i naša unuka. Jedna slika koja mi je ostala u trajnom sjećanju je ona, kako moj djed stoji na terasi i ja vičem: «Deda, ja znam plivati».”
Valja reći i to da na ovoj izložbi možemo prepoznati i izvore njenog umjetničkog identiteta i njenog likovnog rukopisa. Gradi ga na osnovama fotografije sedamdesetih godina prošlog stoljeća kojeg nadograđuje svojim spoznajama suvremene fotografije. U tim njenim fotografijama dominira ljepota prizora i njen emotivni doživljaj Sipara. Sama će reći : „Znam da je ljepota u oku promatrača, pa je zato subjektivna. Volim fotografirati ono što je meni lijepo i što mogu uvijek iznova pogledati sa zadovoljstvom i pri tome se sjetiti trenutka kada sam uhvatila taj prizor u svome srcu i objektivom ga ovjekovječila”.
Emocije su samo umjetniku uhvatljive. On će u svijetu prepunom raznih motiva i prizora prepoznati pravu emociju i nastojati je zarobiti u svom umjetničkom djelu. Cjelovitu impresiju sačinjenu od vrtloga emocija i doživljenih trenutka na Siparu, Višnja Makek je prenijela na svoje fotografije, nastojeći pritom očuvati njenu istinitost i njenu ljepotu. Otuda su njene fotografije pravi foto-eseji, zapravo esejističke etide, likovno jednostavno strukturirane jednom novom semantičkom strukturom, fotografije grupirane u tematske cjeline starog i novog. Njima na poetski način autorica pronalazi veze u relaciji prostora i vremena, na relaciji ljubavi i emocija, na relaciji djetinjstva, mladosti i zrelih godina, na relaciji čovjeka i njegovog trajanja.
Višnja Makek je rođena u Zagrebu na Badnjak 1942.g. gdje se i školovala i gdje danas živi. Diplomirala je anglistiku i germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i radila kao profesorica engleskog i njemačkog jezika u Školi stranih jezika u Varšavskoj 14 u Zagrebu.
Članica je poznatih zagrebačkih fotografskih udruga – Zagi foto, Fotokluba Zagreb i udruge Fotogard. Ljubav prema fotografskom dokumentiranju života i stvarnosti naslijedila je od obitelji, pa je tako počela fotografirati sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bile su to uglavnom obiteljske fotografije i fotografije reporterskog bilježenja raznih prizora I događaja na njenim putovanjima. Mnoge je fotografije i dijapozitive sa tih putovanja, posebno iz Britanije, Amerike i Kanade, pokazivala svojim učenicima u razredu, a neke je objavila u jednom od udžbenika za engleski jezik koji je napisala.
Dolaskom u Fotoklub Zagreb i druge fotografske udruge njena senzibilnost, znatiželja, žeđ za novim znanjima i traganje za osobnim umjetničkim identitetom donose nove vrijednosti u njenoj autorskoj fotografiji. Sudjelovala na više od dvadeset skupnih izložbi u Zagrebu, Rijeci, Đurđevcu, Splitu, Rovinju, Kukljici, Belom Manastiru i Bihaću. Ovo je njena prva samostalna izložba.
Umjetnost je upravo takva, ona ne zna za ljudsko poimanje vremena. Pablo Picasso je jednom rekao da je fotografija oduvijek bila medij koji najbolje bilježi sjećanja i prošlost ali i sredstvo za samoanalizu koje je efektnije od pogleda u ogledalo.
Autoričine se reminiscencije na doba djetinjstva, mladosti i sadašnjosti ogledaju u izloženim fotografijama, pa su se tako Višnja Makek i Rikard Katalinić Jeretov našli svaki u svoje vrijeme upravo tamo gdje pripadaju, na predivnoj plaži Sipar.
Vinko Šebrek
