Izložba Miljenka Stančića u Opatiji

Iz zbirke Miljenka Stančića Galerije starih i novih majstora

Ovogodišnju likovnu sezonu Gradski muzej Varaždin završava gostovanjem izložbe Miljenka Stančića u Opatiji, koja se otvara u prostoru Umjetničkog paviljona „Juraj Šporer“, u četvrtak, 20. prosinca ove godine, s početkom u 19 sati. Izložba obuhvaća izbor od dvadeset Stančićevih slika, od kojih je osamnaest iz fundusa Galerije starih i novih majstora GMV-a te dvije iz vlasništva Grada Varaždina. Projekt je realiziran u suradnji Gradskog muzeja Varaždin i Hrvatskog muzeja turizma u Opatiji.
Izložba Miljenka Stančića (Varaždin, 1926.-Zagreb, 1977.), slikara čiju likovnu poetiku kritičari svrstavaju u magični realizam, metafizičko, fantastično ili fantazmagorično slikarstvo, u Opatiji će biti postavljena za razgled do 20. siječnja iduće godine.

Izložba u Umjetničkom paviljonu „Juraj Šporer“ nova je prilika da se oživi rad i djelo Miljenka Stančića koje se već više od pedeset godina prikuplja, obrađuje i čuva u Galeriji starih i novih majstora. Miljenko Stančić značajnije se je afirmirao nakon zajedničke izložbe s Josipom Vaništom u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu 1952. godine gdje je izložio tridesetak svojih radova. Možemo reći da od tada Gradski muzej Varaždin vrlo pomno prati slikarske uspjehe svojeg  „varaždinca“ i uviđa njegov slikarski značaj, te započinje sustavno prikupljati njegova djela. S ponosom možemo utvrditi da Zbirka Miljenka Stančića danas ukupno broji 115 djela od čega najznačajniji dio zbirke čine 32 djela u tehnici ulja na platnu, zatim 41 grafički list, a ostatak zbirke čine pasteli, crteži i ilustracije. Sastavni dio iste zbirke su i prateća dokumentacija, video i filmski zapisi, pisma, katalozi održanih izložba i fotografije. Prije više od četrdeset godina otkupljena su prva djela među kojima su  „Sv. Florijan“ (1952.), „Zeleni krajolik“ (1960.),  Ljubavnici (1963.) i „Interijer s figurama“. Zbirka je upotpunjena i obogaćena  vrlo vrijednim i značajnim djelima koje su poklonile obitelj Pavlinić, gospođa Ljubica Hadžić i prof. Mira Ilijanić (bivša ravnateljica Gradskog muzeja Varaždin), a uz pomoć slikareve obitelji upotpunjen je i dokumentacijski dio zbirke.  Odabrana djela stalno su izložena u svečanoj dvorani varaždinske Gradske vijećnice. Valja spomenuti da se uz Zbirku Miljenka Stančića u Gradskom muzeju Varaždin, još velik  broj Stančićevih slika danas nalazi u privatnim zbirkama u Varaždinu koje su vrijedne svake pažnje i prezentiranja.

Miljenko Stančić jedan je od najvećih hrvatskih slikara i pobornika individualizma, intimizma i nadrealizma u hrvatskoj umjetnosti. To bez sumnje utvrđuje njegovo slikarstvo i kritike vrsnih povjesničara umjetnosti i likovnih kritičara kao što su Ljubo Babić, Jerolim Miše, Radoslav Putar, Grga Gamulin, Miodrag Protić, Josip Depolo, Vladimir Maleković, Jelena Uskoković, Igor Zidić, Željko Sabol i još brojni domaći i strani autori (Patrick Waldberg, Stephane Rey). Proteklo vrijeme, od prerane slikareve smrti 1977. godine, svakim danom potvrđuje njegovo značenje i slikarsku veličinu spram prave, iskrene, intimne i krajnje individualne umjetnosti koju je zagovarao i zastupao cijelog života.
Teme njegovih slika zastale su još u slikarevu djetinjstvu, koje se odigravalo na pozornici grada Varaždina. Svoje sjećanje na djetinjstvo veže uz Varaždin, gdje pronalazi motive za gotovo sva svoja djela,  često puta priznaje da je obuzet „zavičajnom nostalgijom“. Proživljene doživljaje na snovit i magličast način cijelog slikarskog života prenosi na platna koja odišu tišinom sjećanja, tišina koja sa sjetom priziva prošla vremena bezbrižna djetinjstva. Tišinu i spokojnost varaždinskog pejzaža stapa tonskim nijansiranjem smeđih, oker i zelenkastih tonova boja.  Uz varaždinsku i naglašenu autobiografsku tematiku, pojavljuju se i teme kao što su akt, ljubavnici, portreti, dijete, kartaši, gosti… koje se izmjenjuju tokom njegova cijela opusa. 
Gotovo 35 godina od smrti, hrvatska likovna javnost ne krije oduševljenje njegovim djelom, a učestalost izložbi koje upriličujemo samo su dokaz umjetničke veličine i aktualnosti njegova djela u suvremenom likovnom kontekstu.
Elizabeta Igrec

„Mene doista obuzimlje povremena nostalgija za izgubljenim vremenom i mjestom djetinjstva, bolje reći blaženstvom dječjeg neznanja… Ne čini li se i vama da su moji predjeli Varaždina već od samog početka zapravo bili predjeli izgubljene duše?“ (Miljenko Stančić)

„Malo se koji grad može pohvaliti da ima svojeg slikara –  portretista. Kao što je Venecija imala Canaletta, a Delft Vermeera, tako je Varaždin imao Stančića.“ (Mirjana Dučakijević, katalog Miljenko Stančić, Muzej grada Splita, 2010.)