Izložba Mirne Sišul: Glazba je…

Glazba je...

Glazba je zvuk, ritam i melodija. Boja i ton. Harmonija i blagoglasje. Duhovno ispunjenje i uravnoteženje. Ona je disciplina i emocija. Energija i vibracija. A sam zvuk prva je i iskonska čovjekova spoznaja, čije usklađenje – unutarnjeg s izvanjskim, a onda s onim univerzumskim, vodi do savršenstva. Oduvijek visoko cijenjenu (među umjetnostima vodeću), glazbu su u svoje stvaralaštvo na ovaj ili onaj način uvodili ne samo različiti umjetnici, već i znanstvenici i filozofi. Kako ranije, tako i danas. Osobito je vole prigrliti suvremeni vizualni umjetnici, jer danas u izričajima mnogih od njih prevladava multidisciplinarnost, pa su sinergije dobrodošle, otvarajući put umjetničkom doživljaju prema svim osjetilima istodobno.

Mirna Sišul zadržala se u svom dosadašnjem opusu u području štafelajnog slikarstva, izgradivši klasičnim sredstvima vrlo suvremeni izričaj. Nju nisu zaintrigirale sinergije, ali ju je zato zaintrigirala sinestezija, danas tako aktualna, čime je svoje stvaralaštvo uklopila u tokove suvremene umjetnosti. Jer sinestezijom se na poseban način ujedinjuju, ali onda i zamjenjuju signali različitih osjetila – zvukovi, boje, mirisi…čime se uz minimum sredstava postiže sugestija punine dojma.

Čak i da nije, na svoj karakterističan način, u ovom svom novom ciklusu naslikala glazbene instrumente (bubanj, flauta, kontrabas …), rekli bismo kako sinestezija u umjetnosti Mirne Sišul već odavno postoji. I to upravo ona zvučna. Jer njezina boja sama je po sebi melodiozna i harmonična, a linija vibrantna i puna energije, baš kao da se drži nekog jazz-ritma, pa je kroz naslikane instrumente sve dobilo pojačanu boju glazbenog tona. I slici pridodana slova/tekstovi također su „uglazbljeni“, budući se čini kao da vizualiziraju ritam neke jazz-melodije. „Glazba je…“ tako ovdje i motivski potvrdila svoj sinestezijski odnos s Mirninim slikarstvom, pa sad, bajkovito i zaigrano, boje u ovom ciklusu zvonko pjevaju, bubanj udara ritam, jedan telefon zvoni, niz linija poput struna vibrira, a slova se njišu i plešu. Glazba je tu, čini se, postala opipljiva.

Novi radovi Mirne Sišul, kao i dosadašnji, izviru iz njezina poetičnog slikarskog svijeta u kojem se ona kreće radoznalošću djeteta, ali i znalačkom lakoćom likovnog profesionalca. Tu je stalno prisutna prštava maštovitost i zaigrana kreativnost, koji se ludički spajaju s profinjenim senzibilitetom za likovnost. Iz radova izbija vedrina i radost stvaranja, pa otud neposrednost i  svježina, ali i profinjena jednostavnost. Autorica na neopterećen, emotivno-poetičan, spontan i često likovno-duhovit način koristi likovni vokabular, prije svega boju i liniju, naizgled se njima poigravajući i temperamentnom gestom s njima ulazeći u komunikaciju, izazivajući ih i s njima se nadmećući, ali onda ih znalački stavljajući pod kontrolu. Zato naizgled dopušta slučajnosti – da boja gravitacijski „curi“, a linija se zalijeće u prostor. Ali sve to najposlije usmjerava u željenom pravcu. Uz to, svojoj likovnoj priči ona dodaje i slova, riječi i kratke tekstove, unoseći time, poput igre, u svoju sliku lirski, ili duhovit komentar, koji često izmami i osmijeh kod gledatelja („neka samo zvoni telefon…“). Tekst je, međutim, ispisan na slikarski način, gestualno, izvan kontrole jezičnog reda i pravilnosti, pa svaki pojedini grafem postaje dio vizualnog sklopa.

Razvijene umjetničke intuicije i širom otvorenih osjetila, Mirna Sišul znatiželjno promatra i istražuje svijet. Pritom sve oko sebe detektira na autorski-kreativan način: likovno-pjevno, vizualno-zvonko, gestualno-ekspresivno i slikarski milozvučno, uočavajući i bilježeći svaki put nešto novo. Kao i sad, u ovim svojim slikama iz „glazbenog“ ciklusa.

Višnja Slavica Gabout