Vaclav Leo Anderle (Krejcar, 1859. – Podebrade, 1944.) od malena je pokazivao veliki talent i ljubav prema likovnom izražavanju te je nakon završene srednje škole upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Beču. No, šumarev sin nakon majčine smrti i zbog financijskih okolnosti nakon godinu dana prekida studij na akademiji te kao pripravnik radi na imanju Thurn-Taxis obitelji u Rychburku. Nezadovoljan statusom nakon tri godine vratio se u Beč gdje je na Zemljodjelskoj visokoj školi postao šumarski inžinjer. Radio je na mnogim imanjima Austro-ugarske monarhije, a istodobno je objavljivao ilustracije u Češkim, Njemačkim i Austrijskim časopisima. Posao šumara doveo ga je i u Hrvatsku, gdje je boravio jedanaest godina (1888. – 1899.). Uz posao šumara, boravak u Hrvatskoj obilježio je i njegov ilustratorski angažman. U tom razdoblju nastaje čitav niz crteža koji su likovno obogatili veći broj književnih djela i časopisa. Posebno mjesto u Anderleovom stvaralaštvu zauzimaju ilustracije za putopisna djela Dragutina Hirca. Putujući po predjelima Gorskog kotara, Like i Hrvatskog primorja, Anderle i Hric su u slikovnom i tekstualnom obliku stvorili djela od iznimnog značaja za kulturni i nacionalni identitet Hrvatske. Posljednju fazu Anderleovog likovnog stvaralaštva obilježila je ljubav prema lovu, koji je koristio kao motiv za svoj likovni izričaj, zahvaljujući čemu se u Češkoj smatra utemeljiteljem lovačke ilustracije.
Akademija-Art.hr
