Galerija I. i Park skulpture Gliptoteke HAZU, Medvedgradska 2, Zagreb
Retrospektivna izložba skulptura (rađenih u mramoru, granitu i bronci) i predstavljanje monografije autorice Marine Barićević
Vladimir Herljević
Od 15. 09. (u 19.00 sati) do 10. 10. 2010.
Vladimir Herljević
Od 15. 09. (u 19.00 sati) do 10. 10. 2010.
Vladimir Herljević (rođen 1930.) je bio dugodišnji suradnik i tajnik akademika Antuna Augustinčića (surađuje u izradi spomenika Seljačkoj buni i Matiji Gupcu u Gornjoj Stubici); suradnik je u Majstorskoj radionici A. Augustinčića gdje provodi 29 godina, član Upravnog odbora zadruge Likum, predavač na Akademiji likovnih umjetnosti Odsjek za restauratorske radove; predmet "Obrada materijala".
Također se potvrdio kao vrsni stručnjak za restauriranje zagrebačke katedrale na čemu je bio bliski suradnik s akademikom Andro Mohorovičićem i dr. Željkom Čorak. Autor je obnove zapadnog portala crkve sv.Marka.
Autor je niza portreta koji se ističu sugestivnošću.
Iz teksta za otvorenje Marine Baričević:
… Kipar Vladimir Herljević vrlo je zanimljiva umjetnička ličnost, sudionik i svjedok brojnih odrednica razvoja moderne skulpture u nacionalnim okvirima. Svojim djelom i naročito djelatnošću dotakao se i ispisao je mnoge bitne glavne i epizodne stranice hrvatskog kiparskog kontinuiteta.
Kiparsko umijeće podijelio je na više interesnih zadataka, od kreiranja skulptura i rješavanja spomeničkih obilježja do pedagoškog prenošenja iskustva na mlađe. Ispunjavao je i složene zahtjeve restauracije i konzervacije spomeničke i graditeljske baštine. Dotaknuo se svih markantnih točaka povijesno- društvene i civilizacijsko- kulturne bitnosti kiparstva.
Imao je sreću da su mu učitelji bila dva velika meštra Frane Kršinić i Antun Augustinčić dok je atmosfera odisala duhom, koji je snagom kiparske misli, oblikovao Ivan Meštrović.
… I zaključno: monografski prikaz Herljevićeva stvaralaštva dug je prema osobi i stvaratelju ali i prema povijesti hrvatskog kiparstva.
Kada bih morala ukratko obilježiti, završno, kiparsku posebnost ovoga opusa rekla bih – ishodi iz radišnosti, zanatske kompetencije, iskustva i skromnosti… Kao kipar dao je osobni stvaralački doprinos maloj plastici i spomeničkoj monumentalnosti, plaketnoj umjetnost i obnovi baštine, sakralnoj dekoraciji i plastici…
U bogatom Herljevićevom kiparskom panoptikumu zrcali se povijest našim prostora i intima života: ratovi, maršali, borci, sveci, umjetnici, ljubav, naga tijela u ljepoti opuštenosti…
Herljevićeva monografija potvrđuje da je kiparstvo konvencijama i poviješću, ali i spontanošću i talentom zadana aktivnost.