U ponedeljak 30. rujna 2013. otvorena je u LIKUM-ovoj Uličnoj galeriji u Dežmanovom prolazu izložba fotografija zagrebačkog fotografa Čedomila Grosa, EFIAP, pod nazivom “Lica Dežmanovog prolaza”. Izložba se može pogledati do 14. listopada.
Fotografije su nastale u ljeto ove godine na manifestaciji “Art viva LIKUM 2013”, odnosno na zagrebačkom ljetu u Likumu i ateljeu na otvorenom, uz posebno obilježavanje 65 godina LIKUM-a. Kroz tri susreta umjetnika, zabavljača i posjetitelja – građana, gostiju i turista u svibnju, lipnju i srpnju, Zadruga likovnih umjetnika Hrvatske LIKUM organizirala je raznovrsne izložbe, nastupe umjetnika, likovne i druge kreativne radionice. Događanja su pratili kostimirani likovi iz zagrebačke povijesti – Ljerka Šram, Milivoj Dežman, Vatroslav Lisinski i drugi, koje su oživjeli članovi udruge Zagrebački vremeplov.
Za fotografe tom prigodom bio je otvoren natječaj za najbolju fotografiju Art viva sa prizorima, događanjima i motivima na organiziranim priredbama, izložbama i radionicama pod naslovom: “LIKUM – 65 godina”.
Gros je snimao zajedno sa drugim kolegicama i kolegama fotografima, koji su reporterski bilježili mnoga događanja, prizore i motive i ujedno uživali u raznovrsnom programu ove značajne zagrebačke manifestacije. Dio snimljenog materijala, sukladno propozicijama natječaja, Čedomil Gros je poslao organizatorima, čime se i zvanično uključio u natječaj za najbolju fotografiju. Posebni žiri mu je kao jednom od najuspješnijeh autora, uz Vesnu Špoljar i Zvonka Radičanina (svi članovi Fotokluba Zagreb) dodijelio specijalnu nagradu u vidu organizacije i postavljanja izložbe fotografija nastalih na susretima u Uličnoj galeriji.
Na dva susreta, u svibnju i srpnju, Gros je snimio mnoštvo fotografija raznih prizora, događanja, portreta raznih osoba, detalja, dakle sve ono što je mislio da će kompletirati sliku o ovoj tradicionalnoj manifestaciji. Njegova izložba, kako i sam kaže, zanimljiva je priča u slikama u kojoj se je on našao sa svojim fotoaparatom u ulozi pripovjedača. Njegova priča ne govori o događanjima i prizorima u Dežmanovom prolazu, već o ljudima koji su se tih dana zatekli tamo. U toj priči defiliraju – umjetnici, fotografi, kostimirani glumci u ulogama zagrebačkih povijesnih likova i posjetitelji priredbi.
Grosova kamera odkriva nam portrete tih ljudi, njihove karaktere, raspoloženja i emocije, naglašavajući onu originalnost po kojoj se inače ljudi razlikuju među sobom. Svaka fotografija nosi svoju zasebnu priču, a njh je Gros razvrstao u tri sadržajne cjeline: umjetnici, kostimirani povijesni likovi i posjetitelji. Kao okvir priče (izložbe) Gros je izložio fotografije origami modela lica Sanje Srbljinovic Čuček.
Za Grosa su u stvaranju ovakve vrste fotografije najvažniji sloboda, intuicija i jednostavnost. Iako se uglavnom pokorava poznatim kanonima fotografije, stvara i svoje vlastite, koje stalno propituje i dograđuje. Sloboda, jednostavnost i povjerenje u samog sebe, ključ su njegova uspjeha, potvrđenog na mnogim žiriranim izložbama fotografije u Hrvatskoj i svijetu. Izložene fotografije tek su mali dio njegova širokog opusa. Njegovi fotografski portreti Dežmanove ulice, odkrivaju nam značenja i osjećanja ljudi, a svaka od njih ima svoj život, a sve zajedno čine zanimljivu obitelj, kao jednu kozistentnu i lako čitljivu izložbenu cjelinu.
